Učesnici predavanja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objasnili su zašto su poverenje, razgovor, zajedništvo i liturgijski život važni na putu oporavka, a iskustvo "Zemlje živih" pokazalo je kako takva podrška izgleda u praksi.
U Parohijskom domu Crkve Svetog Vasilija Ostroškog na Bežanijskoj kosi održano je predavanje posvećeno ulozi sveštenika u pružanju duhovne i pastirske podrške mladima koji se suočavaju sa problemima zavisnosti. Posebna pažnja posvećena je iskustvu projekta „Zemlja živih“ Eparhije bačke i značaju liturgijskog i zajedničkog života u procesu oporavka.
Susret sa mladim čovekom koji se bori sa zavisnošću pred sveštenika postavlja posebno složen pastirski zadatak. Takvom čoveku često nije potreban samo savet, već i neko ko će ga saslušati, pružiti mu podršku i pomoći mu da ponovo pronađe nadu i poverenje. Upravo o toj odgovornosti sveštenika govorilo se u Parohijskom domu Crkve Svetog Vasilija Ostroškog na Bežanijskoj kosi, gde je održano predavanje na temu „Sveštenička podrška mladima koji se bore sa problemima zavisnosti“.
Predavanje je organizovano u okviru aktivnosti Odseka za parohijsku misiju Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, koje su usmerene na mentorski rad sa sveštenicima u prve tri godine parohijske službe.
Predavači su bili protojerej-stavrofor Branko Ćurčin, duhovnik Centra za psihosocijalnu rehabilitaciju i resocijalizaciju obolelih od bolesti zavisnosti „Zemlja živih“ Eparhije bačke, i protojerej-stavrofor Radivoj Panić, koordinator Odseka za parohijsku misiju Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke. Predavanje je moderirao prezviter dr Oliver Subotić, upravnik Misionarskog odeljenja AEM, koji je na početku predstavio predavače i ukazao na značaj i aktuelnost teme.
Sveštenik ne treba da pristupa čoveku sa osudom
Govoreći pred mladim sveštenicima, otac Branko Ćurčin posebno je istakao značaj smirenja u svešteničkoj službi. Poručio je mladim pastirima da treba da budu dostojanstveni i optimistični, a ne da nastupaju preteći i sa pozicije sile. Kako je naglasio, ljubav je najvažnija i ona će suditi svetu.
Otac Branko je naveo i primere iz parohijskog života kako bi pokazao kakav sveštenik treba da bude u odnosu prema ljudima koji su mu povereni. Sveštenik ne treba da bude razmetljiv, već svojim životom treba da svedoči ono što propoveda.
Govoreći o svešteničkoj odgovornosti, posebno je ukazao i na važnost porodičnog života. Sveštenik mora da vodi računa o svojoj porodici i svom ponašanju, jer svojim životom može da bude primer, ali i da sablazni ljude kojima služi.
Foto: SPC
Sveštenik Branko Ćurčin
Iskustvo Zajednice "Zemlja živih"
Veliki deo predavanja bio je posvećen projektu „Zemlja živih“. Otac Branko predstavio je njegov nastanak i razvoj, kao i način na koji su kampovi organizovani po principu opštežića.
Govorio je o svakodnevnom životu u zajednici, njenom ustrojstvu, trajanju programa rehabilitacije i obavezama koje učesnici imaju. Zajednice projekta postoje u Ritopeku i Crnoj Gori.
Život u zajednici podrazumeva svakodnevni rad, red i odgovornost. Štićenici su upućeni jedni na druge i kroz zajednički život uče da pomažu bližnjima, ali i da preuzmu odgovornost za sopstveni oporavak.
Takav način života važan je deo procesa rehabilitacije, jer se kroz zajednicu postepeno obnavljaju odnosi sa drugim ljudima, osećaj odgovornosti i poverenje u sopstvene mogućnosti.
Vera kao oslonac na putu oporavka
Govoreći o procesu oporavka od bolesti zavisnosti, otac Branko posebno je istakao značaj duhovnog života. U kampovima se redovno čita Sveto jevanđelje, a tokom svakog dana pročita se ceo Psaltir.
Posebno mesto ima liturgijski način života i redovno pričešćivanje, koji predstavljaju važne temelje duhovnog ukrepljenja čoveka koji se bori sa zavisnošću.
U takvom pristupu čovek se ne posmatra samo kroz problem sa kojim se suočava. Zavisnost nije njegova jedina odrednica. Pred njim ostaje mogućnost da, uz podršku zajednice, odgovornost i veru, ponovo izgradi svoj život.
Otac Branko podsetio je i na veliku podršku koju je projekat „Zemlja živih“ od samog početka imao od profesora Vladete Jerotića.
Svoje izlaganje završio je rečima koje su ujedno bile i poruka nade za sve koji se suočavaju sa zavisnošću: „Ono što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće.“
Pastirska podrška počinje slušanjem
Nakon izlaganja usledio je otvoren i sadržajan razgovor. Prisutni sveštenici postavljali su pitanja predavačima, ali su govorili i o iskustvima iz svoje pastirske službe.
Razgovor je pokazao koliko su situacije sa kojima se sveštenici susreću složene i koliko je važno da u njima ne ostanu sami. Susret sa osobom koja se bori sa zavisnošću zahteva strpljenje, razumevanje i odgovoran pastirski pristup.
Za sveštenika je zato važno da zna kako da čoveku priđe, da ga sasluša i da mu pruži podršku bez ponižavanja i osude. Istovremeno, duhovna pomoć ne isključuje druge oblike stručne podrške koji mogu biti potrebni u procesu oporavka.
Upravo u tome se ogleda i značaj ovakvih susreta za sveštenike koji tek počinju svoju parohijsku službu. Razmena iskustava sa onima koji se godinama bave ovom problematikom može im pomoći da bolje razumeju izazove sa kojima će se susretati u svojim parohijama.
Hrišćanska poruka čoveku koji se bori sa zavisnošću jeste da njegov pad ne mora da bude njegov kraj. Uz veru, podršku zajednice, odgovornost i istrajnost, put promene je moguć. Kako je na predavanju podsetio otac Branko Ćurčin, ono što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće.
Po završetku predavanja, u Parohijskom domu Crkve Svetog Vasilija Ostroškog priređena je trpeza ljubavi za sve prisutne. Time je nastavljen duh zajedništva i gostoljublja koji se neguje pri ovom beogradskom hramu.
Misionarsko odeljenje Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke izrazilo je posebnu zahvalnost protoprezviteru Predragu Timotijeviću, starešini hrama, i njegovom bratstvu na srdačnom prijemu i ukazanoj pažnji.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovoj svetlosti na gori Tavor i podsetio vernike da vera nije samo svedočanstvo o prošlom događaju, već poziv da dopustimo Božjoj ljubavi da preobražava, izbavlja i isceljuje naš život.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Mitropolija Grevene Grčke pravoslavne crkve razrešila ga je dužnosti nakon prijave 43-godišnje žene, dok on negira da je zloupotrebio njene intimne snimke.
Posebno je važno obratiti pažnju na nekoliko stvari pre nego što izgovorite ono što vas opterećuje, a jedan detalj mnogima može pomoći da se oslobode početne treme i lakše saberu misli.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.