U SLUČAJU RAZNIH NESREĆA, OBAVEZNO OVO URADITE! Prepodobni Nektarije Optinski dao savet zlata vredan
Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu.
Iskušenja skidaju iluziju samodovoljnosti i podsećaju čoveka da nije gospodar sopstvenog života, već biće koje zavisi od Božje milosti.
U hrišćanskom iskustvu, pitanje iskušenja zauzima važno mesto jer se gotovo nijedan ljudski život ne odvija bez nevolja, padova, bolesti, gubitaka i unutrašnjih borbi.
Pravoslavno učenje jasno ukazuje da Bog ne stvara zlo, ali dopušta iskušenja, ne kao kaznu, već kao deo promisla koji ima dublji duhovni smisao. Iskušenja se, prema tom shvatanju, ne javljaju da bi čoveka slomila, već da bi ga probudila, otreznila i podstakla na preispitivanje sopstvenog života, vere i odnosa prema Bogu i bližnjima.
Bog dopušta iskušenja jer zna meru snage svakog čoveka. Nijedno iskušenje, prema rečima svetih otaca, ne dolazi bez Božjeg znanja niti prevazilazi ono što čovek može da podnese uz njegovu pomoć. Kroz nevolje se razotkrivaju slabosti koje u mirnim vremenima ostaju skrivene, ali se istovremeno otvara prostor za pokajanje, smirenje i duhovni rast.
Iskušenja skidaju iluziju samodovoljnosti i podsećaju čoveka da nije gospodar sopstvenog života, već biće koje zavisi od Božje milosti.
Istovremeno, pravoslavna vera uči da Bog nikada ne ostavlja čoveka samog u iskušenjima. Iako dopušta teškoće, on u njima i pomaže, često na način koji nije odmah vidljiv. Božja pomoć ne mora uvek značiti brzo uklanjanje problema, već davanje snage, strpljenja i unutrašnjeg mira da se iskušenje podnese. U tim trenucima čovek se uči poverenju u Boga, čak i onda kada razumevanje izostaje, a odgovor na molitvu ne dolazi onako kako se očekuje.
Iskušenja, prema učenju Crkve, imaju i vaspitnu ulogu. Ona uče čoveka da razlikuje prolazno od večnog, da se ne vezuje isključivo za zemaljske sigurnosti i da svoje nade ne polaže samo u ljudsku pomoć. Kroz bol i nevolju čovek se često prvi put iskreno obraća Bogu, shvatajući da su ljudske snage ograničene, a da prava uteha dolazi iz odnosa sa njim.
U tom duhu, sveti oci upozoravaju da se u trenucima iskušenja ne treba oslanjati isključivo na ljude, jer ni njihova pomoć nije uvek dovoljna niti trajna. Pravi oslonac, kako ističu, jeste Bog, koji u pravo vreme šalje i ljude kao oruđe svoje pomoći.
O toj duhovnoj stvarnosti svedoče i reči Svetog Ignjatija Brjančaninova:
- Kad si u nevolji, ne traži pomoć od ljudi. Ne gubi dragoceno vreme i ne iscrpljuj snagu duše svoje na traženje tako slabe pomoći. Očekuj pomoć od Boga. Na njegov znak doći će ljudi i pomoći će ti.
Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu.
U Jevanđelju, Hristos ne obećava lak život, ali obećava da neće ostaviti one koji idu putem krsta.
Bez Boga nema istinske pomoći, ističe arhimandrit Stefan.
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije sam, čak i onda kada mu se čini da je ostavljen od ljudi.
Smisao će se otkriti onda kada Gospod blagoslovi da ga vidimo, tvrdi otac Andrej.
U trenucima patnje mnogi se pitaju zbog čega ih je zadesila određena nesreća i da li je ona posledica njihovih grešaka.
Sveti oci su često govorili da nevolje imaju posebnu ulogu u duhovnom životu.
Hrišćanski život nije obećanje da će čovek biti pošteđen muka, naprotiv.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Posle smrti patrijarha Adrijana car je zabranio izbor njegovog naslednika i stavio Crkvu pod državnu kontrolu, dok su njegove reforme i promene verskih običaja deo sveštenstva i naroda videli kao potvrdu najstrašnijih proročanstava.
Posebno težak može biti osećaj da je čovek izgubio i ono poslednje na šta se oslanjao.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
U razgovoru sa Džoni Ernst i predstavnicima Ambasade SAD u Prištini otvorena su najosetljivija pitanja položaja Crkve i vernog naroda, od zaštite Visokih Dečana i uloge KFOR-a do pritisaka, hapšenja i sve dubljeg nepoverenja.
Crkva upozorila da incident nije slučajan i zatražila hitnu reakciju nadležnih, ali vernike pozvala da ostanu mirni, dostojanstveni i nepokolebljivi u veri: "Nećemo na mržnju odgovarati mržnjom".
U besedi za utorak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o vremenu koje je čoveku još ostavljeno za pokajanje, upozoravajući da će nastupiti dan koji neće biti prilika za promenu, već za konačni sud.