Na liturgiji u Hramu Svetog Save patrijarh srpski podsetio je na priču o nemilosrdnom sluzi i upozorio da ne možemo iskreno tražiti Božju milost ako je sami ne pokazujemo prema drugima.
Patrijarh srpski Porfirije služio je danas arhijerejsku Svetu liturgiju u Hramu Svetog Save na Vračaru. Patrijarhu Porfiriju sasluživali su umirovljeni episkop kanadski Georgije, protojerej Đorđe Stojisavljević, šef Kabineta Patrijarha srpskog, protojereji Predrag Dokić, Oleg Koritko, Andrija Jelić i Ivan Štrbački, jereji Miroslav Vasić, Dalibor Stojadinović i Branislav Kličković, protođakoni Radomir Vrućinić i Mladen Kovačević, kao i đakoni Vasilije Perić i Vladimir Jović.
U besedi nakon čitanja Jevanđelja uputio je vernicima snažnu poruku o praštanju, izmirenju i ljubavi kao temeljima hrišćanskog života. Govoreći o jevanđelskoj priči o nemilosrdnom sluzi iz Jevanđelja po Mateju (Mt 18, 21–35), Njegova Svetost podsetio je da čovek ne može iskreno da traži oproštaj od Boga, a da istovremeno odbija da oprosti svojim bližnjima.
- Carstvo Božje je praštanje, Carstvo Božje je izmirenje, Carstvo Božje je ljubav. To je sve Gospod i zato iz Njegove perspektive, iz perspektive Njegove ljubavi, ne postoji mogućnost da nam bilo šta ne daruje, da nam bilo šta ne oprosti, da nam ne oprosti ono što smo mu dužni, da nam ne oprosti dugove naše - rekao je patrijarh Porfirije.
Foto: SPC
Liturgija u Hramu Svetog Save
Kako je istakao, upravo tu istinu svakodnevno ispovedamo u molitvi "Očenaš", kada se obraćamo Bogu rečima: „Oprosti nam dugove naše“, ali odmah potom izgovaramo i uslov koji se odnosi na naš odnos prema drugima: „Kao što i mi opraštamo dužnicima svojim“.
Patrijarh je upozorio da je čovek često spreman da primi Božji oproštaj, ali mnogo teže dopušta da taj oproštaj zaista promeni njegovo srce.
- Nažalost, dragi moji, svako od nas, ne ponekad, čast izuzecima, svakodnevno postupa baš kao ovaj nesrećni dužnik kome je oprošteno 10.000 talanata - kazao je patrijarh.
Prema njegovim rečima, čovek se mnogo puta obraća Bogu sa molbom da mu oprosti, oseća da ga je Gospod pomilovao i pogledao, ali se prava provera vere događa onda kada treba pokazati milost prema drugome.
- Ali onda kada treba da potvrdimo da je to praštanje Božje, dotaknuvši naše srce, učinilo preobražaj u nama, omekšalo nas, našu dušu i naše srce, to ne biva - upozorio je patrijarh Porfirije.
Upravo tada, kako je dodao, čovek lako pokazuje sujetu i gordost, postaje nemilostiv i arogantan prema bližnjima. Zato je, naglasio je patrijarh, praštanje mnogo više od običnog odricanja od ljutnje ili želje za osvetom. Ono je mesto na kojem čovek pokazuje da je Božja milost zaista dotakla njegovo srce.
Foto: SPC
Liturgija u Hramu Svetog Save
- Dakle, važno je, neophodno je da praštamo svima sve u svome srcu, jer to je preduslov, to je zapravo prostor, to je mesto na kojem se projavljuje ljubav Božja, praštajuća, svepraštajuća milost Njegova i milosrđe u odnosu na nas, na svaki naš promašaj, na svaki naš pad, na svaki naš greh - poručio je patrijarh.
Završavajući besedu, patrijarh je poželeo da vernici ne budu nalik nemilosrdnom sluzi iz današnjeg jevanđelskog odlomka, već da nauče da praštaju drugima onako kako i sami žele da im Bog prašta.
- Neka bi Gospod dao da ne budemo kao ovaj dužnik kome je oprošteno 10.000 talanata, nego da uvek praštamo svima sve, kako bi nam Gospod ne samo praštao, nego nas milovao, ljubio i grlio bezbroj puta više nego što možemo i zamisliti, čuti ili videti svojim duhovnim ili telesnim očima - rekao je patrijarh Porfirije.
Poruka patrijarha Porfirija iz Hrama Svetog Save tako je bila usmerena na jednu od najtežih, ali i najvažnijih hrišćanskih vrlina: oproštaj. U jevanđelskoj logici, čovek koji je svestan koliko je i sam primio Božjeg milosrđa pozvan je da to isto milosrđe pokaže prema drugome. Praštanje zato nije samo pitanje odnosa među ljudima, već i ogledalo odnosa čoveka prema Bogu.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
U Beogradu se okupilo više od 400 učesnika kampa „Srbija te zove“, a susret sa poglavarom SPC protekao je uz razgovor o poreklu, Svetom Savi, ljubavi prema bližnjem i veri.
Patrijarh srpski služio svetu Liturgiju u Mirijevu na praznik Svetog Pantelejmona i besedio o veri, molitvi „Gospode, pomiluj“ i čovekovom odnosu prema Bogu.
Prema predanju, za istoriju ovog manastira vezuju se Sveti Sava, kralj Dragutin i despot Đurađ Branković, a upravo je u vreme Brankovića Sveti Stefan postao njegov nebeski zaštitnik.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Od večernjeg bdenija do praznične liturgije, čina Vozdviženja i celivanja Časnog krsta, ovo su najvažniji trenuci bogosluženja koje bi parohijani trebalo da poznaju.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.