KOME ŽIVOT POSTAJE TEŠKO MUČENJE I KADA: Mudrost starca Pajsija koju vredi pročitati
Bez Boga, čak i blagostanje nema snagu, a stradanje postaje neizdrživo.
Pravoslavno predanje uči da je nemir jedno od glavnih sredstava kojim se čovek slabi iznutra.
U vremenu stalnih nemira, unutrašnjih pritisaka i spoljašnjih sukoba, smirenje i duhovni mir u pravoslavlju zauzimaju posebno mesto i nikada se ne posmatraju kao sporedna ili prolazna stanja.
Naprotiv, oni se razumeju kao snažna duhovna sila i kao zaštita čoveka, stečena kroz veru, molitvu i pravilno duhovno življenje. Mir se ne shvata kao bekstvo od problema, već kao stanje u kome čovek ostaje postojan i sabran bez obzira na okolnosti koje ga okružuju.
Pravoslavno predanje uči da je nemir jedno od glavnih sredstava kojim se čovek slabi iznutra. Kada je srce uznemireno, čovek postaje lak plen straha, sumnje i rastrojstva, a njegove misli se rasipaju i gube jasnoću.
Suprotno tome, smirenje se smatra znakom unutrašnje uređenosti i duhovne zrelosti. Ono nije prirodna osobina, već plod borbe sa sobom, sa strastima i sa onim silama koje čoveka stalno odvlače od unutrašnje sabranosti.
U učenju Svetih otaca naglašava se da je mir stanje u kome duša postaje neosvojiva. Smireno srce ne reaguje naglo, ne podleže panici i ne ulazi lako u rasprave i sukobe, jer ima unutrašnji oslonac. Upravo zato se smirenje posmatra kao duhovna zaštita - ono čuva čoveka od razaranja iznutra i ne dopušta da spoljašnji nemiri zavladaju njegovim bićem. Tamo gde je mir, prestaje vlast straha, a čovek ostaje čvrst i postojan.
Pravoslavna duhovnost ide još dalje i uči da smirenje nije samo lična uteha, već snaga koja ima stvarno dejstvo u duhovnom svetu. Sveti oci svedoče da nemir i rastrojstvo otvaraju vrata zlim uticajima, dok mir zatvara te prolaze. Smirena duša postaje nedostupna napadima, jer u njoj nema mesta za pometnju i rasulo.
Zbog toga se u pravoslavlju smirenje smatra vrhunskom vrlinom i pouzdanom zaštitom, a duhovni mir neprobojnim štitom koji čuva čoveka i od vidljivih i od nevidljivih neprijatelja, o čemu svedoče i reči Svetog Ignjatija Brjančaninova:
- Ne postoji ništa bolje od mira, jer se njime uništava svaka kletva nebeskih i zemaljskih duhova.
Bez Boga, čak i blagostanje nema snagu, a stradanje postaje neizdrživo.
Zle misli, ako se neguju, postaju navike, a navike se pretvaraju u način života.
Smirenje se u pravoslavlju smatra vrhunskom vrlinom ne zato što potiskuje druge vrline, već zato što ih u sebi sabira i osmišljava.
O paklu se govori i u šali i u gnevu, ali retko sa stvarnim razumevanjem - protojerej Dimitrije Garčuk otkriva zašto to nije samo priča o mestu posle smrti, već i o stanju u kome čovek može da živi već sada.
U težim slučajevima uznemirenosti i smetnji svakako su neophodni saveti duhovnika i molitveni rad Crkvenog sveštenstva ili monaha, kao i kajanje, jer te magijske vezanosti su posledica, veruje se, grešnog života.
Svetogorski starac govorio je o nemiru koji nastaje kada čovek pokušava da upravlja svakim ishodom i ukazao na put koji vodi ka drugačijem odnosu prema onome što mu život donosi.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Peta Božja zapovest jedinstvena je to tome što jedina sadrži i konkretno obećanje.
U besedi za utorak 12. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o snazi pokajanja i Božjoj milosti i otkriva kako se i najteži pad može preobraziti kada čovek prizna grehe i iskreno se okrene Bogu.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Loptice od kuvanog krompira, praziluka i brašna najpre se kuvaju, zatim uvaljaju u prezle i peršun, pa zapeku do zlatne korice, a uz domaći kuvani paradajz postaju jednostavan i zasitan obrok.
Peta Božja zapovest jedinstvena je to tome što jedina sadrži i konkretno obećanje.
U svetinji kod Priboja mitropolit mileševski služio je Svetu zaupokojenu Liturgiju i monaško opelo, a potom besedio o tihom podvigu, smirenju i putu jedne sluškinje Božije koja je dane provodila daleko od zemaljske slave.