Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.
Čovek može godinama da prikriva svoje slabosti od drugih, da opravdava postupke pred sobom i da veruje da će mnoge reči, misli i dela ostati zauvek zaboravljeni. Ipak, pravoslavno predanje govori o trenutku kada nestaju svi izgovori, a pred dušom ostaje samo istina o životu koji je proživela. Upravo o tom susretu sa sopstvenim delima govori jedna od upečatljivih pouka Svetog Justina Ćelijskog, nudeći odgovor na pitanje šta čovek zapravo nosi sa sobom kada napusti ovaj svet.
Govoreći o mitarstvima, odnosno prolasku duše kroz duhovna iskušenja nakon smrti, Sveti Justin Ćelijski zapisao je:
- Dušu čovekovu, po njenom izlasku iz tela, susreću bestelesni duhovi, i Sveti Anđeli i zli dusi, i prate je na putu kroz razna sudska područja, na kojima ona polaže račun o vascelom životu svom na zemlji: o svim svojim mislima, osećanjima, željama, rečima, postupcima i delima, na osnovu kojih joj se dodeljuje udeo u zagrobnom životu i svetu.
U ovim rečima ne nalazi se tek opis događaja koji nastupaju posle smrti. Sveti Justin podseća da nijedan deo čovekovog života nije bez značaja. Nisu važna samo velika dela koja drugi vide, već i skrivene misli, namere, želje i reči koje često smatramo prolaznim i nevažnim. Pred večnom istinom, prema ovoj pouci, sve dobija svoju težinu.
Zato se mitarstva u pravoslavnom shvatanju ne posmatraju kao puka slika straha, već kao opomena da je svaki dan prilika za pokajanje, ispravljanje grešaka i duhovno sazrevanje. Čovek se za večnost ne priprema u poslednjem trenutku, već kroz svakodnevne izbore koje pravi tokom života.
Pouka Svetog Justina Ćelijskog ostaje snažan podsetnik da ono što danas mislimo, govorimo i činimo ne nestaje bez traga. Ako je život putovanje ka susretu sa istinom, onda je svaki trenutak prilika da pred taj susret stanemo sa što čistijom savešću.
Čitanje Jevanđelja za ponedeljak 3. sedmice po Duhovima
Nenad Nedomacki/Shutterstock
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Rimljanima, začalo 94 (7,1-13)
1. Ili ne znate, braćo, jer govorim onima koji znaju zakon, da zakon vlada nad čovekom samo dokle on živi? 2. Jer je udata žena vezana zakonom za živog muža; ako li muž umre, razreši se od zakona muževljeva. 3. Zato, dakle, dok joj je muž živ biće preljubnica ako pođe za drugoga muža; ako li joj umre muž, slobodna je od zakona, da ne bude preljubnica ako pođe za drugoga muža. 4. Tako, braćo moja, i vi umreste zakonu telom Hristovim, da pripadnete drugome, Onome koji ustade iz mrtvih, da plod donesemo Bogu.
5. Jer kad bejasmo u telu, strasti grehovne kroz zakon dejstvovahu u našim udima da se smrti plod donosi. 6. A sad se oslobodismo od zakona umrevši onome što nas držaše, da služimo (Bogu) u novome duhu a ne po starome slovu. 7. Šta ćemo, dakle, reći? Da je zakon greh? Nikako! Nego ja greha ne poznah osim kroz zakon; jer ni za želju ne bih znao da zakon ne kaza: Ne poželi! 8. A greh uzevši povod kroz zapovest izazva u meni svaku želju; jer je greh bez zakona mrtav.
9. A ja življah nekad bez zakona; a kada dođe zapovest, greh oživlje, 10. a ja umreh, i nađe se da mi zapovest data za život bi na smrt. 11. Jer greh uzevši povod kroz zapovest prevari me i ubi me njome. 12. Tako, dakle, zakon je svet, i zapovest je sveta i pravedna i dobra. 13. Zar mi, dakle, dobro donese smrt? Nikako! Nego greh, da se pokaže kao greh, pričini mi smrt kroz dobro, da bude greh do krajnosti grešan kroz zapovest.
Jevanđelje po Mateju, začalo 34. (9,36-38; 10,1-8)
36. A gledajući mnoštvo naroda, sažali se na njih, jer behu smeteni i napušteni kao ovce bez pastira. 37. Tada reče učenicima svojim: „Žetve je mnogo, a poslenika malo. 38. Molite se stoga gospodaru žetve da izvede poslenike na žetvu svoju.”1. I dozvavši svojih dvanaest učenika, dade im vlast nad duhovima nečistim da ih izgone, i da isceljuju od svake bolesti i svake nemoći. 2. A imena dvanaest apostola su ova: prvi Simon, koji se zove Petar, i Andrej brat njegov; Jakov Zevedejev i Jovan brat njegov;
3. Filip i Vartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Levej prozvani Tadej; 4. Simon Kananit i Juda Iskariotski, koji ga i izdade. 5. Ovu Dvanaestoricu posla Isus i zapovjedi im govoreći: „Na put neznabožaca ne idite, i u grad samarjanski ne ulazite. 6. Nego idite najpre izgubljenim ovcama doma Izrailjeva! 7. I hodeći propovedajte i kazujte da se približilo Carstvo nebesko. 8. Bolesne isceljujte, gubave čistite, mrtve dižite, demone izgonite; na dar ste dobili, na dar i dajite”.
Umesto uobičajenog unutrašnjeg otpora, svetitelj opisuje neočekivan pristup i ukazuje da se izlaz ne nalazi u pojačanoj borbi, već u smirenju koje prekida napad i menja njegov pravac.
Svetitelj i čudotvorac opisuje kako su ga uvrede i klevete, umesto da ga slome, naučile slobodi, smirenju i ljubavi oslobođenoj potrebe za ljudskim odobravanjem.
Jedna kratka pouka gruzijskog svetitelja objašnjava zašto se molitva često pretvara u naviku bez unutrašnjeg reda i kako se, kroz jednostavan duhovni poredak, vraća svojoj punoj snazi i smislu.
Tumačeći stihove iz Priča Solomonovih, Vladika Nikolaj pokazuje kako se Božja premudrost otkriva u prirodi, ljudskom životu i ličnosti Gospoda Isusa Hrista.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Nikifora po starom i Svetog proroka Amosa po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Vida, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
Tumačeći stihove iz Priča Solomonovih, Vladika Nikolaj pokazuje kako se Božja premudrost otkriva u prirodi, ljudskom životu i ličnosti Gospoda Isusa Hrista.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
Sa grčkog ostrva Spetses stiže recept za skromno, a ukusno manastirsko jelo koje u jednostavnim sastojcima čuva duh molitve, mora i tišine Istočnog petka.