ZAŠTO PRIJATELJE NE TREBA PRIMATI U KUĆU: Objašnjenje arhimandrita Amvrosija iznenadiće mnoge
Prevelika otvorenost, neumerena druženja i površni odnosi sa drugima mogu, kako uče duhovnici, lako narušiti bračnu harmoniju i uneti nemir u dom.
On primećuje promenu, prepoznaje bol i pokušava da pomogne čak i onda kada druga osoba nema snage da zatraži pomoć.
U životu nije teško pronaći ljude sa kojima ćemo podeliti razgovor, izlazak ili lepe trenutke. Mnogo je teže pronaći osobu koja će ostati uz nas kada nastupe problemi, kada nema razloga za osmeh i kada nam je pomoć potrebnija nego ikada.
Upravo se u takvim trenucima pokazuje ko nam je zaista prijatelj.
Prijateljstvo se ne meri brojem zajedničkih uspomena, poruka i susreta, već spremnošću čoveka da drugome bude oslonac kada je teško. Istinski prijatelj ne čeka uvek da mu se kaže da postoji problem. On primećuje promenu, prepoznaje bol i pokušava da pomogne čak i onda kada druga osoba nema snage da zatraži pomoć.
Takav odnos podrazumeva poverenje, iskrenost i spremnost da se prijatelj zaštiti, ali i da mu se kaže istina. Pravi prijatelj neće ćutati samo zato da bi izbegao neprijatan razgovor. On će upozoriti kada vidi da druga osoba greši, ali će to učiniti iz brige, a ne iz želje da je ponizi ili povredi.
Posebna vrednost prijateljstva vidi se u tome što ono ne zavisi samo od okolnosti. Dok se mnogi odnosi menjaju kada nastupe problemi, iskren prijatelj ostaje prisutan i u radosti i u nevolji. Njegova podrška tada postaje dragocenija od bilo kakvog materijalnog bogatstva.
O tome je posebno snažno govorio Sveti Nektarije Eginski, naglašavajući da se pravo prijateljstvo prepoznaje po spremnosti da čovek saoseća sa drugim čovekom, pritekne mu u pomoć i ostane uz njega onda kada mu je najteže.
"Prijatelj oseća duševno raspoloženje prijateljevo i strada duševnim stradanjem svoga prijatelja. Pre nego mu se prijatelj i ispovedi, on ga pretekne i hita mu u pomoć pre nego mu je ovaj i zatraži i spremno mu se predaje i pomaže mu ako je u opasnosti. Brani prijatelja i izlaže se opasnosti njega radi. On je dobri savetnik, i stara se za čast i ime svoga prijatelja.
Istinski prijatelj je moćna zaštita i ko je njega našao, našao je blago. Prijatelj je najveća sreća. Dobar prijatelj je neprocenjiva vrednost, dragocenija od svakog blaga. Njegovoj krasoti nema ravne. Prijatelj i u nesrećama i u radostima ostaje isti. Istinski prijatelj hvali vrednosti koje su pohvale dostojne i otvoreno kudi ono što je za kuđenje.“
Bonus video
Prevelika otvorenost, neumerena druženja i površni odnosi sa drugima mogu, kako uče duhovnici, lako narušiti bračnu harmoniju i uneti nemir u dom.
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije sam, čak i onda kada mu se čini da je ostavljen od ljudi.
Sveti oci su učili da bližnji postaje ogledalo u kojem čovek vidi sopstvenu dušu.
Mnogi podvižnici kroz vekove svedočili su da je upravo dar suza bio jedan od najvećih darova koje su primili tokom svog duhovnog života.
Napuštanje boli posebno onda kada dolazi od osobe kojoj smo verovali.
Grešimo kada poverenje poklanjamo ljudima olako, vođeni spoljašnjim utiscima, dopadljivošću ili prividnom bliskošću.
Ponekad nismo zaboravljeni, već samo nismo cenjeni onako kako bismo voleli.
Kada čovek nauči da se raduje tuđem dobru kao svom, tada nestaje i zavist.
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
U SPC ne postoji jedinstvena cena za krštenje i za to postoji razlog.
Govoreći o duhovnim uzrocima ovakvog stanja, arhimandrit Jovan Jelenkov ističe da tuga može biti povezana sa odsustvom vere, kada čovek u svojoj nemoći prestaje da vidi svetlost i izlaz.
U besedi za četvrtak 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o iskušenju da čovek odbaci Hrista zbog težine Njegovog puta i prihvati onoga koji nudi prividno lakši život, ugađa strastima i vodi u propast.
U srpskom narodu ovaj dan poznat je i kao jesenji Sveti Jovan i Jovan Glavosek.
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
Kontakt sa demonima može dovesti do uništenja nečije ličnosti i života, kako sopstvenog, tako i života bližnjih, upozorava mitropolit Antonije.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Samo nekoliko osnovnih sastojaka potrebno je za mekan i sočan kolač natopljen mlekom, koji se nekada često nalazio na porodičnom stolu, bez čekanja na poseban povod.
U besedi za četvrtak 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o iskušenju da čovek odbaci Hrista zbog težine Njegovog puta i prihvati onoga koji nudi prividno lakši život, ugađa strastima i vodi u propast.
Veliki svetitelj otkriva kako se ono čemu popuštamo u ranim godinama pretvara u navike, strasti i terete od kojih se kasnije mnogo teže oslobađamo.