POZNATI SVEŠTENIK IZ AMERIKE ČEKAO 12 SATI DA SE POKLONI POJASU BOGORODICE: Otac Džosaja posle čekanja u redu služio liturgiju s patrijarhom Porfirijem
Prizori iz Hrama Svetog Save pokazuju retku sliku jedinstva pravoslavnog sveta, u kojem se hodočašće i liturgijski život stapaju u isto iskustvo pred jednom od najpoštovanijih svetinja.
U danima kada je Vračar ispunjen neprekidnim kretanjem ljudi, Hram Svetog Save postaje mesto susreta strpljenja, tišine i zajedničke molitve. Kolone vernika koje se protežu duž ulica nisu samo organizovan red, već živa povorka ljudi koji dolaze iz različitih krajeva sa istom namerom da se poklone Pojasu Presvete Bogorodice.
U takvom ambijentu, poznati pravoslavni sveštenik iz Sjedinjenih Američkih Država Džosaja Trenam dolazi u Beograd upravo da bi se poklonio svetinji. Provodi 12 sati u redu zajedno s hiljadama vernika da bi se poklonio i celivao Pojas Presvete Bogorodice. Potom saslužuje Svetu liturgiju, koju pred ovom svetinjom u Hramu Svetog Save služi patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje arhiepiskopa Njujorka i Nju Džerzija Pravoslavne crkve u Americi Mihaila i episkopa jenopoljskog Nikona.
Foto: SPC
Liturgiju je služio patrijarh Porfirije, dok su sasluživali arhiepiskop Njujorka i Nju Džerzija Pravoslavne crkve u Americi Mihailo, vladika jenopoljskog Nikon i brojno sveštenstvo
Čekanje koje traje satima, a za mnoge i čitav dan, postaje deo iskustva koje prevazilazi obično stajanje u redu. U sporom pomeranju napred, vreme dobija drugačiji ritam, a prostor oko Hrama pretvara se u zajednički hod u kojem se smenjuju jezici, godine i lične priče, dok namera ostaje ista.
U tom sabranju, kako svedoče vernici, Hram Svetog Save nije samo mesto dolaska, već središte jednog šireg duhovnog kretanja koje obuhvata vernike iz celog regiona i pravoslavnog sveta. U redu se nalaze ljudi različitih generacija, a povezanost među njima stvara se tiho, kroz isto strpljenje i istu molitvenu usmerenost.
Foto: SPC
Sveštenik Džosaja Trenam u sredini) saslužiovao je na liturgiji u Hramu Svetog Save
U takvom ambijentu, liturgija dobija dodatnu ozbiljnost i dubinu. Taj trenutak zajedničkog sasluženja, u kojem učestvuju srpski patrijarh i pomenuti arhijereji, za prisutne ima značaj koji prevazilazi protokol, jer ukazuje na jedinstvo Pravoslavne crkve izraženo kroz zajedničko liturgijsko sabranje.
U toj slici Beograd nije samo domaćin velikog verskog događaja, već mesto susreta različitih pravoslavnih iskustava. Na kraju, utisak ne ostavljaju ni broj ljudi ni dužina čekanja, već slika sabranosti u kojoj se lična tišina uklapa u zajednički hod ka istoj svetinji i istoj molitvi.
Hram Svetog Save na Vračaru u subotu postaje mesto molitvenog okupljanja vernika, dok se Časni Pojas uz svečanu liturgiju koju služi srpski patrijarh Porfirije ispraća u Vatoped na Svetu goru.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Po blagoslovu patrijarha Porfirija i uz saglasnost igumana manastira Vatoped, uveden je poseban način prilaska svetinji kako bi svi poklonici mogli da prime blagoslov bez dugog zadržavanja u redovima.
Prizori iz Hrama Svetog Save pokazuju retku sliku jedinstva pravoslavnog sveta, u kojem se hodočašće i liturgijski život stapaju u isto iskustvo pred jednom od najpoštovanijih svetinja.
Jednostavan ručak, kuvan bez žurbe i luksuza, postaje simbol povratka starinskoj trpezi i ukusu koji je hranio generacije u danima posta i svakodnevice.
Dok hiljade ljudi i dalje čekaju u redovima ispred Hrama Svetog Save, poklonicima se nakon blagoslova Pojasom Presvete Bogorodice uručuju ikonice sa molitvom na poleđini, dok najmlađi dobijaju molitvenike.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Dok hiljade ljudi i dalje čekaju u redovima ispred Hrama Svetog Save, poklonicima se nakon blagoslova Pojasom Presvete Bogorodice uručuju ikonice sa molitvom na poleđini, dok najmlađi dobijaju molitvenike.
Grčki portali ističu da je Hram Svetog Save na Vračaru postao mesto "neprekidnog hodočašća", u kojem se danima smenjuju kolone vernika iz Srbije, regiona i dijaspore.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je koliko je vernika prošlo kroz Hram Svetog Save od 20. maja do danas, dok patrijarh Porfirije poručuje da je od brojki važnija vera koju narod pokazuje.
Dok hiljade ljudi i dalje čekaju u redovima ispred Hrama Svetog Save, poklonicima se nakon blagoslova Pojasom Presvete Bogorodice uručuju ikonice sa molitvom na poleđini, dok najmlađi dobijaju molitvenike.
Po blagoslovu patrijarha Porfirija i uz saglasnost igumana manastira Vatoped, uveden je poseban način prilaska svetinji kako bi svi poklonici mogli da prime blagoslov bez dugog zadržavanja u redovima.
U okviru prve zvanične posete francuskog predsednika Crnoj Gori, deo programa u Cetinju odvijao se daleko od očiju javnosti, uz susret koji je privukao posebnu pažnju i otvorio niz pitanja o značaju mesta i trenutka.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Po blagoslovu patrijarha Porfirija i uz saglasnost igumana manastira Vatoped, uveden je poseban način prilaska svetinji kako bi svi poklonici mogli da prime blagoslov bez dugog zadržavanja u redovima.
U besedi za petak prve nedelje po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto gorčina, gnev, ljutnja, pakoš i nepraštanje nisu samo slabosti, već prepreke koje čoveka udaljavaju od blagodati i unutrašnje radosti.