Kada rezultati izostanu, lako je posumnjati u smisao svega što radimo. Pouka svetitelja podseća da nisu svi odgovori u našim rukama i otkriva kako zahvalnost može promeniti naš pogled na život.
Teško je prihvatiti da se naš trud ponekad ne završi onako kako smo očekivali. Uložimo vreme, snagu i nadu, a rezultat izostane ili život krene u sasvim drugom pravcu. Tada počinjemo da se pitamo da li ono što radimo uopšte ima smisla. Sveti Nil Sinajski na tu nedoumicu odgovara poukom koja podseća da naš zadatak nije da upravljamo ishodom, već da verno ispunimo ono što nam je povereno.
Sveti Nil Sinajski podseća da svako ima svoje mesto i zadatak, dok konačan ishod ostaje u Božijim rukama:
- Svaki čovek ima svoj zadatak na zemlji. Svaki list, svaka travka, svaki cvet ima zadatak koji mora da ispuni. Mi radimo, ali Bog odlučuje šta i kako će se desiti u našim životima. I kada Mu zahvalimo na našem položaju, onda nam sve ide na ruku. Ništa nije beznačajno; sve je važno - govorio je Sveti Nil Sinajski.
Ova pouka usmerava pažnju na ono što zavisi od nas. Ne možemo uvek da odredimo šta će doneti naš trud, koliko će trajati čekanje niti kojim će putem život krenuti. Možemo, međutim, da budemo odgovorni prema onome što nam je povereno i da svoj zadatak ne potcenjujemo samo zato što nam deluje malo ili nevažno.
Zahvalnost, o kojoj govori Sveti Nil, zato nije odricanje od želja i planova. Ona znači prihvatiti svoje mesto bez stalnog poređenja sa drugima i sačuvati poverenje u Boga čak i onda kada ne razumemo zašto se nešto događa.
Nije svaki zadatak velik u ljudskim očima, ali svaki može imati svoju svrhu. Upravo u tome je snaga ove pouke Svetog Nila: ne traži od čoveka da uradi nešto spektakularno, već da verno uradi ono što mu je dato. A to je često mnogo teže i mnogo važnije nego što izgleda.
Čitanje Jevanđelja za petak 14. sedmice po Duhovima
Shutterstock/Wirestock Creators
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Galatima, začalo 201 (2,6-10)
6. A za one koje su smatrali da su nešto, ma ko oni negda bili, ne marim ništa, jer Bog ne gleda ko je ko; jer oni koji su smatrani uglednim meni ništa ne dodadoše, 7. nego naprotiv, kada uvideše da je meni povereno jevanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane, 8. jer onaj koji pomože Petru u apostolstvu među obrezanima pomože i meni među neznabošcima, 9. i poznavši blagodat koja je meni dana, Jakov i Kifa i Jovan, koji su smatrani da su stubovi, dadoše meni i Varnavi desnice zajedništva, da mi idemo neznabošcima, a oni obrezanima; 10. samo da se opominjemo siromašnih, što se i starah da tako činim.
Jevanđelje po Marku, začalo 20. (5,22-24; 5,35-43; 6,1)
22. I gle, dođe jedan od starešina sinagoge po imenu Jair; i videvši ga pade pred noge njegove. 23. I moljaše ga mnogo, govoreći: „Ćerkica je moja na samrti; da dođeš i metneš na nju ruke, da se spase i da živi.” 24. I pođe s njim.24. I za njim iđaše naroda mnogo, i pritešnjavahu ga.35. Dok on još govoraše, dođoše od starešine sinagoge govoreći: „Kći tvoja umre; što još trudiš Učitelja?” 36. A Isus, čim je čuo reč što kazaše, reče starešini sinagoge: „Ne boj se, samo veruj!” 37. I ne dade da iko pođe za njim osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva.
38. I dođe u kuću starešine sinagoge, i vide vrevu i one koji plaču i leleču mnogo. 39. I ušavši reče im: „Šta ste se uznemirili i plačete? Devojčica nije umrla nego spava.” 40. I podsmevahu mu se. A on isteravši sve uze oca i mater devojčice i one koji behu s njim, i uđe gde ležaše devojčica. 41. I uzevši devojčicu za ruku reče joj: „Talita kumi”, što znači: „Devojčice, tebi govorim, ustani!” 42. I odmah ustade devojčica, i hođaše; a beše od dvanaest godina. I začudiše se čudom velikim. 43. I zapreti im vrlo da niko ne dozna za to; i reče da joj daju da jede.1. I otide odande, i dođe u postojbinu svoju; i za njim idoše učenici njegovi.
Veliki grčki svetitelj objašnjava da nevolje nisu samo teret koji čovek nosi, već trenutci u kojima se otkrivaju skrivene slabosti, jača vera i pronalazi dublji smisao stradanja.
Liturgijskom sabranju u Himelstiru prisustvovali su brojni sveštenici, monaštvo i verni narod, kao i princ naslednik Filip Karađorđević sa princezom Danicom, dok je ktitor obnove Drago Vuković odlikovan Ordenom Svetog Save drugog stepena.
U besedi za sredu 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da dobro delo ne treba koristiti za sopstvenu slavu, već ga sa ljubavlju prepustiti drugima da prepoznaju njegovu vrednost.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Liturgijskom sabranju u Himelstiru prisustvovali su brojni sveštenici, monaštvo i verni narod, kao i princ naslednik Filip Karađorđević sa princezom Danicom, dok je ktitor obnove Drago Vuković odlikovan Ordenom Svetog Save drugog stepena.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu prvomučenicu Teklu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svete mučenike Sergija i Vakha. Katolička crkva obeležava Blaženu Devicu Mariju od Krunice, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Jedna pouka ruskog svetitelja posebno se odnosi na trenutke kada tuđa nepravda probudi bes, želju za osvetom ili potrebu da uzvratimo, ali odgovor koji nudi ide u sasvim drugom smeru.