U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
U svakodnevnom govoru ljudi često izgovaraju teške reči, ne razmišljajući o njihovoj težini i posledicama. U trenucima ljutnje, povređenosti ili nezadovoljstva, mnogi posežu za kletvama, želeći da drugome nanesu zlo ili da mu se dogodi nešto loše.
Ipak, u pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Umesto da u ljutnji izgovara kletve, hrišćanin je pozvan da se uzdrži od ružnih reči, da ne odgovara zlom na zlo i da se čuva osuđivanja drugih ljudi. Jer, ono što čovek izgovara nije samo odraz trenutnog raspoloženja već i njegovog unutrašnjeg stanja.
Shutterstock/eopleImages
Kletva se u 90 odsto slučajeva vraća onome ko je izgovara
Posebno upozorenje na opasnost od kletvi uputila je mati Ekaterina Komnenić iz manastira Oreškovica u emisiji pitanja i odgovori na TV Hram, objašnjavajući zbog čega čovek nikada ne bi trebalo da pribegava takvim rečima.
Ona je ukazala na to da kletve nisu izraz snage niti način da se ispravi nepravda, već da su povezane sa duhovnim stanjem čoveka, njegovim odnosom prema drugima i odsustvom ljubavi.
Prema njenim rečima, čovek koji je ispunjen smirenjem neće želeti da drugome nanese zlo svojim rečima, već će se truditi da u svemu slavi Boga. Nasuprot tome, gordost i samoljublje često se pokazuju upravo kroz potrebu da se drugi proklinju i da im se želi nesreća.
Mati Ekaterina posebno je upozorila da kletve mogu da nanesu štetu samom čoveku koji ih izgovara, zbog čega je važno čuvati se takvih reči.
- Nije dobro da se kune i ne valja to da se radi. Jer, u 90 odsto slučajeva, kletve se vezuju za osobu koja kune i ona se od toga još više razboljeva. Kletve su gadna stvar, jer su proizvod zlih duhova, nečastivih sila i uvek su povezane sa samoljubljem, arogancijom i gordošću. Nikada smiren čovek neće kleti, on će slaviti Boga. A gord će uvek kleti - rekla je mati i dodala da ko to radi, da nije zahvalan i da nema ljubavi.
Prvo muk, a onda su svi poskakali, kao šta je sa tobom, jesi bolesna, trebaju li ti pare, kakve probleme imaš, je l te ostavio dečko... Najlakše je to primila majka, sa njom sa uvek bila bliska, odmah me je podržala, tata je bio besan kao ris, to je teško podneo, posle se pomirio, dolazio je čak u manastir da nam pomaže, priča Mati Ekaterina Komnenić o tome kako su njeni najbliži prihvatili odluku da se zamonaši.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.