ZAŠTO NIKAD NE SMEMO DOZVOLITI DA GROBOVI NAŠIH BLIŽNJIH ZARASTU U KOROV: Đakon Aleksandar o značaju čuvanja uspomene na pokojnike i kako se to najbolje radi
Prema pravoslavlju, smrt se ne posmatra kao konačni kraj, već kao prelazak iz ovog, prolaznog života u večnost.
Nema teže stvari u životu nego izgubiti nekoga koga volite. Smrt bližnjeg ostavlja prazninu koju ništa ne može da ispuni – utiša kuću, promeni navike, izbriše svakodnevne razgovore i male, naizgled nevažne trenutke koji su činili život.
Ljudi se od takvog gubitka teško oporavljaju.
Tuga dolazi u talasima, vraća se kroz uspomene, kroz datume, kroz mesta na kojima su nekada zajedno stajali. Mnogi priznaju da se na bol zbog smrti nikada u potpunosti ne naviknu, već nauče da žive sa njim.
Prema pravoslavlju, smrt se ne posmatra kao konačni kraj, već kao prelazak iz ovog, prolaznog života u večnost. Crkva uči da je čovek stvoren za život sa Bogom i da smrt nema poslednju reč. Zato su molitva za upokojene, pomeni i parastosi duboko utkane u život verujućih.
Vernici pale sveće za pokoj duša svojih bližnjih, izlaze na groblja, prizivaju sveštenike da očitaju pomen i veruju da se molitvom održava duhovna veza sa onima koji su se upokojili.
Đakon Aleksandar Ciganović govorio je upravo o toj vezi između živih i upokojenih i o načinu na koji se čuva uspomena na preminule:
Facebook
Đakon Aleksandar Ciganović
- Dragi moji, tako nam često nedostaju ljudi koji su nam značili, a više ih nema. Tako nam često nedostaje njihova reč, osmeh i zagrljaj. Ali, sve dok ih budemo imali u svom srcu, na svojim usnama i u molitvi, oni će za nas biti uvek živi i prisutni - istakao je on a potom objasnio i koji je najbolji način da se sačuva uspomena na upokojene, osim molitve koju treba za njih da se upućuje i paljenja sveća:
- Najbolji način je da živite onako kako su vas oni učili i da te iste životne upute i smernice prenesete i vašoj deci, a oni dalje svojoj. Tako će se na najbolji način nastaviti taj "lanac" ispravnog življenja i činjenja dobrih dela.
On je rekao da bi trebalo svima pričati o našim dedovima i bakama.
shutterstock.com/wideonet
Groblje, Ilustracija
- Budite ponosni što ste baš Vi njihovi unuci. Budite ponosni što su vam dali dobre savete i smernice za život koje ćete i vi dalje prenositi svojoj deci i unucima. Sećajte se svojih pokojnih, dragi moji! Molite se za njihovu dušu i palite sveće u njihov spomen. Izađite na groblje kada god stignete i pozovite sveštenika da očita pomen za njihovu dušu. Na taj način ćete na najbolji način uspostaviti molitveni kontakt sa njima. Nemojte nikada da ih zaboravite i ne dozvolite da njihovi grobovi zarastu u korov zbog toga što vam je nekada mrsko da ih posetite! - istakao je đakon Aleksandar.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Za osobu koja nije pripadala Pravoslavnoj crkvi ne mogu se vršiti opela, pomeni i druge crkvene molitve na način na koji se one vrše za pravoslavne hrišćane.
Žena je mesecima gledala iste jezive prizore čim bi sklopila oči, a vladika Nikolaj Velimirović ponudio joj je drugačije objašnjenje i ukazao na greh od kojeg čovek ne može jednostavno pobeći.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.