GDE SE PALE SVEĆE ZA ŽIVE, A GDE ZA UPOKOJENE? Teolog o važnom crkvenom pravilu!
Paljenje sveće simbolično predstavlja prihvatanje Boga i pozivanje da obasja našu tamu, istakao je Đurđević.
Porodica je u središtu hrišćanskog života, pa se i prostor u kojem ona živi ne posmatra samo kao građevina, već kao mesto zajedništva i porodičnog života.
Kuća, prema pravoslavlju, nije samo mesto u kojem čovek živi, već dom u kojem se okuplja porodica, podižu deca, izgovaraju molitve i deli svakodnevni život. Porodica je u središtu hrišćanskog života, pa se i prostor u kojem ona živi ne posmatra samo kao građevina, već kao mesto zajedništva i porodičnog života.
Zato se u pravoslavnoj tradiciji posebna pažnja poklanja početku gradnje kuće. Pre nego što novi dom dobije zidove i krov, obavlja se osvećenje temelja.
Osvećenje (blagosiljanje) temelja kuće je pravoslavni verski obred kojim se priziva Božji blagoslov za dom i ukućane koji će u njemu živeti.
Sveštenik dolazi na mesto buduće kuće i molitvom i osvećenom vodom blagosilja prostor na kojem će dom biti podignut.

O tome šta treba pripremiti za ovaj čin i kako izgleda sam obred govorio je teolog Aleksandar Đurđević.
Prema njegovim rečima, za osvećenje temelja potrebno je dve litre vode, jedna sveća, jedan briket, tamjan, tri kamena, bosiljkača i, naravno, sveštenik.
- Sveštenik dolazi na mesto gde će biti položen temelj. Ukoliko se kuća gradi od kamena, uzima tri kamena, staje pred rov gde će temelj biti položen i izgovara: "Polaže se temelj doma ovoga, u ime Oca i Sina i Svetoga duha.“ - objasnio je Đurđević.
Nakon toga kropi sve rovove i čitavo mesto na kojem će biti podignut budući dom.
Kod gradnje drvene kuće postoji drugačiji običaj.
Kako objašnjava Đurđević, sveštenik tada uzima sekiru i tri puta udara o brvno koje je okrenuto prema istoku.
Na taj način početak izgradnje doma prati molitva i svešteni čin, čime se i sam prostor budućeg porodičnog života od početka vezuje za crkveni blagoslov.
BONUS VIDEO
Paljenje sveće simbolično predstavlja prihvatanje Boga i pozivanje da obasja našu tamu, istakao je Đurđević. Crkva nije prostor za odmor, već mesto susreta čoveka sa Bogom. Ikone su vidljivi, opipljivi prozor u duhovni svet i sredstvo komunikacije sa Bogom i svetiteljima. Otac Dejan je ukazao da se u crkvi vodi računa o poretku tokom bogosluženja i da on ima svoju svrhu.
GDE SE PALE SVEĆE ZA ŽIVE, A GDE ZA UPOKOJENE? Teolog o važnom crkvenom pravilu!
OVO SE NIKAD NE RADI U CRKVI! Teolog o čestoj grešci vernika na bogosluženjima!
NIKAD OVAKO NE CELIVAJTE IKONU! Patrijarh Pavle o onome što mnogi vernici rade, a nije ni prikladno ni kulturno!
KO BI PRVI TREBALO DA UZME NAFORU I ZAŠTO? Sveštenik o pravilu koje mnogi vernici ne znaju
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Sveštenstvo često ukazuju da suština praznika nije u spoljašnjem uzdržavanju od rada, već u molitvi, liturgiji i duhovnom miru.
Prema učenju Crkve, zaštita čoveka ne dolazi od predmeta, amajlija i narodnih verovanja, već isključivo od Boga, vere i molitve.
Iako medicina nudi odgovore i pokušava da objasni uzroke ovog problema, pravoslavno učenje podseća da nastanak života ne može biti sveden isključivo na biološki proces.
Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Liturgijskom sabranju u Himelstiru prisustvovali su brojni sveštenici, monaštvo i verni narod, kao i princ naslednik Filip Karađorđević sa princezom Danicom, dok je ktitor obnove Drago Vuković odlikovan Ordenom Svetog Save drugog stepena.
Slavski kolač nije obična pogača, naglašava sveštenik.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Liturgijskom sabranju u Himelstiru prisustvovali su brojni sveštenici, monaštvo i verni narod, kao i princ naslednik Filip Karađorđević sa princezom Danicom, dok je ktitor obnove Drago Vuković odlikovan Ordenom Svetog Save drugog stepena.
Oslovljavanje sveštenih lica mora da bude primereno okolnostima i prilici.
Bez rerne i komplikovanog postupka, mekano testo za tili čas postaje mirisno pecivo koje se na trpezu iznosi uz sir, kajmak ili jogurt.