POZNATI SVEŠTENIK IZ AMERIKE ČEKAO 12 SATI DA SE POKLONI POJASU BOGORODICE: Otac Džosaja posle čekanja u redu služio liturgiju s patrijarhom Porfirijem
Prizori iz Hrama Svetog Save pokazuju retku sliku jedinstva pravoslavnog sveta, u kojem se hodočašće i liturgijski život stapaju u isto iskustvo pred jednom od najpoštovanijih svetinja.
U danima kada je Vračar ispunjen neprekidnim kretanjem ljudi, Hram Svetog Save postaje mesto susreta strpljenja, tišine i zajedničke molitve. Kolone vernika koje se protežu duž ulica nisu samo organizovan red, već živa povorka ljudi koji dolaze iz različitih krajeva sa istom namerom da se poklone Pojasu Presvete Bogorodice.
U takvom ambijentu, poznati pravoslavni sveštenik iz Sjedinjenih Američkih Država Džosaja Trenam dolazi u Beograd upravo da bi se poklonio svetinji. Provodi 12 sati u redu zajedno s hiljadama vernika da bi se poklonio i celivao Pojas Presvete Bogorodice. Potom saslužuje Svetu liturgiju, koju pred ovom svetinjom u Hramu Svetog Save služi patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje arhiepiskopa Njujorka i Nju Džerzija Pravoslavne crkve u Americi Mihaila i episkopa jenopoljskog Nikona.
Foto: SPC
Liturgiju je služio patrijarh Porfirije, dok su sasluživali arhiepiskop Njujorka i Nju Džerzija Pravoslavne crkve u Americi Mihailo, vladika jenopoljskog Nikon i brojno sveštenstvo
Čekanje koje traje satima, a za mnoge i čitav dan, postaje deo iskustva koje prevazilazi obično stajanje u redu. U sporom pomeranju napred, vreme dobija drugačiji ritam, a prostor oko Hrama pretvara se u zajednički hod u kojem se smenjuju jezici, godine i lične priče, dok namera ostaje ista.
U tom sabranju, kako svedoče vernici, Hram Svetog Save nije samo mesto dolaska, već središte jednog šireg duhovnog kretanja koje obuhvata vernike iz celog regiona i pravoslavnog sveta. U redu se nalaze ljudi različitih generacija, a povezanost među njima stvara se tiho, kroz isto strpljenje i istu molitvenu usmerenost.
Foto: SPC
Sveštenik Džosaja Trenam u sredini) saslužiovao je na liturgiji u Hramu Svetog Save
U takvom ambijentu, liturgija dobija dodatnu ozbiljnost i dubinu. Taj trenutak zajedničkog sasluženja, u kojem učestvuju srpski patrijarh i pomenuti arhijereji, za prisutne ima značaj koji prevazilazi protokol, jer ukazuje na jedinstvo Pravoslavne crkve izraženo kroz zajedničko liturgijsko sabranje.
U toj slici Beograd nije samo domaćin velikog verskog događaja, već mesto susreta različitih pravoslavnih iskustava. Na kraju, utisak ne ostavljaju ni broj ljudi ni dužina čekanja, već slika sabranosti u kojoj se lična tišina uklapa u zajednički hod ka istoj svetinji i istoj molitvi.
Hram Svetog Save na Vračaru u subotu postaje mesto molitvenog okupljanja vernika, dok se Časni Pojas uz svečanu liturgiju koju služi srpski patrijarh Porfirije ispraća u Vatoped na Svetu goru.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Po blagoslovu patrijarha Porfirija i uz saglasnost igumana manastira Vatoped, uveden je poseban način prilaska svetinji kako bi svi poklonici mogli da prime blagoslov bez dugog zadržavanja u redovima.
Kada rezultati izostanu, lako je posumnjati u smisao svega što radimo. Pouka svetitelja podseća da nisu svi odgovori u našim rukama i otkriva kako zahvalnost može promeniti naš pogled na život.
Mitropolit budimljansko-nikšićki daće iskaz pred državnim organima, dok se posebno pitanje otvara zbog toga što je pozvan da odgovara zbog čina koji pripada njegovoj svešteničkoj službi.
Govoreći o moralu u porodici, navodi da razvrat, podvođenje, kvarenje maloletnika ili davanje lošeg primera predstavljaju ozbiljne duhovne opasnosti po dom.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Dok u Hramu Svetog Save traje poslednja liturgija pred Časnim pojasom, vernici pristižu da se još jednom poklone svetinji koju je za nešto više od dve sedmice celivalo više od 800.000 ljudi.
Dok hiljade ljudi i dalje čekaju u redovima ispred Hrama Svetog Save, poklonicima se nakon blagoslova Pojasom Presvete Bogorodice uručuju ikonice sa molitvom na poleđini, dok najmlađi dobijaju molitvenike.
Grčki portali ističu da je Hram Svetog Save na Vračaru postao mesto "neprekidnog hodočašća", u kojem se danima smenjuju kolone vernika iz Srbije, regiona i dijaspore.
Mitropolit budimljansko-nikšićki daće iskaz pred državnim organima, dok se posebno pitanje otvara zbog toga što je pozvan da odgovara zbog čina koji pripada njegovoj svešteničkoj službi.
Učesnici predavanja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objasnili su zašto su poverenje, razgovor, zajedništvo i liturgijski život važni na putu oporavka, a iskustvo "Zemlje živih" pokazalo je kako takva podrška izgleda u praksi.
Školska godina u Bogosloviji Svetog Save počela je molitvom, a poglavar SPC podsetio je učenike da njihov put nije samo sticanje znanja, već i priprema za služenje Svetoj liturgiji, Crkvi i narodu Božjem.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Učesnici predavanja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objasnili su zašto su poverenje, razgovor, zajedništvo i liturgijski život važni na putu oporavka, a iskustvo "Zemlje živih" pokazalo je kako takva podrška izgleda u praksi.
U besedi za 3. septembar Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači proročke reči Isaije i govori o Hristu kao osloncu koji povezuje rasuto, učvršćuje slabo i čovekov život usmerava prema Bogu.