GDE SE PALE SVEĆE ZA ŽIVE, A GDE ZA UPOKOJENE? Teolog o važnom crkvenom pravilu!
Paljenje sveće simbolično predstavlja prihvatanje Boga i pozivanje da obasja našu tamu, istakao je Đurđević.
Porodica je u središtu hrišćanskog života, pa se i prostor u kojem ona živi ne posmatra samo kao građevina, već kao mesto zajedništva i porodičnog života.
Kuća, prema pravoslavlju, nije samo mesto u kojem čovek živi, već dom u kojem se okuplja porodica, podižu deca, izgovaraju molitve i deli svakodnevni život. Porodica je u središtu hrišćanskog života, pa se i prostor u kojem ona živi ne posmatra samo kao građevina, već kao mesto zajedništva i porodičnog života.
Zato se u pravoslavnoj tradiciji posebna pažnja poklanja početku gradnje kuće. Pre nego što novi dom dobije zidove i krov, obavlja se osvećenje temelja.
Osvećenje (blagosiljanje) temelja kuće je pravoslavni verski obred kojim se priziva Božji blagoslov za dom i ukućane koji će u njemu živeti.
Sveštenik dolazi na mesto buduće kuće i molitvom i osvećenom vodom blagosilja prostor na kojem će dom biti podignut.

O tome šta treba pripremiti za ovaj čin i kako izgleda sam obred govorio je teolog Aleksandar Đurđević.
Prema njegovim rečima, za osvećenje temelja potrebno je dve litre vode, jedna sveća, jedan briket, tamjan, tri kamena, bosiljkača i, naravno, sveštenik.
- Sveštenik dolazi na mesto gde će biti položen temelj. Ukoliko se kuća gradi od kamena, uzima tri kamena, staje pred rov gde će temelj biti položen i izgovara: "Polaže se temelj doma ovoga, u ime Oca i Sina i Svetoga duha.“ - objasnio je Đurđević.
Nakon toga kropi sve rovove i čitavo mesto na kojem će biti podignut budući dom.
Kod gradnje drvene kuće postoji drugačiji običaj.
Kako objašnjava Đurđević, sveštenik tada uzima sekiru i tri puta udara o brvno koje je okrenuto prema istoku.
Na taj način početak izgradnje doma prati molitva i svešteni čin, čime se i sam prostor budućeg porodičnog života od početka vezuje za crkveni blagoslov.
BONUS VIDEO
Paljenje sveće simbolično predstavlja prihvatanje Boga i pozivanje da obasja našu tamu, istakao je Đurđević. Crkva nije prostor za odmor, već mesto susreta čoveka sa Bogom. Ikone su vidljivi, opipljivi prozor u duhovni svet i sredstvo komunikacije sa Bogom i svetiteljima. Otac Dejan je ukazao da se u crkvi vodi računa o poretku tokom bogosluženja i da on ima svoju svrhu.
GDE SE PALE SVEĆE ZA ŽIVE, A GDE ZA UPOKOJENE? Teolog o važnom crkvenom pravilu!
OVO SE NIKAD NE RADI U CRKVI! Teolog o čestoj grešci vernika na bogosluženjima!
NIKAD OVAKO NE CELIVAJTE IKONU! Patrijarh Pavle o onome što mnogi vernici rade, a nije ni prikladno ni kulturno!
KO BI PRVI TREBALO DA UZME NAFORU I ZAŠTO? Sveštenik o pravilu koje mnogi vernici ne znaju
U nazaretskoj sinagogi Hristos je objavio da se pred okupljenima ispunilo ono što je vekovima ranije prorekao Isaija, a vladika Nikolaj objašnjava značaj tih reči za Hristovu misiju i Božju milost.
Ponekad izgovaramo svete reči dok nam misli lutaju na sve strane, a veliki svetitelj našeg vremena ostavio je jednostavan savet kako da se čovek sabere i sa ljubavlju obrati Hristu.
Duša poseduje svojevrsni duhovni mehanizam upravljanja telom, a kao primer za to je fantomski bol, tvrdi otac Danil.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Duša poseduje svojevrsni duhovni mehanizam upravljanja telom, a kao primer za to je fantomski bol, tvrdi otac Danil.
Sveti oci nisu slučajno uzdržanje od hrane, kao i od alkohola, smatrali važnim delom duhovne borbe.
U srpskom narodu ovaj dan poznat je i kao jesenji Sveti Jovan i Jovan Glavosek.
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
Mitropolit mileševski Atanasije poželeo učenicima da budu radost svojim roditeljima, zavičaju, Srbiji i Srpskoj crkvi, a nakon molitve deca su primila blagoslov i prigodne poklone
U gradu u kojem pravoslavni život traje vekovima, svečani doček poglavara Srpske pravoslavne crkve bio je povod da se otvori i pitanje izgradnje novog bogoslužbenog prostora za sve brojniju zajednicu.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.