Radite ovo svakodnevno i ni bomba vas ne može razneti: Savet starca Ilije koji vredi pročitati
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Prepodobni Nikodim savetuje i da čovek češće razmišlja o smrti i zamišlja ono što bi ga tada moglo snaći.
U besedi za sredu, 21. sedmicu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da pobeda nad zlom ne zavisi od ljudske snage, već od vere u Gospoda i života po Njegovim zapovestima.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
Odlaskom kod vidovnjaka čovek pokazuje da nema poverenja u Boga i njegovu promisao, već pomoć traži od demona, a ne od Tvorca.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Kontakt sa demonima može dovesti do uništenja nečije ličnosti i života, kako sopstvenog, tako i života bližnjih, upozorava mitropolit Antonije.
Govoreći o moralu u porodici, navodi da razvrat, podvođenje, kvarenje maloletnika ili davanje lošeg primera predstavljaju ozbiljne duhovne opasnosti po dom.
Potpredsednik Sjedinjenih Američkih Država kaže da bi NLO-i mogli biti demoni ili anđeli, ali da nije imao uvid u tajna dokumenta koja bi to potvrdila.
Patrijarh srpski služio svetu Liturgiju u Mirijevu na praznik Svetog Pantelejmona i besedio o veri, molitvi „Gospode, pomiluj“ i čovekovom odnosu prema Bogu.
Ništa se ne dešava bez Božijeg dopuštenja, govorio je starac Jefrem.
Sveštenik Evgenije Murzin govori o dva pravoslavna tumačenja ovog neobičnog jevanđeljskog stiha i objašnjava zašto se Sveta Marija Magdalena poštuje kao ravnoapostolna.
Crkva uči da je unutrašnja borba sastavni deo duhovnog života, ali i da nijedna loša misao nije jača od Božje blagodati ukoliko joj čovek otvori svoje srce.
Pravoslavna vera uči da čovek nije prepušten samome sebi i da nijedna životna okolnost nije izvan Božjeg promisla.
Od dvora Marine Mnišek do reformi Petra Velikog, put jednog malog predmeta pokazuje kako su vera, tradicija i strah od novina oblikovali svakodnevni život ruskog naroda.
Sveštenik upozorava da čovek u trci za udobnošću može zaboraviti duhovne vrednosti, podsećajući na značaj molitve, jednostavnosti i uzdržanja.
Monahinja Kornelija Ris govori o svom prisustvu molitvama za oslobođenje od đavoimanosti, upozoravajući da se suština duhovne borbe nalazi u molitvi, pokajanju i smirenju pred Bogom.
Nekada jedna od najpraćenijih tiktokerki za tumačenje karata Alex Reads Tarot objavila je da prekida sve i okreće se veri u Hrista.
Prema Svetom pismu, čovek nije samo telo, nego je i duša.
U svojoj knjizi "Lestvica" svetitelj je opisao kako se u molitvi javljaju zevanje, smeh i rasejanost, ukazujući da iza tih prekida pažnje stoji dublja borba za sabranost pred Bogom.
Crkva uči da briga ne rešava ništa, već razara mir u čoveku, dok molitva i predanje Bogu donose smirenje.
Predanje uči da demoni nisu samo simboli zla, već stvarna bića koja deluju u svetu, nastojeći da naruše odnos čoveka sa Bogom.
Pravoslavno iskustvo kroz vekove svedoči da je tišina ogledalo duše - u njoj nema skrivanja ni opravdanja.
U vremenu unutrašnjeg pritiska i nevidljivih lomova, pravoslavno učenje otkriva dve potpuno suprotne duhovne sile koje deluju gotovo isto, ali vode u različitim pravcima.
Od neprekidnog pričanja i pohlepe do nedostatka vere - otac Dimitrije objasnio je kako molitva, disciplina i odlazak u crkvu mogu osloboditi dušu i doneti mir.
Izjava koja je zapalila raspravu u Americi i širom sveta otvara pitanja vere, nauke i medijskog uticaja, dok teolozi upozoravaju na duhovne opasnosti neobjašnjivih pojava.
Pouka optinskog starca otkriva kako da se ti znaci prepoznaju na vreme i zaustave pre nego što naruše mir u duši i domu.
Pravoslavno predanje uči da demoni nisu samo simboli zla, već stvarna bića koja deluju u svetu, nastojeći da naruše odnos čoveka sa Bogom.
