ZAŠTO NIKAD NE SMEMO DOZVOLITI DA GROBOVI NAŠIH BLIŽNJIH ZARASTU U KOROV: Đakon Aleksandar o značaju čuvanja uspomene na pokojnike i kako se to najbolje radi
Prema pravoslavlju, smrt se ne posmatra kao konačni kraj, već kao prelazak iz ovog, prolaznog života u večnost.
Nema teže stvari u životu nego izgubiti nekoga koga volite. Smrt bližnjeg ostavlja prazninu koju ništa ne može da ispuni – utiša kuću, promeni navike, izbriše svakodnevne razgovore i male, naizgled nevažne trenutke koji su činili život.
Ljudi se od takvog gubitka teško oporavljaju.
Tuga dolazi u talasima, vraća se kroz uspomene, kroz datume, kroz mesta na kojima su nekada zajedno stajali. Mnogi priznaju da se na bol zbog smrti nikada u potpunosti ne naviknu, već nauče da žive sa njim.
Prema pravoslavlju, smrt se ne posmatra kao konačni kraj, već kao prelazak iz ovog, prolaznog života u večnost. Crkva uči da je čovek stvoren za život sa Bogom i da smrt nema poslednju reč. Zato su molitva za upokojene, pomeni i parastosi duboko utkane u život verujućih.
Vernici pale sveće za pokoj duša svojih bližnjih, izlaze na groblja, prizivaju sveštenike da očitaju pomen i veruju da se molitvom održava duhovna veza sa onima koji su se upokojili.
Đakon Aleksandar Ciganović govorio je upravo o toj vezi između živih i upokojenih i o načinu na koji se čuva uspomena na preminule:
Facebook
Đakon Aleksandar Ciganović
- Dragi moji, tako nam često nedostaju ljudi koji su nam značili, a više ih nema. Tako nam često nedostaje njihova reč, osmeh i zagrljaj. Ali, sve dok ih budemo imali u svom srcu, na svojim usnama i u molitvi, oni će za nas biti uvek živi i prisutni - istakao je on a potom objasnio i koji je najbolji način da se sačuva uspomena na upokojene, osim molitve koju treba za njih da se upućuje i paljenja sveća:
- Najbolji način je da živite onako kako su vas oni učili i da te iste životne upute i smernice prenesete i vašoj deci, a oni dalje svojoj. Tako će se na najbolji način nastaviti taj "lanac" ispravnog življenja i činjenja dobrih dela.
On je rekao da bi trebalo svima pričati o našim dedovima i bakama.
shutterstock.com/wideonet
Groblje, Ilustracija
- Budite ponosni što ste baš Vi njihovi unuci. Budite ponosni što su vam dali dobre savete i smernice za život koje ćete i vi dalje prenositi svojoj deci i unucima. Sećajte se svojih pokojnih, dragi moji! Molite se za njihovu dušu i palite sveće u njihov spomen. Izađite na groblje kada god stignete i pozovite sveštenika da očita pomen za njihovu dušu. Na taj način ćete na najbolji način uspostaviti molitveni kontakt sa njima. Nemojte nikada da ih zaboravite i ne dozvolite da njihovi grobovi zarastu u korov zbog toga što vam je nekada mrsko da ih posetite! - istakao je đakon Aleksandar.
Iza kratkog obreda u crkvi na Čistu sredu krije se snažna poruka o prolaznosti, ličnoj odgovornosti i pozivu na unutrašnju promenu koji vekovima prati početak korizme
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U vremenu koje nas uči da živimo kao da je sve ovde i sada, pravoslavna vera podseća na nešto sasvim drugo — da ovaj svet, ma koliko bio važan, nije kraj.
Jedan od najpoštovanijih duhovnika Ruske pravoslavne crkve u 20. veku upozorava na duhovnu slepoću i podseća zašto ni uspeh, ni glasnost, ni osuda ne mogu zameniti izgubljeni smisao.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.