Pouka svetogorskog starca otvara pitanje zbog čega se greh više ne krije, već se često predstavlja kao sloboda, dok se moral, uzdržanje i pobožan život sve češće proglašavaju zaostalima.
Sve češće se granica između onoga što je dobro i onoga što je prihvatljivo pomera tako tiho da čovek može da je pređe, a da to i ne primeti. Ono što je nekada izazivalo stid danas se neretko predstavlja kao sloboda, dok se čovek koji pokušava da živi drugačije može naći pred podsmehom. U takvoj atmosferi, jedna pouka starca Pajsija Svetogorca govori o problemu koji nije nov, ali je danas dobio novo lice.
- Danas je greh postao moda. Vidi, mi smo pravoslavan narod, a kakvi smo! Kakvi li su, tek, drugi! Zlo je u tome što bi grešni ljudi smatrali poremećenim nekog ko ne sledi tok vremena, ko ne greši, ko je pobožan, jer je greh postao moda. Ovakvi ljudi smatraju uvredom kada neko ne greši, a greh smatraju napretkom. To je najgore od svega. Kada bi današnji ljudi koji žive u grehu barem uvideli to, Bog bi se smilovao na njih. Ali oni opravdavaju ono što se ne da opravdati i hvale greh. To je najveća hula na Duha Svetog; greh drže za napredak, a ono što je moralno smatraju nazadnim. Zato više vrede oni koji se bore u svetu, čuvajući čistotu življenja.
Nekada, ako je neko bio poremećen ili pijan, stideo se da izađe na trg, jer bi ga prezreli. Ili pak, neka žena koja je sišla sa pravog puta nije smela da izađe napolje. I to je, na neki način, bila kočnica. Danas, ako je neko ispravan, ako neka devojka, na primer, živi pobožno, za nju će reći: "Gde ova živi!" Ali i uopšte, ako su siroti ljudi i padali u grehe, osećali su svoju grešnost, savijali su malo svoje glavice i nisu se podsmevali onome ko je živeo duhovno. Baš naprotiv, ponosili su se njime. Sada niti osećaju krivicu niti ima poštovanja. Sve je izjednačeno. Ako neko ne živi svetovno, podsmevaju mu se - govorio je starac Pajsije Svetogorac.
Pouka starca Pajsija posebno je oštra u delu u kojem govori o preokretanju merila: problem nije samo u tome što ljudi greše, već i u tome što se greh počinje predstavljati kao nešto čemu treba težiti, dok se uzdržanje, pobožnost i moralno življenje doživljavaju kao znak zaostalosti. Za pravoslavnog hrišćanina, ova misao otvara mnogo ozbiljnije pitanje od toga šta je u jednom vremenu „moderno“, a šta nije. Čovek koji želi da sačuva veru ne meri svoj život prema tome koliko je prihvaćen među drugima, već prema tome da li ono što čini može da opravda pred Bogom. Kada se promeni merilo, promeni se i pogled na greh. A prvi korak ka izlasku iz takvog poretka jeste da čovek ponovo ume da nazove stvari njihovim pravim imenom.
Čitanje Jevanđelja za petak 15. sedmice po Duhovima
Shutterstock/Saulich Elena
Jevanđelje
Knjiga proroka Isaije (40,1-3; 9; 41,17-18; 45,8; 48,20-21; 54,1)
1. Tešite, tešite narod moj, govori Bog vaš. 2. Govorite Jerusalimu ljubazno, i javite mu da se završio rok njegov, da mu se bezakonje oprostilo, jer je primio iz ruke Gospodnje dvojicom za sve grehe svoje. 3. Glas je nekoga koji viče: „Pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našem.”
9. Izađi na visoku goru, Sione, koji javlja dobre glasove; podigni silno glas svoj, Jerusalime, koji javlja dobre glasove; podigni, ne boj se. Kaži gradovima Judinem: evo Boga vašeg.
17. Siromahe i uboge, koji traže vode a nje nema, kojima se jezik osušio od žeđi, njih ću uslišiti ja Gospod, ja Bog Izraelov neću ih ostaviti. 18. Otvoriću reke na visovima, i izvore usred dolina, pustinju ću obratiti u jezero vodeno, i suvu zemlju u izvore vode.
8. Rosite, nebesa, ozgo, i oblaci neka kaplju pravdom, neka se otvori zemlja i neka rodi spasenjem i zajedno neka raste pravda; ja Gospod stvorih to.
20. Izađite iz Vavilona, bežite od Haldejaca; glasno pevajući objavljujte, kazujte, razglašujte do kraja zemaljskih; recite: „Izbavi Gospod slugu svog Jakova”. 21. Neće ožednjeti kad ih povede preko pustinje; vodu iz stene točiće im, jer će rascepiti kamen i poteći će voda.
1. Veseli se, nerotkinjo koja ne rađaš, zapjevaj i klikni ti, koja ne trpiš muka od porodice, jer pusta ima više dijete nego li ona koja ima muža, veli Gospod.
