Na liturgiji u Hramu Svetog Save poglavar SPC poručio je da je sabranje pred Časnim pojasom snažno svedočenje žive vere.
Praznik Duhova ove godine u Beogradu dobio je posebno značenje. Hiljade vernika okupile su se u Hramu Svetog Save, gde je pred Časnim pojasom Presvete Bogorodice svetu liturgiju služio patrijarh srpski Porfirije. U molitvenom sabranju učestvovali su i monasi manastira Vatoped sa Svete gore, a sasluživali su mitropoliti kanadski Mitrofan i australijsko-novozelandski Siluan.
Rođendan Crkve i trenutak sabranja
Govoreći o prazniku Silaska Svetog Duha na apostole, patrijarh Porfirije podsetio je da Crkva na Pedesetnicu ne obeležava samo jedan događaj iz svoje istorije, već svoj rođendan.
– Danas smo naročito blagosloveni, jer slavimo rođendan Crkve, slavimo rođendan ustanovljenja realnog, opipljivog i vidljivog prisustva Carstva Božjeg među nama. To jeste Crkva, braćo i sestre, koja se potvrđuje kroz svetu liturgiju, gde mi postajemo jedno sa Gospodom, uzimajući Njegovo Telo i Njegovu Krv, ali postajemo i jedno među sobom. U Gospodu sve postaje jedno – i nebo i zemlja – poručio je patrijarh.
Njegova beseda vratila je pažnju vernika na događaj koji je označio početak života Crkve. Podsetio je da su apostoli, pedeset dana nakon Hristovog Vaskrsenja, sabrani iščekivali ispunjenje obećanja koje im je Gospod dao pre svog Vaznesenja.
– I evo, danas slavimo Pedesetnicu, slavimo Duhove, slavimo Silazak Duha Svetog na apostole i učenike Hristove. To je rođendan Crkve i to danas slavimo – rekao je patrijarh, podsećajući na trenutak kada je Duh Sveti u vidu ognjenih jezika sišao na apostole.
Jezik koji razume svaki čovek
Posebno je istakao čudo koje se dogodilo toga dana u Jerusalimu. Ljudi koji su došli iz različitih krajeva i govorili različitim jezicima razumeli su apostole, iako su oni govorili svojim maternjim jezikom. U tome se, prema njegovim rečima, otkriva suština praznika Duhova.
– Jer taj jezik jeste bio verbalno različit, ali jezik Duha Svetoga, jezik Crkve, jezik ljubavi jeste ono što je razumljivo, prihvatljivo i blisko svakom čoveku. Zato su svi razumeli ono što su apostoli govorili na svom jeziku u Duhu Svetome sabrani – naglasio je.
Foto: SPC
Na praznik Duhovi, patrijarh Porfirije služio je liturgiju u Hramu Svetog Save pred pojasom Presvete Bogorodice
U vremenu kada razlike među ljudima često postaju razlog za podele, patrijarh je podsetio da Crkva pokazuje drugačiji put. U njoj različitosti ne razdvajaju ljude, već ih povezuju i upućuju jedne na druge.
– Svi smo najpre različiti kao pojedinci, a onda različiti kao narodi, a u Crkvi, u Hristu i Hristom jesmo jedno. Te različitosti nisu povod za suprotnost, za neprijateljstvo, nego za susret i darivanje, za dopunjavanje i stvaranje jedinstva Duhom Svetim ili ljubavlju Božjom – rekao je patrijarh Porfirije.
Sila koja okuplja i prevazilazi granice
Govoreći o ulozi Duha Svetoga u životu čoveka, naglasio je da bez Njegovog dejstva nema ni istinskog dobra ni dela koja imaju trajni smisao.
– Duh Sveti je u Crkvi, braćo i sestre, prisutan i sve biva Njim i u Njemu. On nije samo onaj koji nadahnjuje, nego i onaj koji zajedno sa nama izgrađuje Crkvu. On je onaj koji je sve u svemu, koji vrši sve; bez Njega ne možemo ni početi, ni činiti, niti završiti bilo kakvo istinsko i dobro delo – poručio je.
Veliki deo besede patrijarh je posvetio i dolasku Pojasa Presvete Bogorodice u Beograd. Ova svetinja prethodnih dana okupila je stotine hiljada vernika i postala mesto susreta, molitve i svedočenja vere.
– Danas smo blagosloveni, kao i ovih dana uopšte, jer nas je Časni pojas Presvete Bogorodice sabrao i sabira. Njen Pojas je došao u Beograd, Njen Pojas je razbudio, probudio i učvršćuje našu veru. Njen Pojas je pokazao da smo narod Njen, narod Svetog Save, narod Svetog kneza Lazara, da smo deca Pravoslavne Crkve, da smo narod Božji – rekao je patrijarh.
Govoreći o velikom interesovanju vernika, naveo je da je do ponoći podeljeno više od 400.000 blagoslovenih i osvećenih pojaseva koji su bili prislonjeni uz Časni pojas Presvete Bogorodice.
Ipak, naglasio je da značaj ovog blagoslova nije samo u tome da vernici ponesu osvećenu trakicu svojim domovima, već da ih on podseti na Presvetu Bogorodicu, njeno smirenje i potpuno predavanje volji Božjoj.
Dok su vernici u tišini prilazili Časnom pojasu i ostavljali priloge, malo ko je slutio da će ti darovi postati pomoć porodicama na Kosovu i Metohiji koje žive u neizvesnosti, ali čuvaju veru i ognjišta.
Monah iz Manastira Vatoped govori o redovima vernika ispred hrama na Vračaru i poručuje da prizor strpljenja i vere u 21. veku svedoči o posebnoj duhovnoj vezi naroda sa Presvetom Bogorodicom.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Lekarski tim predvođen profesorom Stefanom Margaritorom obavio je dvočasovni zahvat, a prema prvim procenama, poglavar Rimokatoličke crkve mogao bi već sutra da ustane iz bolničkog kreveta.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice patrijarh srpski služio je liturgiju u Sabornoj crkvi u Beogradu, a tokom bogosluženja u svešteni čin đakona rukopoložen je Filip Vuletaš.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve zahvalio je Australiji što je mnogim Srbima pružila novi dom, a domaćini su istakli doprinos srpske zajednice i značaj njegovih poruka mira, dijaloga i međusobnog razumevanja.
Podignuta 1969. godine prilozima srpskih doseljenika, svetinja bi uskoro mogla da dobije priznanje, kao potvrdu značaja nasleđa koje Srbi čuvaju daleko od otadžbine.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Zapis iz „Srbskog kuvara“, koji je jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedola objavio još u 19. veku, otkriva kako su se od jednostavnih namirnica pripremala zasitna jela za dane kada crkveni tipik ne propisuje post.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.