Na liturgiji u Hramu Svetog Save poglavar SPC poručio je da je sabranje pred Časnim pojasom snažno svedočenje žive vere.
Praznik Duhova ove godine u Beogradu dobio je posebno značenje. Hiljade vernika okupile su se u Hramu Svetog Save, gde je pred Časnim pojasom Presvete Bogorodice svetu liturgiju služio patrijarh srpski Porfirije. U molitvenom sabranju učestvovali su i monasi manastira Vatoped sa Svete gore, a sasluživali su mitropoliti kanadski Mitrofan i australijsko-novozelandski Siluan.
Rođendan Crkve i trenutak sabranja
Govoreći o prazniku Silaska Svetog Duha na apostole, patrijarh Porfirije podsetio je da Crkva na Pedesetnicu ne obeležava samo jedan događaj iz svoje istorije, već svoj rođendan.
– Danas smo naročito blagosloveni, jer slavimo rođendan Crkve, slavimo rođendan ustanovljenja realnog, opipljivog i vidljivog prisustva Carstva Božjeg među nama. To jeste Crkva, braćo i sestre, koja se potvrđuje kroz svetu liturgiju, gde mi postajemo jedno sa Gospodom, uzimajući Njegovo Telo i Njegovu Krv, ali postajemo i jedno među sobom. U Gospodu sve postaje jedno – i nebo i zemlja – poručio je patrijarh.
Njegova beseda vratila je pažnju vernika na događaj koji je označio početak života Crkve. Podsetio je da su apostoli, pedeset dana nakon Hristovog Vaskrsenja, sabrani iščekivali ispunjenje obećanja koje im je Gospod dao pre svog Vaznesenja.
– I evo, danas slavimo Pedesetnicu, slavimo Duhove, slavimo Silazak Duha Svetog na apostole i učenike Hristove. To je rođendan Crkve i to danas slavimo – rekao je patrijarh, podsećajući na trenutak kada je Duh Sveti u vidu ognjenih jezika sišao na apostole.
Jezik koji razume svaki čovek
Posebno je istakao čudo koje se dogodilo toga dana u Jerusalimu. Ljudi koji su došli iz različitih krajeva i govorili različitim jezicima razumeli su apostole, iako su oni govorili svojim maternjim jezikom. U tome se, prema njegovim rečima, otkriva suština praznika Duhova.
– Jer taj jezik jeste bio verbalno različit, ali jezik Duha Svetoga, jezik Crkve, jezik ljubavi jeste ono što je razumljivo, prihvatljivo i blisko svakom čoveku. Zato su svi razumeli ono što su apostoli govorili na svom jeziku u Duhu Svetome sabrani – naglasio je.
Foto: SPC
Na praznik Duhovi, patrijarh Porfirije služio je liturgiju u Hramu Svetog Save pred pojasom Presvete Bogorodice
U vremenu kada razlike među ljudima često postaju razlog za podele, patrijarh je podsetio da Crkva pokazuje drugačiji put. U njoj različitosti ne razdvajaju ljude, već ih povezuju i upućuju jedne na druge.
– Svi smo najpre različiti kao pojedinci, a onda različiti kao narodi, a u Crkvi, u Hristu i Hristom jesmo jedno. Te različitosti nisu povod za suprotnost, za neprijateljstvo, nego za susret i darivanje, za dopunjavanje i stvaranje jedinstva Duhom Svetim ili ljubavlju Božjom – rekao je patrijarh Porfirije.
Sila koja okuplja i prevazilazi granice
Govoreći o ulozi Duha Svetoga u životu čoveka, naglasio je da bez Njegovog dejstva nema ni istinskog dobra ni dela koja imaju trajni smisao.
– Duh Sveti je u Crkvi, braćo i sestre, prisutan i sve biva Njim i u Njemu. On nije samo onaj koji nadahnjuje, nego i onaj koji zajedno sa nama izgrađuje Crkvu. On je onaj koji je sve u svemu, koji vrši sve; bez Njega ne možemo ni početi, ni činiti, niti završiti bilo kakvo istinsko i dobro delo – poručio je.
Veliki deo besede patrijarh je posvetio i dolasku Pojasa Presvete Bogorodice u Beograd. Ova svetinja prethodnih dana okupila je stotine hiljada vernika i postala mesto susreta, molitve i svedočenja vere.
– Danas smo blagosloveni, kao i ovih dana uopšte, jer nas je Časni pojas Presvete Bogorodice sabrao i sabira. Njen Pojas je došao u Beograd, Njen Pojas je razbudio, probudio i učvršćuje našu veru. Njen Pojas je pokazao da smo narod Njen, narod Svetog Save, narod Svetog kneza Lazara, da smo deca Pravoslavne Crkve, da smo narod Božji – rekao je patrijarh.
Govoreći o velikom interesovanju vernika, naveo je da je do ponoći podeljeno više od 400.000 blagoslovenih i osvećenih pojaseva koji su bili prislonjeni uz Časni pojas Presvete Bogorodice.
Ipak, naglasio je da značaj ovog blagoslova nije samo u tome da vernici ponesu osvećenu trakicu svojim domovima, već da ih on podseti na Presvetu Bogorodicu, njeno smirenje i potpuno predavanje volji Božjoj.
Dok su vernici u tišini prilazili Časnom pojasu i ostavljali priloge, malo ko je slutio da će ti darovi postati pomoć porodicama na Kosovu i Metohiji koje žive u neizvesnosti, ali čuvaju veru i ognjišta.
Monah iz Manastira Vatoped govori o redovima vernika ispred hrama na Vračaru i poručuje da prizor strpljenja i vere u 21. veku svedoči o posebnoj duhovnoj vezi naroda sa Presvetom Bogorodicom.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Jedan od poznatijih ruskih pravoslavnih podvižnika XX veka objašnjava da vernik ne može da poznaje tajnu svešteničke službe ni dubinu nečijeg pokajanja, jer samo Bog vidi čovekovo srce i njegovu borbu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.
Dok u Hramu Svetog Save traje poslednja liturgija pred Časnim pojasom, vernici pristižu da se još jednom poklone svetinji koju je za nešto više od dve sedmice celivalo više od 800.000 ljudi.
Prizori iz Hrama Svetog Save pokazuju retku sliku jedinstva pravoslavnog sveta, u kojem se hodočašće i liturgijski život stapaju u isto iskustvo pred jednom od najpoštovanijih svetinja.
Dok hiljade ljudi i dalje čekaju u redovima ispred Hrama Svetog Save, poklonicima se nakon blagoslova Pojasom Presvete Bogorodice uručuju ikonice sa molitvom na poleđini, dok najmlađi dobijaju molitvenike.
Sabrat manastira Toma Lazarević primio je monaški postrig i dobio ime Makarije, a svečani čin uoči Petrovdana okupio je brojne vernike u drevnoj ribničkoj svetinji.
Verni narod sabrao se u hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Aranđelovcu, gde su posle svete liturgije i litije osvećeni slavski kolač i prinosi, a prazničnu besedu održao je protojerej-stavrofor dr Zoran Krstić.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
U besedi za sredu 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o sumnjama, strahu, stradanju i smrti, pokazujući kako se čovekova vera prepoznaje onda kada je najteže.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Polaganje rize Presvete Bogorodice po starom i Svete mučenike Kirika i Julitu po novom kalendaru. Katolici obeležava spomendan Svetog Bonaventure, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objašnjava zašto svakodnevne brige i rasuta pažnja zahtevaju dodatni trud onih koji žele da sačuvaju mir srca i sabranost uma.