Mk 1,2;
Knjiga proroka Malahije (3,1-3; 5-7; 12; 18; 17; 4,4-6)
1. Evo, ja ću poslati anđela svog, koji će primeniti put preda mnom, i iznenada će doći u crkvu svoju Gospodu, koga vi tražite, i anđela zavjetujte že, kojega ćete imati, Gospode ega nadjite. vojnicima. 2. Ali ko će podnijeti dan dolaska njegova? i ko će se održati kad se pokaže? jer je on kao oganj livčev i kao milo bjeljarsko. 3. I sješće kao onaj koji lije i čisti srebro, i očistiće sinove Levijeve, i pretopiće ih kao zlato i srebro, i oni će donositi Gospodu prinose u pravdi.
5. I doći ću k vama na sud, i biću brz svedok protiv vračara i protiv preljubočina, i protiv onih koji se kunu krivo i protiv onih koji zakidaju nama namaniku, iudovici se ne kriju i sukobi i sirotinje. mene, veli Gospod nad vojskama. 6. Jer ja Gospod ne mijenjem se; zato vi, sinovi Jakovljevi, ne izgiboste. 7. Od vremena otaca svojih otstupite od ureda mojih i nedržaste ih. Vratite se k meni, i ja ću se vratiti k vama, veli Gospod nad vojskom. Ali velite: u čemu bismo se vratili?
12. I zove vas blaženim svi narodi, jer ćete biti zemlja mila, veli Gospod nad vojskom.
18. Tada ćete se obratiti i videti razliku između pravednika i bezbožnika, između onoga koji služi Bogu i onoga koji mu ne služi.
17. Ti će mi biti blago, veli Gospod nad vojskom, u onaj dan kad ja učinim, i biću im milostiv kao što je otac milostiv svome sinu koji mu služi.
4. Pamtite zakon Mojsija sluge moga, kome zapovedi na Horivu za svega Izraela uredbe i zakone. 5. Evo, ja ću vam poslati Iliju proroka prije nego dođe veliki i strašni dan Gospodnji; 6. I on će obratiti srce otaca k sinovima, i srce sinova k ocima njihovim, da ne dođem i zatrem zemlju.
Shutterstock/Wirestock Creators
Jevanđelje
Jutrenja
Jevanđelje po Mateju, začalo 57 (14,1-13)
1. U to vreme dolazi glas do Iroda četvoroglasnika o Isusu. 2. I rečem slugama svojim: „To je Jovan Krstitelj, on ustade iz mrtvih, i zato čini čudesa.” 3. Jer Irod uhvati Jovana, sveza ga i baci u tamnicu zbog Irodijade, žene Filipa brata svoga; 4. jer mu Jovan govori: „Ne možeš ti nju imati.” 5. I htede da ga ubije, ali se boja naroda; jer ga drži za proroka. 6. A kad beše dan rođenja Irodova, igra kći Irodijadina pred njima i pogodi Irodu. 7. Zato sa zakletvom obeća joj dati što god zaište. 8. A ona, nagovorena od matere svoje, reče: „Daj mi ovde na tanjiru glavu Jovana Krstitelja.” 9. I sneveseli se car; ali zbog zakletve i onih koji se gošćahu s njima, zapovedi dati joj. 10. I posla te posekoše Jovana u tamnici. 11. I donesoše glavu njegovu na tanjiru, i dadoše devojci i odnese je mater svoje. 12. I došavši učenici njegovi, uzeše telo njegovo i sahraniše ga; i dođoše te javiše Isusu. 13. I čuvši Isus, otide odande lađom u pusto mesto nasamo. A kada to ču narod, pođe za njim pešice iz grada.
Liturgija
Dela svetih apostola, začalo 33 (13,25-32)
25. I kada Jovan završiše podvig svoj, govoraše: „Za koga me vi smatrate, ja nisam taj, nego evo ide za mnom Onaj kome ja nisam dovoljno rešiti remena na obući njegovoj.” 26. Ljudi braćo, sinovi roda Avraamova, i koji se među vama boje Boga, vama se posla reč ovoga spasenja. 27. Jer oni što žive u Jerusalimu, i starešine njihove, ne poznaše Ovoga, nego osudivši ga, ispuniše proročke reči koje se čitaju svake subote. 28. I ne našavši ni jedne krivice smrtne, moliše Pilata da ga pogubi. 29. A kad svršiše sve što je napisano za njega, skinuše ga sa drveta i položiše u grob. 30. A Bog njega podiže iz mrtvih. 31. On se javlja u toku više dana onima koji uziđoše sa njim iz Galileja u Jerusalim, koji su sad svedoci njegovi pred narodom. 32. I mi vam blagovestimo da je obećanje, dato ocima, Bog ispunio nama, deci njihovoj, vaskrsnuvši Isusa,
Jevanđelje po Marku, počelo 24 (6,14-30)
14. I začu car Irod, jer ime Isusovo beše se razglasilo, i reče: „Jovan Krstitelj iz mrtvih ustade, i zato čini čudesa.” 15. Neki govorahu: „To je Ilija.” A drugi govorahu: „To je prorok ili neki od proroka.” 16. A kad ču Irod, reče: „To je Jovan koga sam ja posekao, on ustade iz mrtvih.” 17. Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši ga u tamnicu Irodijade radi, žene Filipa, brata svoga, jer se oženi njim. 18. Jer Jovan govoriše Irodu: „Ne možeš ti imati ženu brata svoga.” 19. A Irodijada beše kivna na njega, i htede da ga ubije, ali ne mogaše.