Kako uče Sveti oci, nije strašan sam kraj života, već stanje duše u kojem čovek dočekuje taj trenutak.
Podvig posta, molitve i pokajanja menja čoveka iznutra, ali istovremeno otkriva i koliko je ljudska priroda krhka i osetljiva.
Jedna snažna pouka svetogorskog podvižnika otkriva zašto je dužnost vernika da dobrim mislima, rečima i brigom za drugoga sačuvaju zajednicu od raspadanja.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Delovanje demona, prema učenju crkve, nije uvek dramatično i vidljivo - naprotiv, najčešće je tiho, skriveno i prilagođeno slabostima svakog čoveka.
Nije vera odsustvo bola, već pouzdanje da bol ima smisao.
Post i uzdržanje zato nisu tek spoljašnja pravila niti prolazne duhovne vežbe, već put ka očuvanju unutrašnje ravnoteže, trezvenosti i duševnog mira.
Svi su, prema hrišćanstvu grešni, osim Isusa Hrista, ali i tu postoje razlike.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka objašnjava kako demonske sile u nama gube moć kada im se odlučno suprotstavimo – jednostavan put ka duhovnoj pobedi koji svakog može inspirisati.
U razgovoru koji je zapisao Sergej Nilus, optinski starac dao je neobično jednostavno molitveno pravilo i poručio da se vernik ne boji nečistih napada, jer onaj ko se drži psalama i molitve zadobija sigurnost koju strah ne može da slomi.
Lik Presvete Bogorodice predstavlja najuzvišeniji obrazac majčinstva u pravoslavlju.
Pravoslavno učenje upozorava da tamo gde nestaju smirenje i ljubav tamo se otvara prostor za demonsko delovanje.
Reći nešto što je istinito, ali u pogrešno vreme, pred pogrešnim ljudima i sa pogrešnim srcem, može naneti veću štetu nego laž.
Sotona čoveka ne navodi na greh naglo i otvoreno, već postepeno, kroz misli, osećanja i navike koje deluju bezazleno.
Reči pustinjaka iz 6. veka nude jednostavan odgovor na pitanje zašto nemir opstaje i kako se prekida bez borbe sa samim sobom.
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije sam, čak i onda kada mu se čini da je ostavljen od ljudi.
Sve što stvara anksioznost nikada ne može biti od Boga, zaključuje mitropolit.
Sveti Sava nije bio samo crkveni poglavar i diplomata, već i učitelj koji je kroz pouke, zapise i besede nastojao da oblikuje čoveka iznutra.
Krst nije samo simbol stradanja, već pre svega znak vaskrsenja i nade, pečat Hristove ljubavi prema rodu ljudskom i svedočanstvo njegove žrtve kojom je smrt pobeđena.
Pravoslavno predanje uči da je nemir jedno od glavnih sredstava kojim se čovek slabi iznutra.
Pravoslavna Crkva na zle pomisli gleda kao na demonske napade i deo neprekidne duhovne borbe koju čovek vodi tokom čitavog života.
O paklu se govori i u šali i u gnevu, ali retko sa stvarnim razumevanjem - protojerej Dimitrije Garčuk otkriva zašto to nije samo priča o mestu posle smrti, već i o stanju u kome čovek može da živi već sada.
Zle misli, ako se neguju, postaju navike, a navike se pretvaraju u način života.
Crkva pijanstvo nedvosmisleno osuđuje, svrstavajući ga među grehe koji pomračuju um i udaljavaju čoveka od Boga.
Pouka svetitelja pokazuje kako iskušenja i unutrašnji nemir mogu postati put ka miru i duhovnom sazrevanju.
Veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava kako možemo sačuvati dušu od nevidljivih napada koji vrebaju svakog nepažljivog čoveka.
Demoni mogu da utiču na čoveka kroz misli i osećanja, navodeći ga na mržnju, zavist, lenjost ili očaj.
Dom, koji bi trebalo da bude mesto sigurnosti i mira, za mnoge u današnje vreme postaje prostor stalnog straha, napetosti i neizvesnosti.
Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti.
Duhovna deca i poklonici govore o susretima sa Svetim Jakovom Kalikisom, koji su ostavljali trag u savesti, telu i životu – o molitvi pred kojom su padali strahovi, a ustajale duše.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.