ZAŠTO NIKAD NE SMEMO DOZVOLITI DA GROBOVI NAŠIH BLIŽNJIH ZARASTU U KOROV: Đakon Aleksandar o značaju čuvanja uspomene na pokojnike i kako se to najbolje radi
Prema pravoslavlju, smrt se ne posmatra kao konačni kraj, već kao prelazak iz ovog, prolaznog života u večnost.
Nema teže stvari u životu nego izgubiti nekoga koga volite. Smrt bližnjeg ostavlja prazninu koju ništa ne može da ispuni – utiša kuću, promeni navike, izbriše svakodnevne razgovore i male, naizgled nevažne trenutke koji su činili život.
Ljudi se od takvog gubitka teško oporavljaju.
Tuga dolazi u talasima, vraća se kroz uspomene, kroz datume, kroz mesta na kojima su nekada zajedno stajali. Mnogi priznaju da se na bol zbog smrti nikada u potpunosti ne naviknu, već nauče da žive sa njim.
Prema pravoslavlju, smrt se ne posmatra kao konačni kraj, već kao prelazak iz ovog, prolaznog života u večnost. Crkva uči da je čovek stvoren za život sa Bogom i da smrt nema poslednju reč. Zato su molitva za upokojene, pomeni i parastosi duboko utkane u život verujućih.
Vernici pale sveće za pokoj duša svojih bližnjih, izlaze na groblja, prizivaju sveštenike da očitaju pomen i veruju da se molitvom održava duhovna veza sa onima koji su se upokojili.
Đakon Aleksandar Ciganović govorio je upravo o toj vezi između živih i upokojenih i o načinu na koji se čuva uspomena na preminule:
Facebook
Đakon Aleksandar Ciganović
- Dragi moji, tako nam često nedostaju ljudi koji su nam značili, a više ih nema. Tako nam često nedostaje njihova reč, osmeh i zagrljaj. Ali, sve dok ih budemo imali u svom srcu, na svojim usnama i u molitvi, oni će za nas biti uvek živi i prisutni - istakao je on a potom objasnio i koji je najbolji način da se sačuva uspomena na upokojene, osim molitve koju treba za njih da se upućuje i paljenja sveća:
- Najbolji način je da živite onako kako su vas oni učili i da te iste životne upute i smernice prenesete i vašoj deci, a oni dalje svojoj. Tako će se na najbolji način nastaviti taj "lanac" ispravnog življenja i činjenja dobrih dela.
On je rekao da bi trebalo svima pričati o našim dedovima i bakama.
shutterstock.com/wideonet
Groblje, Ilustracija
- Budite ponosni što ste baš Vi njihovi unuci. Budite ponosni što su vam dali dobre savete i smernice za život koje ćete i vi dalje prenositi svojoj deci i unucima. Sećajte se svojih pokojnih, dragi moji! Molite se za njihovu dušu i palite sveće u njihov spomen. Izađite na groblje kada god stignete i pozovite sveštenika da očita pomen za njihovu dušu. Na taj način ćete na najbolji način uspostaviti molitveni kontakt sa njima. Nemojte nikada da ih zaboravite i ne dozvolite da njihovi grobovi zarastu u korov zbog toga što vam je nekada mrsko da ih posetite! - istakao je đakon Aleksandar.
Ustanovljen je krajem četvrtog veka u Jerusalimu "za uspomenu na poslednji, carski i svečani ulazak Gospoda Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim, jašući na magaretu, šest dana pre Pashe."
Izjava koja je zapalila raspravu u Americi i širom sveta otvara pitanja vere, nauke i medijskog uticaja, dok teolozi upozoravaju na duhovne opasnosti neobjašnjivih pojava.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U vremenu koje nas uči da živimo kao da je sve ovde i sada, pravoslavna vera podseća na nešto sasvim drugo — da ovaj svet, ma koliko bio važan, nije kraj.
Izjava koja je zapalila raspravu u Americi i širom sveta otvara pitanja vere, nauke i medijskog uticaja, dok teolozi upozoravaju na duhovne opasnosti neobjašnjivih pojava.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U poruci upućenoj mitropolitu Fotiju, poglavar SPC izražava duboku tugu zbog gubitka sveštenika i njegove supruge, upućuje molitve za njihovu decu i podseća na veru kao oslonac u najtežim trenucima.