KAD JE UKAZIVANJE NA TUĐE GREŠKE GREH, A KAD MILOST: Sveštenik napravio jasno razgraničenje i objasnio kad ne treba ćutati
Razlika između osude i brige za bližnjeg je u motivu.
Oslanjajući se na logiku da je prvi stvoren čovek ujedno morao biti i prvi koji je umro, ljudi su uvereni da je Adam prvi i umro.
Smrt je oduvek bila jedna od onih tema koje istovremeno plaše i intrigiraju ljude. Kroz istoriju, ali i danas, ona pokreće brojna pitanja o smislu života, njegovom početku i kraju.
Nije neobično što se upravo u detinjstvu prvi put javlja radoznalost o ovoj temi, često kroz naizgled jednostavna, ali suštinski duboka pitanja.
Jedno od najčešćih jeste - ko je bio prvi čovek koji je umro?
Roditelji se u tim trenucima često nađu u nedoumici kako da odgovore. U želji da zaštite dete ili da pojednostave priču, neretko daju netačne ili nepotpune odgovore.
Mnogi, na primer, pogrešno kažu da je to bio Adam, oslanjajući se na logiku da je prvi stvoren čovek ujedno morao biti i prvi koji je umro.
Međutim, takav odgovor ne odgovara biblijskom predanju i može dovesti do dodatne zabune.
Sa druge strane, u hrišćanskom, odnosno pravoslavnom učenju, pitanje smrti ne može se posmatrati odvojeno od pitanja čovekovog odnosa sa Bogom. Smrt se ne shvata samo kao biološki kraj, već i kao posledica udaljavanja od Tvorca.
Upravo zato, odgovor na pitanje o prvom čoveku koji je umro ima i svoje dublje značenje.
Na ovo često postavljano pitanje odgovario je otac Dejan Krstić jednoj vernici, koja je otvoreno priznala da nije znala svom desetogodišnjem unuku da kaže ko je prvi čovek koji je umro.
- Prema Bibliji, prvi čovek koji je umro bio je Avelj, sin Adama i Eve. Njega je ubio njegov brat Kain, i to se smatra prvim ubistvom i to je prva telesna smrt u ljudskoj istoriji. Postoji i dublje tumačenje da su Adam i Eva već posle greha doživeli duhovnu smrt, odnosno udaljavanje od Boga, ali nisu odmah telesno umrli. Zato se uobičajeno kaže da je Avelj prvi koji je stvarno umro. Jednostavno objašnjenje za dete bi bilo da je prvi koji je umro bio Avelj, koga je ubio njegov brat Kain - objasnio je otac Dejan.
Razlika između osude i brige za bližnjeg je u motivu. Crkva uči da Gospod nije dužan da ispuni svaku ljudsku želju, već da čoveku daruje ono što je za njegovo spasenje. Crni barjak i crnina kad neko blizak umre predstavljaju znak tuge i poštovanja prema preminulom, ali spadaju u domen običaja. Plamen sveće podseća na svetlost Hristovu koja obasjava čovekov put, ali i na unutrašnju težnju svakog čoveka da se očisti, uzdigne i približi Bogu.


KAD JE UKAZIVANJE NA TUĐE GREŠKE GREH, A KAD MILOST: Sveštenik napravio jasno razgraničenje i objasnio kad ne treba ćutati
OVE VAM ŽELJE BOG NIKAD NEĆE ISPUNITI, PA MAKAR MU SE I PO CEO DAN MOLILI: Otac Dejan o pitanju koje muči mnoge vernike
ŠTA SA BARJAKOM I CRNINOM KAD PROĐE GODIŠNJICA: Sveštenik kaže da ih treba skloniti, a evo i gde i kako
SME LI SVEĆA KOJA SE UGASILA NA GROBU DA SE VRAĆA KUĆI? Sveštenik rešava jednu od najvećih nedoumica vernika
Otac Dejan upozorava da mnogi vernici prave grešku očekujući neki natprirodi znak, zbog čega neretko odlažu donošenje važnih odluka.
Crkva uči da nijedan čovek nije prepušten sam sebi, već da mu je od Boga dat anđeo čuvar koji ga štiti, ukrepljuje i podstiče da ide putem spasenja.
Ono što treba izbegavati jeste sujeverno shvatanje da sveća sama po sebi ima moć, istakao je otac Dejan.
Sveštenik naglašava da pravoslavlje uči da je puno jedinstvo u evharistiji moguće samo u Pravoslavnoj crkvi.
U besedi za utorak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o vremenu koje je čoveku još ostavljeno za pokajanje, upozoravajući da će nastupiti dan koji neće biti prilika za promenu, već za konačni sud.
Veliki duhovnik našeg vremena upozoravao je da problem ne mora biti u bahatosti i otvorenoj oholosti, već u uverenju da smo dovoljno dobri, zbog čega prestajemo da preispitujemo sopstvene postupke i slabosti.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Vernici često zanemare kako prilaze Svetoj čaši.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Manastir obeležava 540 godina od osnivanja, 270 godina od osvećenja hrama i dve decenije od obnove monaškog života, uz podsećanje na njegovu veliku duhovnu i kulturnu ulogu kroz istoriju.
Umesto mlevenog mesa, koriste se sočni komadi svinjetine i mnogo crnog luka, a završni korak receptu daje poseban ukus.
Protojerej Mihail Bregvadze tvrdi da je odluka povezana sa okolnostima smrti, dok majka pokojnice odbacuje njegove navode i traži da se ne iznose nepotvrđene tvrdnje o ovoj porodičnoj tragediji.