ZAŠTO PRIJATELJE NE TREBA PRIMATI U KUĆU: Objašnjenje arhimandrita Amvrosija iznenadiće mnoge
Prevelika otvorenost, neumerena druženja i površni odnosi sa drugima mogu, kako uče duhovnici, lako narušiti bračnu harmoniju i uneti nemir u dom.
On primećuje promenu, prepoznaje bol i pokušava da pomogne čak i onda kada druga osoba nema snage da zatraži pomoć.
U životu nije teško pronaći ljude sa kojima ćemo podeliti razgovor, izlazak ili lepe trenutke. Mnogo je teže pronaći osobu koja će ostati uz nas kada nastupe problemi, kada nema razloga za osmeh i kada nam je pomoć potrebnija nego ikada.
Upravo se u takvim trenucima pokazuje ko nam je zaista prijatelj.
Prijateljstvo se ne meri brojem zajedničkih uspomena, poruka i susreta, već spremnošću čoveka da drugome bude oslonac kada je teško. Istinski prijatelj ne čeka uvek da mu se kaže da postoji problem. On primećuje promenu, prepoznaje bol i pokušava da pomogne čak i onda kada druga osoba nema snage da zatraži pomoć.
Takav odnos podrazumeva poverenje, iskrenost i spremnost da se prijatelj zaštiti, ali i da mu se kaže istina. Pravi prijatelj neće ćutati samo zato da bi izbegao neprijatan razgovor. On će upozoriti kada vidi da druga osoba greši, ali će to učiniti iz brige, a ne iz želje da je ponizi ili povredi.
Posebna vrednost prijateljstva vidi se u tome što ono ne zavisi samo od okolnosti. Dok se mnogi odnosi menjaju kada nastupe problemi, iskren prijatelj ostaje prisutan i u radosti i u nevolji. Njegova podrška tada postaje dragocenija od bilo kakvog materijalnog bogatstva.
O tome je posebno snažno govorio Sveti Nektarije Eginski, naglašavajući da se pravo prijateljstvo prepoznaje po spremnosti da čovek saoseća sa drugim čovekom, pritekne mu u pomoć i ostane uz njega onda kada mu je najteže.
"Prijatelj oseća duševno raspoloženje prijateljevo i strada duševnim stradanjem svoga prijatelja. Pre nego mu se prijatelj i ispovedi, on ga pretekne i hita mu u pomoć pre nego mu je ovaj i zatraži i spremno mu se predaje i pomaže mu ako je u opasnosti. Brani prijatelja i izlaže se opasnosti njega radi. On je dobri savetnik, i stara se za čast i ime svoga prijatelja.
Istinski prijatelj je moćna zaštita i ko je njega našao, našao je blago. Prijatelj je najveća sreća. Dobar prijatelj je neprocenjiva vrednost, dragocenija od svakog blaga. Njegovoj krasoti nema ravne. Prijatelj i u nesrećama i u radostima ostaje isti. Istinski prijatelj hvali vrednosti koje su pohvale dostojne i otvoreno kudi ono što je za kuđenje.“
Bonus video
Prevelika otvorenost, neumerena druženja i površni odnosi sa drugima mogu, kako uče duhovnici, lako narušiti bračnu harmoniju i uneti nemir u dom.
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije sam, čak i onda kada mu se čini da je ostavljen od ljudi.
Sveti oci su učili da bližnji postaje ogledalo u kojem čovek vidi sopstvenu dušu.
Mnogi podvižnici kroz vekove svedočili su da je upravo dar suza bio jedan od najvećih darova koje su primili tokom svog duhovnog života.
Napuštanje boli posebno onda kada dolazi od osobe kojoj smo verovali.
Grešimo kada poverenje poklanjamo ljudima olako, vođeni spoljašnjim utiscima, dopadljivošću ili prividnom bliskošću.
Ponekad nismo zaboravljeni, već samo nismo cenjeni onako kako bismo voleli.
Kada čovek nauči da se raduje tuđem dobru kao svom, tada nestaje i zavist.
Da li treba tražiti blagoslov pri svakom susretu, kako se obratiti kada ne znate ime sveštenika i šta učiniti kada sretnete episkopa, odgovori su jednostavniji nego što se često misli.
U besedi za ponedeljak 14. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ovo nije samo slika budućeg raja, već tajna povezana sa dolaskom Hrista.
Dani prolaze dok se najvažnije duhovne obaveze pomeraju za kasnije, ali prema ovoj svetogorskoj poruci postoji trenutak posle kojeg više nema mogućnosti za promenu.
Bio je među Hristovim učenicima, a zatim je kockom izabran da zauzme mesto izdajnika Jude.
On primećuje promenu, prepoznaje bol i pokušava da pomogne čak i onda kada druga osoba nema snage da zatraži pomoć.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Pravoslavna vera uči da je pokajanje put povratka Bogu i da čovek ne treba da veruje da je njegov greh veći od Božje milosti.
Mnogi ljudi dolazili su mu tražeći pomoć, a svetac je svoju slavu pripisivao Bogu, a ne sebi.
Dani prolaze dok se najvažnije duhovne obaveze pomeraju za kasnije, ali prema ovoj svetogorskoj poruci postoji trenutak posle kojeg više nema mogućnosti za promenu.
Ova dvojica revnosnih hrišćana bili su kamenoresci i živeli su u Iliriji, gde su svojim životom i delima svedočili veru u Boga.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.