Pouka kiparskog arhijereja govori o takvim trenucima: rasejanost, umor i osećaj da ništa ne dobijamo dok stojimo u hramu lako postanu opravdanje za ostanak kod kuće.
Mnogi odlažu odlazak na liturgiju dok ne osete da su dovoljno sabrani, pobožni ili duhovno spremni. Kada im misli lutaju, kada ne razumeju sve što se događa ili osećaju da u hramu samo stoje i čekaju da služba prođe, lako pronađu razlog da ostanu kod kuće. Mitropolit Atanasije Limasolski, međutim, nudi drugačiji odgovor: na liturgiju ne treba dolaziti tek kada postanemo bolji, već upravo takvi kakvi jesmo.
- Moramo ići na liturgiju, čak i ako stojimo tamo kao panjevi. Neki će reći: „Nisam onakav kakav bi trebalo da budem. Ništa od toga ne razumem. Moj um ne može da se koncentriše tamo.“ Ali idite, šta god da se desi. Jedan starac je rekao: „Kada svratite u parfimeriju, vaša odeća miriše mirisno nakon što izađete, čak i ako niste ništa kupili.“ To se dešava, kaže on, kada idete na liturgiju. Možda nećete moći da uradite ništa duhovno, ali čak i činjenica da ste otišli, da ste stajali tamo kao panj, to je već nešto. Zato recite sebi: "Ići ću takav kakav jesam, netesani balvan. Na kraju krajeva, Bog zna kako da oštri netesani balvan.." A ako ne idete jer kažete: "Ne mogu, ne mogu da se koncentrišem", onda će sve biti sve gore i gore i nikada vam neće biti bolje - kaže mitropolit Atanasije Limasolski.
Njegova poruka ne počiva na zahtevu da čovek najpre popravi sebe pa tek onda stane pred Boga. Naprotiv, liturgija je mesto na koje se dolazi upravo sa sopstvenom rasejanošću, slabošću i nesavršenošću. Ponekad je prvi korak vere mnogo jednostavniji nego što očekujemo: doći.
Čitanje Jevanđelja za sredu 15. sedmice po Duhovima
Poslanica Svetog apostola Pavla Galatima, začalo 207 (3,15-22)
15. Braćo, kao čovek govorim, niko potvrđeno zaveštanje čovekovo ne odbacuje niti mu što dodaje. 16. Avraamu pak i semenu njegovu rečena biše obećanja; ne kaže: i semenima, kao za mnoge, nego kao za jedno: „I semenu tvojemu, koje je Hristos.” 17. Ovo pak velim: Zakon, koji je postao posle četiri stotine i trideset godina, ne poništava zavet koji je od Boga ranije potvrđen za Hrista, da se ne ukine obećanje.
18. Jer ako je nasledstvo od zakona, onda već nije od obećanja, a Avraamu ga obećanjem darova Bog. 19. Šta će, dakle, zakon? Zbog greha dodade se, dok ne dođe seme kome je dato obećanje, i ustanovljen je preko anđela, rukom posrednika. 20. Posrednika pak nema gde je jedan; a Bog je jedan. 21. Zar je, dakle, zakon protivan obećanjima Božijim? Nikako! Jer da je dat zakon koji može oživljavati, zaista bi od zakona bila pravednost; 22. Ali Pismo zatvori sve pod greh da bi se obećanje dalo kroz veru Isusa Hrista onima koji veruju.
Jevanđelje po Marku, začalo 23. (6,7-13)
7. I dozva dvanaestoricu, i poče ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima nečistim. 8. I zapovedi im da ništa ne uzimaju na put osim štapa: ni torbe, ni hleba, ni novaca u pojasu; 9. Nego obuveni u sandale, i ne oblačiti dve haljine. 10. I reče im: „Gde uđete u dom, onde ostanite dok ne iziđete odande. 11. I ako vas koji ne prime i ne poslušaju vas, izlazeći odande otresite prah sa nogu svojih za svedočanstvo njima. Zaista vam kažem: Lakše će biti Sodomu i Gomoru u dan Suda nego gradu onome.” 12. I otišavši propovedahu da se pokaju. 13. I demone mnoge izgonjahu; i pomazivahu uljem mnoge bolesnike, i isceljivahu.
U svojoj knjizi "Lestvica" svetitelj je opisao kako se u molitvi javljaju zevanje, smeh i rasejanost, ukazujući da iza tih prekida pažnje stoji dublja borba za sabranost pred Bogom.
Kada rezultati izostanu, lako je posumnjati u smisao svega što radimo. Pouka svetitelja podseća da nisu svi odgovori u našim rukama i otkriva kako zahvalnost može promeniti naš pogled na život.
Posle pada mnogi dugo nose teret krivice i teško prihvataju da im je oprošteno. Svetitelj iz Egine podseća na razliku između iskrenog pokajanja i samokažnjavanja i nudi poruku koja donosi drugačiji pogled na milost.
Svetogorski starac ukazivao je na snagu ispovesti, pokajanja i pričešća, naglašavajući da čovek kroz povratak Bogu može da prekine ono što ga duhovno zarobljava.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
U besedi za sredu 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da dobro delo ne treba koristiti za sopstvenu slavu, već ga sa ljubavlju prepustiti drugima da prepoznaju njegovu vrednost.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.