POZNATI SVEŠTENIK IZ AMERIKE ČEKAO 12 SATI DA SE POKLONI POJASU BOGORODICE: Otac Džosaja posle čekanja u redu služio liturgiju s patrijarhom Porfirijem
Prizori iz Hrama Svetog Save pokazuju retku sliku jedinstva pravoslavnog sveta, u kojem se hodočašće i liturgijski život stapaju u isto iskustvo pred jednom od najpoštovanijih svetinja.
U danima kada je Vračar ispunjen neprekidnim kretanjem ljudi, Hram Svetog Save postaje mesto susreta strpljenja, tišine i zajedničke molitve. Kolone vernika koje se protežu duž ulica nisu samo organizovan red, već živa povorka ljudi koji dolaze iz različitih krajeva sa istom namerom da se poklone Pojasu Presvete Bogorodice.
U takvom ambijentu, poznati pravoslavni sveštenik iz Sjedinjenih Američkih Država Džosaja Trenam dolazi u Beograd upravo da bi se poklonio svetinji. Provodi 12 sati u redu zajedno s hiljadama vernika da bi se poklonio i celivao Pojas Presvete Bogorodice. Potom saslužuje Svetu liturgiju, koju pred ovom svetinjom u Hramu Svetog Save služi patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje arhiepiskopa Njujorka i Nju Džerzija Pravoslavne crkve u Americi Mihaila i episkopa jenopoljskog Nikona.
Foto: SPC
Liturgiju je služio patrijarh Porfirije, dok su sasluživali arhiepiskop Njujorka i Nju Džerzija Pravoslavne crkve u Americi Mihailo, vladika jenopoljskog Nikon i brojno sveštenstvo
Čekanje koje traje satima, a za mnoge i čitav dan, postaje deo iskustva koje prevazilazi obično stajanje u redu. U sporom pomeranju napred, vreme dobija drugačiji ritam, a prostor oko Hrama pretvara se u zajednički hod u kojem se smenjuju jezici, godine i lične priče, dok namera ostaje ista.
U tom sabranju, kako svedoče vernici, Hram Svetog Save nije samo mesto dolaska, već središte jednog šireg duhovnog kretanja koje obuhvata vernike iz celog regiona i pravoslavnog sveta. U redu se nalaze ljudi različitih generacija, a povezanost među njima stvara se tiho, kroz isto strpljenje i istu molitvenu usmerenost.
Foto: SPC
Sveštenik Džosaja Trenam u sredini) saslužiovao je na liturgiji u Hramu Svetog Save
U takvom ambijentu, liturgija dobija dodatnu ozbiljnost i dubinu. Taj trenutak zajedničkog sasluženja, u kojem učestvuju srpski patrijarh i pomenuti arhijereji, za prisutne ima značaj koji prevazilazi protokol, jer ukazuje na jedinstvo Pravoslavne crkve izraženo kroz zajedničko liturgijsko sabranje.
U toj slici Beograd nije samo domaćin velikog verskog događaja, već mesto susreta različitih pravoslavnih iskustava. Na kraju, utisak ne ostavljaju ni broj ljudi ni dužina čekanja, već slika sabranosti u kojoj se lična tišina uklapa u zajednički hod ka istoj svetinji i istoj molitvi.
Hram Svetog Save na Vračaru u subotu postaje mesto molitvenog okupljanja vernika, dok se Časni Pojas uz svečanu liturgiju koju služi srpski patrijarh Porfirije ispraća u Vatoped na Svetu goru.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Po blagoslovu patrijarha Porfirija i uz saglasnost igumana manastira Vatoped, uveden je poseban način prilaska svetinji kako bi svi poklonici mogli da prime blagoslov bez dugog zadržavanja u redovima.
Veliki ruski svetitelj govorio je da krsni znak nije običan pokret ruke, već molitva, zaštita i svedočanstvo pripadnosti Hristu, zbog čega vernik treba da mu pristupa sa pažnjom, strahopoštovanjem i živom verom.
Iz Eparhije poručuju da SPC nije izgubila spor sa Džufkom, da on nije pripadnik nijedne kanonske Pravoslavne crkve i upozoravaju na posledice njegovih izjava po bezbednost vernika i svetinja.
Sa blagoslovom patrijarha Porfirija, episkop Ilarion služio je parastos stradalim Srbima, dok su porodice, vernici i predstavnici udruženja odali počast žrtvama progona i stradanja.
Na dan kada Crkva slavi ovog velikomučenika, vernici se podsećaju priče o ugodniku Božjem koji je napustio službu rimskog cara i prihvatio put hrišćanske vere, zbog čega je podneo mučeničku smrt.
Iz ugla kanonskog pravoslavlja, reč je o pokušaju stvaranja paralelne crkvene strukture bez priznanja i apostolskog prejemstva, dok se iza priče o "novoj crkvi" otvara i pitanje prisvajanja srpskih svetinja
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Dok u Hramu Svetog Save traje poslednja liturgija pred Časnim pojasom, vernici pristižu da se još jednom poklone svetinji koju je za nešto više od dve sedmice celivalo više od 800.000 ljudi.
Dok hiljade ljudi i dalje čekaju u redovima ispred Hrama Svetog Save, poklonicima se nakon blagoslova Pojasom Presvete Bogorodice uručuju ikonice sa molitvom na poleđini, dok najmlađi dobijaju molitvenike.
Grčki portali ističu da je Hram Svetog Save na Vračaru postao mesto "neprekidnog hodočašća", u kojem se danima smenjuju kolone vernika iz Srbije, regiona i dijaspore.
Iz Eparhije poručuju da SPC nije izgubila spor sa Džufkom, da on nije pripadnik nijedne kanonske Pravoslavne crkve i upozoravaju na posledice njegovih izjava po bezbednost vernika i svetinja.
Sa blagoslovom patrijarha Porfirija, episkop Ilarion služio je parastos stradalim Srbima, dok su porodice, vernici i predstavnici udruženja odali počast žrtvama progona i stradanja.
Srednjovekovni rukopis Srpske pravoslavne crkve, koji se više od šest vekova koristi u liturgiji, našao se u središtu spora nakon odluke Komisije BiH da ga proglasi državnom baštinom.
U čestitki povodom Obretenja moštiju Prepodobnog Sergija Radonješkog, patrijarh srpski istakao je njegov značaj kao duhovnog uzora i pozvao na jedinstvo, ljubav i prevazilaženje podela.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Recept iz istočne Srbije prenosio se usmenim putem generacijama, a tajna ovog specijaliteta krije se u sporom kuvanju ovčetine, praziluka i kukuruznog brašna.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, grčki pravoslavni publicista Panajotis Ljakos podseća na svetootačko predanje koje upozorava na duboku duhovnu krizu i udaljavanje od smisla ljudskog postojanja.
Kratka rečenica kojom muslimani počinju mnoge svakodnevne aktivnosti nosi duboko duhovno značenje i podseća vernike na Božju milost, pomoć i blagoslov.