Ovaj zaboravljeni hercegovački recept daje nadevu posebnu sočnost, a jedan zalogaj dovoljan je da shvatite zašto se nekada ovako kuvalo.
Nekada su se punjene paprike spremale drugačije, bez mnogo razmišljanja o gramima i merama, ali sa dobro poznatim osećajem za ukus i domaćinskim odnosom prema svemu, bez bespotrebnog rasipanja. U starim hercegovačkim kuhinjama pirinač nije bio obavezan deo nadeva, a njegovo mesto ponekad je zauzimala sredina starog hleba.
Naše bake i prabake dobro su znale da se hleb ne baca, jer su govorile da je greh bacati ono što se s mukom zaradilo, pa se koristila i poslednja korica. Hleb, međutim, u pravoslavnoj tradiciji ima i mnogo dublje mesto, jer nije samo svakodnevna hrana, već simbol života, zajedništva i dara Božjeg. Zato je ovaj stari recept mnogo više od neobičnog načina pripreme paprika: on čuva uspomenu na vreme kada se ništa nije rasipalo, a od jednostavnih namirnica pravilo jelo koje se pamtilo.
Sastojci
· 8 do 10 srednjih paprika babura sa četiri kraka (četvoroperka)
· 500 g mlevenog junećeg ili mešanog mesa
· 70 do 100 g sitno seckane domaće suve mesnate slanine ili pršute
· sredina od 2 deblje kriške starog hleba
· 1 glavica crnog luka
· 2 čena belog luka
· 1 jaje
· so i crni biber po ukusu
· malo slatke mlevene paprike
· malo ulja ili svinjske masti
· mesni ili povrtni temeljac
shutterstock_Pa_tera_studioo
Punjene paprike po starom hercegovačkom receptu
Priprema
Paprike operite, skinite im deo gde je peteljka i pažljivo istresite semenke. Sredinu starog hleba prelijte toplim temeljcem ili vodom, ostavite nekoliko minuta da omekša, a zatim je dobro iscedite i izmrvite prstima.
Crni luk sitno iseckajte i kratko propržite na masnoći, tek toliko da postane staklast. U široj posudi pomešajte meso, luk, seckanu pancetu i natopljen hleb, pa dodajte jaje, beli luk, so, biber i mlevenu papriku. Sve dobro umesite rukama, baš kao što se nekada radilo u domaćinskim kuhinjama.
Napunite paprike pripremljenim nadevom i, ako volite, zatvorite ih kolutom paradajza ili krompira. Složite ih u dublju tepsiju ili zemljani sud, pa nalijte temeljac ili vodu do polovine paprika.
Pecite ih u zagrejanoj rerni na 200 stepeni, 50 do 60 minuta. Jednom ih okrenite kako bi se ravnomerno ispekle i dobile onu finu, blago zapečenu koricu koja domaće punjene paprike čini posebno ukusnim.
Ova puta iz južnjačke kuhinje osvaja jednostavnošću i posebnim načinom pripreme: testo se seče pre pečenja, a nekoliko domaćih sastojaka pretvara je u ukusan obrok za porodičnu trpezu.
Piletina, krompir, povrće i začini lagano se krčkaju dok sve ne omekša, a kisela pavlaka na kraju daje paprikašu gustinu, punoću i prepoznatljivu kremastu teksturu.
Orasi, beli luk, sirće i sveže začinsko bilje daju ovom jednostavnom jelu poseban karakter, a za njegovu pripremu nisu potrebne skupe namirnice niti komplikovani kulinarski postupci.
Bez pečenja i dugog stajanja pored šporeta, uz beli krem, keks i hrskave orašaste plodove, ova torta idealna je kada vam se jede nešto slatko, a nemate vremena za komplikovanu pripremu.
Svinjski vrat, slanina, ćevapi i pečene paprike daju punoću ukusa ovom omiljenom jelu juga Srbije, a pravi način pripreme čini razliku između običnog ručka i specijaliteta kao iz leskovačkog restorana.
Daleko od gradske gužve, domaćinstvo "Stari hrast" čuva ukuse ovog kraja kroz domaće namirnice, tradicionalna jela i atmosferu kakva se danas retko pronalazi.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Orasi, beli luk, sirće i sveže začinsko bilje daju ovom jednostavnom jelu poseban karakter, a za njegovu pripremu nisu potrebne skupe namirnice niti komplikovani kulinarski postupci.
Bez pečenja i dugog stajanja pored šporeta, uz beli krem, keks i hrskave orašaste plodove, ova torta idealna je kada vam se jede nešto slatko, a nemate vremena za komplikovanu pripremu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.