"DA BI NAŠA MOLITVA BILA PRIHVAĆENA OD BOGA, NEOPHODNA SU DVA USLOVA": Sveti Luka Krimski otkrio šta je presudno kada se obraćamo Gospodu
Svetac podseća šta treba da sačuvamo u srcu kada od Gospoda tražimo utehu, pomoć i odgovor.
Ponekad izgovaramo svete reči dok nam misli lutaju na sve strane, a veliki svetitelj našeg vremena ostavio je jednostavan savet kako da se čovek sabere i sa ljubavlju obrati Hristu.
Reči molitve lako mogu da postanu navika. Izgovaramo ih brzo, dok nam misli odlaze na ono što nas je tog dana opteretilo ili na ono što nas tek čeka. Tada se molimo usnama, ali nam je pažnja negde drugde. Kako se moliti tako da reči ne ostanu samo izgovorene, već da dotaknu srce, objašnjavao je Sveti Porfirije Kavsokalivit kroz jednostavnu i upečatljivu pouku.
Za ovog svetitelja, Isusova molitva nije bila stvar brzine, broja ponavljanja ili velikog napora. Važno je bilo sa kakvim osećanjem čovek izgovara ime Hristovo i koliko je u tom trenutku prisutan u molitvi. Zato je savetovao da se molitva izgovara tiho i nežno, poput majke koja šapuće svom detetu.
- Da bi Isusova molitva donela plod, izgovarajte je tiho, meko, bez naprezanja glasnih žica ili uma. Kao kada majka tiho šapuće iznad kolevke svog zaspalog deteta: "Dušo moja, zlato moje..." Eto, sa takvom nežnošću i ljubavlju treba govoriti: "Gospode Isuse Hriste, pomiluj me." Tada ime Hristovo silazi direktno u srce i donosi umiljenje - govorio je Sveti Porfirije Kavsokalivit.
U ovoj kratkoj pouci nema poziva na forsiranje niti na komplikovanje molitve. Sveti Porfirije pažnju usmerava na nežnost, ljubav i unutrašnju sabranost. Za njega, molitva nije bila samo niz izgovorenih reči, već obraćanje Hristu sa poverenjem.
Zato je njegovo poređenje sa majkom koja šapuće nad kolevkom toliko upečatljivo. Ono pokazuje kakav odnos prema molitvi svetitelj savetuje: bez žurbe, bez unutrašnje napetosti i bez potrebe da se bilo šta na silu postigne. Nekoliko poznatih reči tada dobija drugačiju težinu, jer se izgovaraju sa pažnjom i ljubavlju.

Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 176 (4,6-15)
6. Jer Bog koji reče da iz tame zasija svetlost, On zasija u srcima našim radi prosvetljenja znanja slave Božije u licu Isusa Hrista. 7. A ovo blago imamo u zemljanim sudovima, da preizobilje sile bude od Boga, a ne od nas. 8. Svačim smo ugnjetavani, ali ne potišteni; zbunjivani. ali ne očajni; 9. Progonjeni, ali nismo ostavljeni; oboreni, ali ne pogubljeni; 10. Svagda noseći na telu umiranje Gospoda Isusa, da se i život Isusov na telu našemu pokaže.
11. Jer mi živi stalno se predajemo na smrt za Isusa, da se i život Isusov javi u smrtnome telu našem. 12. Tako da smrt dejstvuje u nama, a život u vama.13. Imajući pak isti duh vere kao što je napisano: „Verovah, zato govorih.” I mi verujemo, zato i govorimo. 14. Znajući da će Onaj koji vaskrse Gospoda Isusa, i nas vaskrsnuti kroz Isusa, i preda se postaviti s vama. 15. Jer je sve vas radi, da blagodat umnožena kroz mnoge preizobiluje blagodarenjem na slavu Božiju.
Jevanđelje po Mateju, začalo 92. (22,36-46)
36. „Učitelju, koja je zapovest najveća u Zakonu?“ 37. A Isus mu reče: „Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.“ 38. Ovo je prva i najveća zapovest. 39. A druga je kao i ova:„Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.“ 40. O ovim dvema zapovestima visi sav Zakon i Proroci.“ 41. A kada se sabraše fariseji, upita ih Isus
42. govoreći: „Šta mislite za Hrista? Čiji je sin?“ Rekoše mu: „Davidov.“ 43. Reče im: „Kako, dakle, David njega u Duhu naziva Gospodom govoreći: 44. 'Reče Gospod Gospodu mojemu: Sedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?' 45. Kada, dakle, David naziva njega Gospodom, kako mu je sin?“ 46. I niko mu ne mogaše odgovoriti ni reč; niti smede ko od toga dana da ga zapita više.
BONUS VIDEO
Svetac podseća šta treba da sačuvamo u srcu kada od Gospoda tražimo utehu, pomoć i odgovor.
Posle pada mnogi dugo nose teret krivice i teško prihvataju da im je oprošteno. Svetitelj iz Egine podseća na razliku između iskrenog pokajanja i samokažnjavanja i nudi poruku koja donosi drugačiji pogled na milost.
Veliki svetitelj otkriva kako se ono čemu popuštamo u ranim godinama pretvara u navike, strasti i terete od kojih se kasnije mnogo teže oslobađamo.
Pouka svetogorskog starca otvara pitanje zbog čega se greh više ne krije, već se često predstavlja kao sloboda, dok se moral, uzdržanje i pobožan život sve češće proglašavaju zaostalima.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
Čovek često tek nakon razgovora shvati da je rekao nešto što nije trebalo, a ruski svetitelj savetuje da pred počinak preispita sve što je tog dana izgovorio.
Pouka ruskog svetitelja podseća na nekoliko važnih koraka u duhovnom životu, od iskrenog pokajanja do molitve.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Nepoštovanjem pravila, gresi se ne prevazilaze, već mogu postati još dublji i teži.
Posebno je važno obratiti pažnju na nekoliko stvari pre nego što izgovorite ono što vas opterećuje, a jedan detalj mnogima može pomoći da se oslobode početne treme i lakše saberu misli.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
Čovek često tek nakon razgovora shvati da je rekao nešto što nije trebalo, a ruski svetitelj savetuje da pred počinak preispita sve što je tog dana izgovorio.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Prema crkvenom predanju, u viđenju mu je najavljeno stradanje, a on je prihvatio iskušenje i ostao veran Hristu do poslednjeg trenutka.
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.