Školska godina u Bogosloviji Svetog Save počela je molitvom, a poglavar SPC podsetio je učenike da njihov put nije samo sticanje znanja, već i priprema za služenje Svetoj liturgiji, Crkvi i narodu Božjem.
Nova školska godina u Srpskoj pravoslavnoj bogosloviji Svetog Save u Beogradu počela je Svetom liturgijom, molitvom i blagoslovom patrijarha srpskog Porfirija. Njegova svetost je danas služio Svetu liturgiju, uz sasluživanje arhimandrita Nektarija (Đurića), glavnog sekretara Svetog arhijerejskog sinoda, arhimandrita Danila (Gavranovića), direktora Patrijaršijske upravne kancelarije, protojereja-stavrofora Đorđa Stojisavljevića, šefa kabineta Njegove svetosti, i protojereja-stavrofora Radivoja Panića, duhovnika Bogoslovije Svetog Save.
Po završetku Svete liturgije služen je čin Priziva Svetog Duha na početku nove školske godine. U pravoslavnoj tradiciji ovaj čin prati početak školovanja i podseća da su za sticanje znanja potrebni ne samo trud i istrajnost već i molitva za Božju pomoć, mudrost i prosvećenje.
Patrijarhov očinski blagoslov učenicima i profesorima
U besedi nakon bogosluženja patrijarh Porfirije uputio je očinski blagoslov učenicima, profesorima i svim zaposlenima u Bogosloviji. Govoreći o mestu vere u životu, istakao je da je vera u Hrista temelj i osnova našeg postojanja.
Patrijarh je podsetio da izvan vere u Boga postoje mnoge stvarnosti ljudske domišljatosti, ali da izvan vere u Hrista nema ljubavi Božje ni punoće našeg postojanja.
Za učenike Bogoslovije ove reči imaju posebno značenje. Njihovo školovanje objedinjuje znanje, molitvu i život u Crkvi, jer se od budućih sveštenoslužitelja ne očekuje samo dobro poznavanje bogoslovskih disciplina, već i spremnost da svoju veru žive i da njome služe drugima.
Izbor upisa u Bogosloviju je sama tajna Božja
Obraćajući se učenicima, patrijarh Porfirije govorio je o posebnom pozivu koji je pred njima. Istakao je da je Gospod pojedince blagoslovio posebnim izborom i da je njihov dolazak u Bogosloviju deo tajne Božjeg poziva.
Upis u Bogosloviju, kako je rekao patrijarh, jeste poziv da se služi Svetoj liturgiji i Tajni Hristovoj. Zato školovanje budućih sveštenika podrazumeva i pripremu za život posvećen Crkvi i narodu Božjem.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je učenike da vrše volju Božju, da izgrađuju Telo Hristovo, odnosno Crkvu Božju, i da u toj službi ne žale sebe.
To je ujedno podsećanje da služenje Crkvi traži spremnost na odricanje, odgovornost i ljubav prema bližnjem. Bogoslovija zato nije samo mesto na kojem se stiče znanje, već i prostor u kojem se mladi pripremaju za svoj životni poziv i služenje Crkvi.
Patrijarh obišao obnovljene prostorije
Nakon bogosluženja, patrijarh Porfirije je, u pratnji rektora Bogoslovije protođakona Radomira Vrućinića, obišao renovirane i adaptirane prostorije škole.
Početak nove školske godine u Bogosloviji Svetog Save protekao je u molitvi i zajedništvu, uz patrijarhov blagoslov učenicima, profesorima i zaposlenima.
Priziv Svetog Duha na početku školske godine podsetio je i na širi smisao obrazovanja u pravoslavlju. Znanje se ne posmatra odvojeno od života, već treba da vodi ka mudrosti, odgovornosti i služenju Bogu i bližnjima. U Bogosloviji Svetog Save taj put počinje molitvom i verom u Hrista, na kojima se grade i lični život i služenje Crkvi.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save patrijarh srpski podsetio je na priču o nemilosrdnom sluzi i upozorio da ne možemo iskreno tražiti Božju milost ako je sami ne pokazujemo prema drugima.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovoj svetlosti na gori Tavor i podsetio vernike da vera nije samo svedočanstvo o prošlom događaju, već poziv da dopustimo Božjoj ljubavi da preobražava, izbavlja i isceljuje naš život.
Predlog izmena omogućava verskim zajednicama da osnivaju ustanove od vrtića do visokog obrazovanja, a posebnu pažnju privlači projekat Srpskog pravoslavnog univerziteta Sveti Sava.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Stipendije i smeštaj u studentskim domovima omogućavaju mladima iz srpskih zajednica van Srbije da steknu obrazovanje, izgrade svoju budućnost i ostanu povezani sa narodom iz kojeg potiču
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Episkop šabački besedio je o snazi zajedništva koje je povezalo žitelje 12 sela u izgradnji hrama Uspenja Presvete Bogorodice i poručio da njihovo delo treba da bude primer i današnjim generacijama.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.