20. Jer se Irod bojaše Jovana, znajući ga da je čovek pravedan i svet, i čuvaše ga; i mnogo šta činiše kako mu on reče, i rado ga slušaše. 21. I došao dan pogodan, kad Irod na dan svoga rođenja davaše večeru velikašima svojim i vojvodama i starešinama galilejskim. 22. I kad uđe kći ove Irodijade i igravši i ugodivši Irodu i gostima njegovim, reče car devojci: „Išti od mene što god hoćeš, i daću ti.” 23. I zakle joj se: „Što god zaišteš od mene daću ti, makar bilo i pola carstva moga.” 24. A ona izišavši reče materi svojoj: „Šta ću tražiti?“ A ona reče: „Glavu Jovana Krstitelja.”
25. I odmah, brzo ušavši k caru, tražeći govore: „Hoću da mi odmah daš na tanjiru glavu Jovana Krstitelja.” 26. I ožalosti se car veoma, ali zakletve radi i gostiju svojih ne htede joj odreći. 27. I odmah posla car dželata, i zapovedi da donese glavu njegovu. 28. I on otišavši poseče ga u tamnici, i donese glavu njegovu na tanjiru, i dade je devojci, a devojka je dade materi svojoj. 29. I čuvši učenici njegovi, dođoše i uzeše telo njegovo, i položiše ga u grob.30. I sabraše se apostoli kod Isusa, i javiše mu sve, i što učiniše i šta ljude naučiše.
Ruski dugovnik podseća da put ka duhovnoj čistoti nije samo u onome što čovek čini za sebe, već i u načinu na koji se odnosi prema onima koji su pogrešili, njihovim slabostima i padovima.
Ova neobična pouka poznatog svetitelja govori o pripremi duše za razgovor sa Bogom i objašnjava zašto nije lako odmah pronaći mir i pažnju čim stanemo pred ikonu.
Posle pada mnogi dugo nose teret krivice i teško prihvataju da im je oprošteno. Svetitelj iz Egine podseća na razliku između iskrenog pokajanja i samokažnjavanja i nudi poruku koja donosi drugačiji pogled na milost.
Pouka svetogorskog starca otvara pitanje zbog čega se greh više ne krije, već se često predstavlja kao sloboda, dok se moral, uzdržanje i pobožan život sve češće proglašavaju zaostalima.
Plamen se širi planinskim područjem u blizini jedne od najvećih pravoslavnih svetinja na Balkanu, dok se sa posebnom pažnjom prati situacija oko manastirskog kompleksa i dalje širenje požara.
Samo nekoliko osnovnih sastojaka potrebno je za mekan i sočan kolač natopljen mlekom, koji se nekada često nalazio na porodičnom stolu, bez čekanja na poseban povod.
Pojedini mediji objavili da bi rad Mitropolije mogao da bude predmet posebne provere, dok izvor blizak mitropolitu Joanikiju tvrdi da nikakva zvanična najava nije stigla i da se takav potez za sada ne očekuje.
Svetogorski starac ukazivao je na snagu ispovesti, pokajanja i pričešća, naglašavajući da čovek kroz povratak Bogu može da prekine ono što ga duhovno zarobljava.
U trenucima kada problemi deluju nepomirljivo, pouka svetogorskog starca pokazuje da se izlaz ne nalazi u sili, već u smirenju i unutrašnjoj postojanosti koja menja ishod.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.
Govoreći o duhovnim uzrocima ovakvog stanja, arhimandrit Jovan Jelenkov ističe da tuga može biti povezana sa odsustvom vere, kada čovek u svojoj nemoći prestaje da vidi svetlost i izlaz.
U besedi za četvrtak 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o iskušenju da čovek odbaci Hrista zbog težine Njegovog puta i prihvati onoga koji nudi prividno lakši život, ugađa strastima i vodi u propast.
Govoreći o duhovnim uzrocima ovakvog stanja, arhimandrit Jovan Jelenkov ističe da tuga može biti povezana sa odsustvom vere, kada čovek u svojoj nemoći prestaje da vidi svetlost i izlaz.
Samo nekoliko osnovnih sastojaka potrebno je za mekan i sočan kolač natopljen mlekom, koji se nekada često nalazio na porodičnom stolu, bez čekanja na poseban povod.
U besedi za četvrtak 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o iskušenju da čovek odbaci Hrista zbog težine Njegovog puta i prihvati onoga koji nudi prividno lakši život, ugađa strastima i vodi u propast.