Duhovna riznica 10.03.2026 | 00:01

KADA ĐAVO NAŠKODI NAŠIM BLIŽNJIMA - EVO ŠTA TREBA DA URADIMO: Starac Pajsije opominje da će nam Bog suditi ako im ne pomognemo

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
KADA ĐAVO NAŠKODI NAŠIM BLIŽNJIMA - EVO ŠTA TREBA DA URADIMO: Starac Pajsije opominje da će nam Bog suditi ako im ne pomognemo
Printscreen/YouTube

Jedna snažna pouka svetogorskog podvižnika otkriva zašto je dužnost vernika da dobrim mislima, rečima i brigom za drugoga sačuvaju zajednicu od raspadanja.

Sitnica postaje sumnja, sumnja prerasta u ogorčenje, a ogorčenje razara odnose među ljudima brže nego bilo kakav spoljašnji neprijatelj. Porodice se hlade, brat brata gleda sa podozrenjem, a zajednice koje bi trebalo da budu oslonac počinju da pucaju po nevidljivim šavovima. U takvim trenucima pravoslavna duhovnost nudi jasan odgovor - jedan kratak savet starca Pajsija Svetogorca.

Kako mala pukotina može srušiti čitavu zajednicu

- Kada đavo naškodi nekome od naših bližnjih, porodici ili manastiru, moramo pokušati da popravimo njihove negativne misli. Kad god đavo otvori rupu, moramo se truditi da je prekrijemo kako se ne bi srušila čitava građevina. Bog će nam suditi ako to ne učinimo. Iako nismo pokušavali da srušimo građevinu, nismo pokušali ni da ojačamo njene temelje dok smo posmatrali kako se obrušava - govorio je starac Pajsije.

Ravnodušnost kao skrivena opasnost za duhovni život

Ova slika "rupe u građevini" otkriva duboku duhovnu logiku: zajednica se ne ruši samo zlim delima, već i ravnodušnošću onih koji gledaju kako se pukotine šire. Bratoljublje nije samo lepo osećanje, već aktivna briga za drugoga - za njegovu misao, reč i srce. Zato pouka starca Pajsija Svetogorca stoji poput opomene: kada primetimo da se među ljudima šire tamne pomisli, dužnost vernika nije da ćuti, već da gradi, spaja i ispravlja.

Čitanje Jevanđelja za utorak 3. sedmica Velikog posta

SviatlanaLaza/Shutterstock
Jevanđelje

 

Na 6. času

Knjiga proroka Isaije (9,9-21; 10,1-4)

9. I znaće sav narod, Jefrem i stanovnici Samarijski, koji oholo i ponosita srca govore: 10. „Padoše opeke, ali ćemo mi zidati od tesana kamena; dudovi su posečeni, ali ćemo mi zameniti kedrima.” 11. Ali će Gospod podignuti protivnike Resinove na nj, i skupiće neprijatelje njegove, 12. Sirce s istoka i Filisteje sa zapada, te će ždreti Izrailja na sva usta. Kod svega toga neće se odvratiti gnjev njegov, nego će ruka njegova još biti podignuta. 13. Jer se narod neće obratiti k onome ko ga bije, i neće tražiti Gospoda nad vojskama. 14. Zato će odseći Gospod Izrailju glavu i rep, granu i situ u jedan dan.

15. Starešina i ugledan čovek to je glava, a prorok koji uči laž to je rep. 16. Jer koji vode taj narod, oni ga zavode, a koje vode, oni su propali. 17. Zato se Gospod neće radovati mladićima njegovim, i na sirote njegove i na udovice njegove neće se smilovati, jer su svikoliki licemeri i zlikovci, i svaka usta govore nevaljalstvo. Kod svega toga neće se odvratiti gnjev njegov, nego će ruka njegova još biti podignuta. 18. Jer će se razgoreti bezbožnost kao oganj, koji sažeže čkalj i trnje, pa upali gustu šumu, te otide u dim visoko.

19. Od gnjeva Gospoda nad vojskama zamračiće se zemlja i narod će biti kao hrana ognju, niko neće požaliti brata svog. 20. I zgrabiće s desne strane, pa će opet biti gladan, i ješće s leve strane, pa se opet neće nasititi; svaki će jesti meso od mišice svoje, 21. Manasija Jefrema, i Jefrem Manasiju, a obojica će se složiti na Judu. Kod svega toga neće se odvratiti gnjev njegov, nego će ruka njegova još biti podignuta.

1. Teško onima koji postavljaju zakone nepravedne i koji pišu nepravdu, 2. Da odbiju od suda uboge, i da otimaju pravicu siromasima naroda mog, da bi im plen bile udovice i sirote grabež. 3. A šta ćete činiti u dan pohođenja i pogibli koja će doći iz daleka? Kome ćete pribeći za pomoć? Gde li ćete ostaviti slavu svoju? 4. Da se ne bi unizila među roblje i među pobijene pala? Kod svega toga neće se odvratiti gnev njegov, nego će ruka njegova još biti podignuta.

Na večernji

Prva knjiga Mojsijeva (7,1-5)

1. I reče Gospod Noju: „Uđi u kovčeg ti i sav dom tvoj; jer te nađoh pravedna pred sobom ovoga veka. 2. Uzmi sa sobom od svih životinja čistih po sedmoro, sve mužjaka i ženku njegovu; a od životinja nečistih po dvoje, mužjaka i ženku njegovu, 3. također i od ptica nebeskih po sedam, mužjaka i ženku njegovu, da im se sačuva seme na zemlji. 4. Jer ću do sedam dana pustiti dažd na zemlju za četrdeset dana i četrdeset noći, i istrebiću sa zemlje svako telo živo, koje sam stvorio.” 5. I Noje učini sve što mu zapovedi Gospod.

Priče Solomonove (8,32-36; 9,1-11)

32. Tako dakle, sinovi, poslušajte me, jer blago onima koji se drže putova mojih. 33. Slušajte nastavu, i budite mudri, i nemojte je odbaciti. 34. Blago čoveku koji me sluša stražeći na vratima mojim svaki dan i čuvajući pragove vrata mojih. 35. Jer ko mene nalazi, nalazi život i dobija ljubav od Gospoda. 36. A ko o mene greši, čini krivo duši svojoj; svi koji mrze na mene, ljube smrt.

1. Premudrost sazida sebi kuću, i otesa sedam stupova; 2. pokla stoku svoju, rastvori vino svoje, i postavi sto svoj. 3. Posla devojke svoje, te zove svrh visina gradskih: 4. „Ko je lud, neka se uvrati ovamo.” I bezumnima veli: 5. „Hodite, jedite heba mog, i pijte vina koje sam rastvorila. 6. Ostavite ludost i bićete živi, i idite putem razuma.” 7. Ko uči potsmevača, prima sramotu; i ko kori bezbožnika, prima rug.

8. Ne karaj potsmevača da ne omrzne na te; karaj mudra, i ljubiće te. 9. Kaži mudrome, i biće još mudriji; pouči pravednoga, i znaće više. 10. Početak je mudrosti strah Gospodnji, i znanje je svetih stvari razum. 11. Jer će se mnom umnožiti dani tvoji i dodaće ti se godine životu.