POZNATI SVEŠTENIK IZ AMERIKE ČEKAO 12 SATI DA SE POKLONI POJASU BOGORODICE: Otac Džosaja posle čekanja u redu služio liturgiju s patrijarhom Porfirijem
Prizori iz Hrama Svetog Save pokazuju retku sliku jedinstva pravoslavnog sveta, u kojem se hodočašće i liturgijski život stapaju u isto iskustvo pred jednom od najpoštovanijih svetinja.
U danima kada je Vračar ispunjen neprekidnim kretanjem ljudi, Hram Svetog Save postaje mesto susreta strpljenja, tišine i zajedničke molitve. Kolone vernika koje se protežu duž ulica nisu samo organizovan red, već živa povorka ljudi koji dolaze iz različitih krajeva sa istom namerom da se poklone Pojasu Presvete Bogorodice.
U takvom ambijentu, poznati pravoslavni sveštenik iz Sjedinjenih Američkih Država Džosaja Trenam dolazi u Beograd upravo da bi se poklonio svetinji. Provodi 12 sati u redu zajedno s hiljadama vernika da bi se poklonio i celivao Pojas Presvete Bogorodice. Potom saslužuje Svetu liturgiju, koju pred ovom svetinjom u Hramu Svetog Save služi patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje arhiepiskopa Njujorka i Nju Džerzija Pravoslavne crkve u Americi Mihaila i episkopa jenopoljskog Nikona.
Foto: SPC
Liturgiju je služio patrijarh Porfirije, dok su sasluživali arhiepiskop Njujorka i Nju Džerzija Pravoslavne crkve u Americi Mihailo, vladika jenopoljskog Nikon i brojno sveštenstvo
Čekanje koje traje satima, a za mnoge i čitav dan, postaje deo iskustva koje prevazilazi obično stajanje u redu. U sporom pomeranju napred, vreme dobija drugačiji ritam, a prostor oko Hrama pretvara se u zajednički hod u kojem se smenjuju jezici, godine i lične priče, dok namera ostaje ista.
U tom sabranju, kako svedoče vernici, Hram Svetog Save nije samo mesto dolaska, već središte jednog šireg duhovnog kretanja koje obuhvata vernike iz celog regiona i pravoslavnog sveta. U redu se nalaze ljudi različitih generacija, a povezanost među njima stvara se tiho, kroz isto strpljenje i istu molitvenu usmerenost.
Foto: SPC
Sveštenik Džosaja Trenam u sredini) saslužiovao je na liturgiji u Hramu Svetog Save
U takvom ambijentu, liturgija dobija dodatnu ozbiljnost i dubinu. Taj trenutak zajedničkog sasluženja, u kojem učestvuju srpski patrijarh i pomenuti arhijereji, za prisutne ima značaj koji prevazilazi protokol, jer ukazuje na jedinstvo Pravoslavne crkve izraženo kroz zajedničko liturgijsko sabranje.
U toj slici Beograd nije samo domaćin velikog verskog događaja, već mesto susreta različitih pravoslavnih iskustava. Na kraju, utisak ne ostavljaju ni broj ljudi ni dužina čekanja, već slika sabranosti u kojoj se lična tišina uklapa u zajednički hod ka istoj svetinji i istoj molitvi.
Hram Svetog Save na Vračaru u subotu postaje mesto molitvenog okupljanja vernika, dok se Časni Pojas uz svečanu liturgiju koju služi srpski patrijarh Porfirije ispraća u Vatoped na Svetu goru.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Po blagoslovu patrijarha Porfirija i uz saglasnost igumana manastira Vatoped, uveden je poseban način prilaska svetinji kako bi svi poklonici mogli da prime blagoslov bez dugog zadržavanja u redovima.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Uoči praznika Svetih Ćirila i Metodija, u hramu na Vračaru bogosluženje pred jednom od najvećih čudotvornih svetinja, koja se retko iznosi sa Svete gore.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save patrijarh srpski podsetio je na priču o nemilosrdnom sluzi i upozorio da ne možemo iskreno tražiti Božju milost ako je sami ne pokazujemo prema drugima.
Na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski predvodio je svečanu arhijerejsku liturgiju i u besedi govorio o neprekidnoj molitvi, unutrašnjem miru i prisustvu Presvete Bogorodice u životu vernika.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.