Pouka kiparskog arhijereja govori o takvim trenucima: rasejanost, umor i osećaj da ništa ne dobijamo dok stojimo u hramu lako postanu opravdanje za ostanak kod kuće.
Mnogi odlažu odlazak na liturgiju dok ne osete da su dovoljno sabrani, pobožni ili duhovno spremni. Kada im misli lutaju, kada ne razumeju sve što se događa ili osećaju da u hramu samo stoje i čekaju da služba prođe, lako pronađu razlog da ostanu kod kuće. Mitropolit Atanasije Limasolski, međutim, nudi drugačiji odgovor: na liturgiju ne treba dolaziti tek kada postanemo bolji, već upravo takvi kakvi jesmo.
- Moramo ići na liturgiju, čak i ako stojimo tamo kao panjevi. Neki će reći: „Nisam onakav kakav bi trebalo da budem. Ništa od toga ne razumem. Moj um ne može da se koncentriše tamo.“ Ali idite, šta god da se desi. Jedan starac je rekao: „Kada svratite u parfimeriju, vaša odeća miriše mirisno nakon što izađete, čak i ako niste ništa kupili.“ To se dešava, kaže on, kada idete na liturgiju. Možda nećete moći da uradite ništa duhovno, ali čak i činjenica da ste otišli, da ste stajali tamo kao panj, to je već nešto. Zato recite sebi: "Ići ću takav kakav jesam, netesani balvan. Na kraju krajeva, Bog zna kako da oštri netesani balvan.." A ako ne idete jer kažete: "Ne mogu, ne mogu da se koncentrišem", onda će sve biti sve gore i gore i nikada vam neće biti bolje - kaže mitropolit Atanasije Limasolski.
Njegova poruka ne počiva na zahtevu da čovek najpre popravi sebe pa tek onda stane pred Boga. Naprotiv, liturgija je mesto na koje se dolazi upravo sa sopstvenom rasejanošću, slabošću i nesavršenošću. Ponekad je prvi korak vere mnogo jednostavniji nego što očekujemo: doći.
Čitanje Jevanđelja za sredu 15. sedmice po Duhovima
Poslanica Svetog apostola Pavla Galatima, začalo 207 (3,15-22)
15. Braćo, kao čovek govorim, niko potvrđeno zaveštanje čovekovo ne odbacuje niti mu što dodaje. 16. Avraamu pak i semenu njegovu rečena biše obećanja; ne kaže: i semenima, kao za mnoge, nego kao za jedno: „I semenu tvojemu, koje je Hristos.” 17. Ovo pak velim: Zakon, koji je postao posle četiri stotine i trideset godina, ne poništava zavet koji je od Boga ranije potvrđen za Hrista, da se ne ukine obećanje.
18. Jer ako je nasledstvo od zakona, onda već nije od obećanja, a Avraamu ga obećanjem darova Bog. 19. Šta će, dakle, zakon? Zbog greha dodade se, dok ne dođe seme kome je dato obećanje, i ustanovljen je preko anđela, rukom posrednika. 20. Posrednika pak nema gde je jedan; a Bog je jedan. 21. Zar je, dakle, zakon protivan obećanjima Božijim? Nikako! Jer da je dat zakon koji može oživljavati, zaista bi od zakona bila pravednost; 22. Ali Pismo zatvori sve pod greh da bi se obećanje dalo kroz veru Isusa Hrista onima koji veruju.
Jevanđelje po Marku, začalo 23. (6,7-13)
7. I dozva dvanaestoricu, i poče ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima nečistim. 8. I zapovedi im da ništa ne uzimaju na put osim štapa: ni torbe, ni hleba, ni novaca u pojasu; 9. Nego obuveni u sandale, i ne oblačiti dve haljine. 10. I reče im: „Gde uđete u dom, onde ostanite dok ne iziđete odande. 11. I ako vas koji ne prime i ne poslušaju vas, izlazeći odande otresite prah sa nogu svojih za svedočanstvo njima. Zaista vam kažem: Lakše će biti Sodomu i Gomoru u dan Suda nego gradu onome.” 12. I otišavši propovedahu da se pokaju. 13. I demone mnoge izgonjahu; i pomazivahu uljem mnoge bolesnike, i isceljivahu.
U svojoj knjizi "Lestvica" svetitelj je opisao kako se u molitvi javljaju zevanje, smeh i rasejanost, ukazujući da iza tih prekida pažnje stoji dublja borba za sabranost pred Bogom.
Kada rezultati izostanu, lako je posumnjati u smisao svega što radimo. Pouka svetitelja podseća da nisu svi odgovori u našim rukama i otkriva kako zahvalnost može promeniti naš pogled na život.
Posle pada mnogi dugo nose teret krivice i teško prihvataju da im je oprošteno. Svetitelj iz Egine podseća na razliku između iskrenog pokajanja i samokažnjavanja i nudi poruku koja donosi drugačiji pogled na milost.
Svetogorski starac ukazivao je na snagu ispovesti, pokajanja i pričešća, naglašavajući da čovek kroz povratak Bogu može da prekine ono što ga duhovno zarobljava.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
Zašto oni koji su uvereni da su uvek u pravu često ne vide potrebu za pokajanjem i kako se gordost prikriva iza sopstvenih opravdanja pokazuje pouka ruskog pravoslavnog podvižnika.
U besedi za četvrtak 21. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da niko ne zna koliko mu je vremena ostalo za pokajanje i objašnjava zašto je odlaganje pokajanja opasna zabluda.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.