Na liturgiji u Hramu Svetog Save patrijarh srpski podsetio je na priču o nemilosrdnom sluzi i upozorio da ne možemo iskreno tražiti Božju milost ako je sami ne pokazujemo prema drugima.
Patrijarh srpski Porfirije služio je danas arhijerejsku Svetu liturgiju u Hramu Svetog Save na Vračaru. Patrijarhu Porfiriju sasluživali su umirovljeni episkop kanadski Georgije, protojerej Đorđe Stojisavljević, šef Kabineta Patrijarha srpskog, protojereji Predrag Dokić, Oleg Koritko, Andrija Jelić i Ivan Štrbački, jereji Miroslav Vasić, Dalibor Stojadinović i Branislav Kličković, protođakoni Radomir Vrućinić i Mladen Kovačević, kao i đakoni Vasilije Perić i Vladimir Jović.
U besedi nakon čitanja Jevanđelja uputio je vernicima snažnu poruku o praštanju, izmirenju i ljubavi kao temeljima hrišćanskog života. Govoreći o jevanđelskoj priči o nemilosrdnom sluzi iz Jevanđelja po Mateju (Mt 18, 21–35), Njegova Svetost podsetio je da čovek ne može iskreno da traži oproštaj od Boga, a da istovremeno odbija da oprosti svojim bližnjima.
- Carstvo Božje je praštanje, Carstvo Božje je izmirenje, Carstvo Božje je ljubav. To je sve Gospod i zato iz Njegove perspektive, iz perspektive Njegove ljubavi, ne postoji mogućnost da nam bilo šta ne daruje, da nam bilo šta ne oprosti, da nam ne oprosti ono što smo mu dužni, da nam ne oprosti dugove naše - rekao je patrijarh Porfirije.
Foto: SPC
Liturgija u Hramu Svetog Save
Kako je istakao, upravo tu istinu svakodnevno ispovedamo u molitvi "Očenaš", kada se obraćamo Bogu rečima: „Oprosti nam dugove naše“, ali odmah potom izgovaramo i uslov koji se odnosi na naš odnos prema drugima: „Kao što i mi opraštamo dužnicima svojim“.
Patrijarh je upozorio da je čovek često spreman da primi Božji oproštaj, ali mnogo teže dopušta da taj oproštaj zaista promeni njegovo srce.
- Nažalost, dragi moji, svako od nas, ne ponekad, čast izuzecima, svakodnevno postupa baš kao ovaj nesrećni dužnik kome je oprošteno 10.000 talanata - kazao je patrijarh.
Prema njegovim rečima, čovek se mnogo puta obraća Bogu sa molbom da mu oprosti, oseća da ga je Gospod pomilovao i pogledao, ali se prava provera vere događa onda kada treba pokazati milost prema drugome.
- Ali onda kada treba da potvrdimo da je to praštanje Božje, dotaknuvši naše srce, učinilo preobražaj u nama, omekšalo nas, našu dušu i naše srce, to ne biva - upozorio je patrijarh Porfirije.
Upravo tada, kako je dodao, čovek lako pokazuje sujetu i gordost, postaje nemilostiv i arogantan prema bližnjima. Zato je, naglasio je patrijarh, praštanje mnogo više od običnog odricanja od ljutnje ili želje za osvetom. Ono je mesto na kojem čovek pokazuje da je Božja milost zaista dotakla njegovo srce.
Foto: SPC
Liturgija u Hramu Svetog Save
- Dakle, važno je, neophodno je da praštamo svima sve u svome srcu, jer to je preduslov, to je zapravo prostor, to je mesto na kojem se projavljuje ljubav Božja, praštajuća, svepraštajuća milost Njegova i milosrđe u odnosu na nas, na svaki naš promašaj, na svaki naš pad, na svaki naš greh - poručio je patrijarh.
Završavajući besedu, patrijarh je poželeo da vernici ne budu nalik nemilosrdnom sluzi iz današnjeg jevanđelskog odlomka, već da nauče da praštaju drugima onako kako i sami žele da im Bog prašta.
- Neka bi Gospod dao da ne budemo kao ovaj dužnik kome je oprošteno 10.000 talanata, nego da uvek praštamo svima sve, kako bi nam Gospod ne samo praštao, nego nas milovao, ljubio i grlio bezbroj puta više nego što možemo i zamisliti, čuti ili videti svojim duhovnim ili telesnim očima - rekao je patrijarh Porfirije.
Poruka patrijarha Porfirija iz Hrama Svetog Save tako je bila usmerena na jednu od najtežih, ali i najvažnijih hrišćanskih vrlina: oproštaj. U jevanđelskoj logici, čovek koji je svestan koliko je i sam primio Božjeg milosrđa pozvan je da to isto milosrđe pokaže prema drugome. Praštanje zato nije samo pitanje odnosa među ljudima, već i ogledalo odnosa čoveka prema Bogu.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
U Beogradu se okupilo više od 400 učesnika kampa „Srbija te zove“, a susret sa poglavarom SPC protekao je uz razgovor o poreklu, Svetom Savi, ljubavi prema bližnjem i veri.
Patrijarh srpski služio svetu Liturgiju u Mirijevu na praznik Svetog Pantelejmona i besedio o veri, molitvi „Gospode, pomiluj“ i čovekovom odnosu prema Bogu.
Prema predanju, za istoriju ovog manastira vezuju se Sveti Sava, kralj Dragutin i despot Đurađ Branković, a upravo je u vreme Brankovića Sveti Stefan postao njegov nebeski zaštitnik.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.