DA LI DECA TREBA DA IDU NA GROBLJE I PRISUSTVUJU SAHRANAMA: Otac Borislav izneo stav Crkve i razrešio svaku dilemu
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Pravoslavna tradicija uči da čovek svojim delima učestvuje u večnosti.
U vremenu kada se vrednosti često mere prolaznim i spoljašnjim, pravoslavni pogled na život podseća da je istinska vrednost čoveka skrivena u njegovim delima, u onome što ostavlja iza sebe ne kao puki trag postojanja, već kao svedočanstvo ljubavi.
Čovek nije pozvan samo da živi za sebe, već da svojim rukama, mislima i srcem doprinese svetu koji ga okružuje, da unese svetlost tamo gde je tama i utehu tamo gde je bol.
U duhu vere, svaki trud dobija dublji smisao. Nije presudno da li je delo veliko u očima ljudi, već da li je učinjeno sa iskrenom namerom i čistim srcem. Jedan mali čin dobrote, reč podrške, pružena ruka onome kome je teško - sve to postaje neizbrisiv trag koji nadilazi prolaznost vremena. Takva dela ne nestaju, već ostaju urezana u srcima drugih, kao tiha svedočanstva života prožetog verom.
Pravoslavna tradicija uči da čovek svojim delima učestvuje u večnosti. Ono što činimo iz ljubavi prema bližnjima, postaje deo duhovnog nasleđa koje ostavljamo iza sebe.
Nije potrebno bogatstvo da bi se nešto ostavilo svetu - dovoljno je imati srce otvoreno za druge. U tome se ogleda prava mera čoveka: koliko je bio spreman da ponese tuđu tugu, da olakša nečije breme i da se molitvom seti onih kojima je pomoć potrebna.
U vremenu kada se često zaboravlja na bližnje, podsećanje na ovu istinu postaje još važnije. Jer, čovek ne odlazi iz ovog sveta praznih ruku - ono što je dao drugima, to je ono što zaista ostaje.
Njegova dela postaju njegov glas i posle smrti, njegov pečat u vremenu koje dolazi, a na to je ukazivao i starac jeromonah Arsenije Streljcov.
"Svaki čovek, pre nego što umre, mora nešto da ostavi iza sebe nekakav trag.To može biti kuća koju je sagradio sopstvenim rukama, drvo koje je zasadio,knjiga koju je napisao... No šta god je ostavio za sobom, to mora biti nešto što je uradio, ne radi sebe, već radi drugih ljudi. Sve što su tvoje ruke stvorile,biće pečat koje će ostati posle tvoje smrti. Ljudi će posmatrati delo tvojih ruku i ti ćeš i dalje živeti u radosti koju si im pričinio. Nije važno šta ćeš stvoriti,važan je tvoj trud i ljubav. Tvoje delo će u sebi nositi delić tebe, ukoliko si ga napravio zarad Boga i ljubavi prema ljudima. Najvažnije je pomagati drugima, olakšati im bremena i moliti se za njih."
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Iako Crkva uči da smrt nije konačni kraj čovekovog postojanja, već prelazak iz prolaznog života u večnost, ljudi se lako ne mire sa gubitkom voljenih.
Prema pravoslavlju, smrt se ne posmatra kao konačni kraj, već kao prelazak iz ovog, prolaznog života u večnost.
Kako uče Sveti oci, nije strašan sam kraj života, već stanje duše u kojem čovek dočekuje taj trenutak.
Koliko god vera učila da duša nastavlja da živi pred licem Božjim, bol zbog odlaska najbližih ostaje dubok i težak.
Ma koliko čovek verovao, smrt je teška za svakoga i izaziva veliku tugu.
Dok savremeni čovek starost često posmatra kao period gubitka, slabosti i povlačenja iz života, otac Andrej Tkačov ukazuje na njenu dublju svrhu.
Običaje treba poštovati, ali ne treba od njih praviti merilo ljubavi i vernosti prema upokojenom, istakao je otac Dejan.
Tumačeći prvi psalam, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto se mudrost ne meri samo znanjem i kako nas nesklad sa voljom Božjom može odvesti u greh.
Reči blaženopočivšeg srpskog patrijarha Pavla otkrivaju zašto sujeta i gordost dovode do nesporazuma i kako da sačuvamo unutrašnji mir čak i kada nas drugi provociraju.
Veliki ruski podvižnik govorio je o značaju obraćanja Presvetoj Bogorodici u trenucima straha, nemira i životnih iskušenja.
U besedi za sredu 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava kako loša pomisao prerasta u greh, a loš primer može da odvede i druge na stranputicu.
Obeležamo praznik posvećen čudesnom javljanju Majke Božje u carigradskoj crkvi Vlaherni.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Pravoslavna vera poziva čoveka da se ne predaje očajanju i strahu zbog porodične prošlosti, već da svoj život usmerava prema Bogu.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Brojna pitanja prate veliki bogorodični praznik koji se obeležava 14. oktobra po gregorijanskom kalendaru.
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Iz Pres-službe Svete Stolice najavljeno je novo obaveštenje o oporavku poglavara Rimokatoličke crkve, koji se nalazi pod lekarskim nadzorom u rimskoj bolnici Đemeli.