KOME ŽIVOT POSTAJE TEŠKO MUČENJE I KADA: Mudrost starca Pajsija koju vredi pročitati
Bez Boga, čak i blagostanje nema snagu, a stradanje postaje neizdrživo.
Pravoslavno predanje uči da je nemir jedno od glavnih sredstava kojim se čovek slabi iznutra.
U vremenu stalnih nemira, unutrašnjih pritisaka i spoljašnjih sukoba, smirenje i duhovni mir u pravoslavlju zauzimaju posebno mesto i nikada se ne posmatraju kao sporedna ili prolazna stanja.
Naprotiv, oni se razumeju kao snažna duhovna sila i kao zaštita čoveka, stečena kroz veru, molitvu i pravilno duhovno življenje. Mir se ne shvata kao bekstvo od problema, već kao stanje u kome čovek ostaje postojan i sabran bez obzira na okolnosti koje ga okružuju.
Pravoslavno predanje uči da je nemir jedno od glavnih sredstava kojim se čovek slabi iznutra. Kada je srce uznemireno, čovek postaje lak plen straha, sumnje i rastrojstva, a njegove misli se rasipaju i gube jasnoću.
Suprotno tome, smirenje se smatra znakom unutrašnje uređenosti i duhovne zrelosti. Ono nije prirodna osobina, već plod borbe sa sobom, sa strastima i sa onim silama koje čoveka stalno odvlače od unutrašnje sabranosti.
U učenju Svetih otaca naglašava se da je mir stanje u kome duša postaje neosvojiva. Smireno srce ne reaguje naglo, ne podleže panici i ne ulazi lako u rasprave i sukobe, jer ima unutrašnji oslonac. Upravo zato se smirenje posmatra kao duhovna zaštita - ono čuva čoveka od razaranja iznutra i ne dopušta da spoljašnji nemiri zavladaju njegovim bićem. Tamo gde je mir, prestaje vlast straha, a čovek ostaje čvrst i postojan.
Pravoslavna duhovnost ide još dalje i uči da smirenje nije samo lična uteha, već snaga koja ima stvarno dejstvo u duhovnom svetu. Sveti oci svedoče da nemir i rastrojstvo otvaraju vrata zlim uticajima, dok mir zatvara te prolaze. Smirena duša postaje nedostupna napadima, jer u njoj nema mesta za pometnju i rasulo.
Zbog toga se u pravoslavlju smirenje smatra vrhunskom vrlinom i pouzdanom zaštitom, a duhovni mir neprobojnim štitom koji čuva čoveka i od vidljivih i od nevidljivih neprijatelja, o čemu svedoče i reči Svetog Ignjatija Brjančaninova:
- Ne postoji ništa bolje od mira, jer se njime uništava svaka kletva nebeskih i zemaljskih duhova.
Bez Boga, čak i blagostanje nema snagu, a stradanje postaje neizdrživo.
Zle misli, ako se neguju, postaju navike, a navike se pretvaraju u način života.
Smirenje se u pravoslavlju smatra vrhunskom vrlinom ne zato što potiskuje druge vrline, već zato što ih u sebi sabira i osmišljava.
O paklu se govori i u šali i u gnevu, ali retko sa stvarnim razumevanjem - protojerej Dimitrije Garčuk otkriva zašto to nije samo priča o mestu posle smrti, već i o stanju u kome čovek može da živi već sada.
U težim slučajevima uznemirenosti i smetnji svakako su neophodni saveti duhovnika i molitveni rad Crkvenog sveštenstva ili monaha, kao i kajanje, jer te magijske vezanosti su posledica, veruje se, grešnog života.
Milorad Dodik i kongresmen Andi Ogles razgovarali o pravima Crkve i ugrožavanju verskih prava hrišćana u Federaciji BiH.
Dok se rasprave najčešće vode oko marama i kapa, sveštenik pri hramu Svetog Ilije na Mirijevu objašnjava zašto upadljiva garderoba, neprimerene boje i zanemarivanje crkvenog bontona mnogo češće dovode do opomena u hramu.
Pokajanje nije samo žal zbog učinjenog, već odluka da se život menja, da se greh ostavlja i da se krene putem vrline.
Neplaćene finansijske obaveze nisu samo uzrok teškog materijalnog, već i moralnog stanja porodice, istakao je otac Rafail.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Neplaćene finansijske obaveze nisu samo uzrok teškog materijalnog, već i moralnog stanja porodice, istakao je otac Rafail.
Manastiri koje su podizali srpski vladari, knjige pisane na srpskom i zadužbine koje su čuvale narod bez države danas se gotovo ne pominju, a većina hodočasnika i ne zna čijim stopama hoda.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.