Duhovna riznica 06.03.2026 | 00:01

ŠTA UČINITI KADA SVAĐA TOTALNO POREMETI ČOVEKA: Starac Josif Vatopedski otkriva šta smiruje i najburnije rasprave

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
ŠTA UČINITI KADA SVAĐA TOTALNO POREMETI ČOVEKA: Starac Josif Vatopedski otkriva šta smiruje i najburnije rasprave
Eparhijazt.com

Podvižnik svetogorskog manastira Vatoped objašnjava kako strpljenje i vera donose spokojstvo duše, tela i duha, čak i u najtežim situacijama.

Kada grub ton, sarkastična primedba ili tvrdoglava rasprava prete da razore vaš mir, često se čini da je jedini izlaz povući se ili uzvratiti istom merom. Ipak, jedna pouka starca Josifa Vatopedskog pokazuje put koji vodi kroz nemir do unutrašnjeg mira i duhovnog oslobođenja.

- Onaj ko, radi Boga i radi mira u mislima, može podneti grubu reč tvrdoglavog i nerazumnog čoveka, taj će se nazvati „sinom mira“ i moći će da stekne mir duševni, telesni i duhovni. Ako se steknu ove tri osobine, neprijatelji će prestati da ratuju protiv zakona uma i telesno ropstvo će biti ukinuto. Tada će se čovek nazvati „sinom mira“, a Duh Sveti će se naseliti u njemu i nikada ga neće napustiti - uči nas starac Josif Vatopedski.

Ova pouka svetogorskog starca jasno pokazuje da mir ne zavisi od spoljnog sveta, već od predanosti Bogu i strpljivosti prema ljudskim slabostima. Ko prihvati ovaj put, postaje „sin mira“, nosi u sebi Božiju prisutnost i oslobađa se tereta sukoba, otkrivajući istinsku slobodu tela, duha i duše.

Čitanje Jevanđelja za petaj 2. sedmice Velikog posta

Shutterstock/KaellaPictures
Jevanđelje

 

Na 6. času

Knjiga proroka Isaije (7,1-14)

1. U vreme Ahaza sina Jotama sina Ozije cara Judina dođe Resin car Sirski i Fakej sin Remalijin car Izrailjev na Jerusalim da ga biju, ali ga ne mogoše uzeti. 2. I dođe glas domu Davidovu i rekoše: „Sirija se složi s Jefremom. A srce Ahazovo i srce naroda njegova ustrepta kao drveće u šumi od vetra.” 3. Tada reče Gospod Isaiji: „Izađi na susret Ahazu, ti i Searjasuv sin tvoj, nakraj jaza gornjeg jezera, na put kod polja bjeljareva.

4. I reci mu: 'Čuvaj se i budi miran, ne boj se i srce tvoje neka se ne plaši od dva kraja ovih glavanja što se puše, od raspaljenog gneva Resinova i Sirskoga i sina Remalijina.' 5. Što se Sirci i Jefrem i sin Remalijin dogovoriše na tvoje zlo govoreći: 6. „Hajdemo na Judejsku da joj dosadimo i da je osvojimo i da postavimo u njoj carem sina Taveilova;” 7. Zato ovako veli Gospod Bog: „Neće se to učiniti, neće biti.” 8. Jer je glava Siriji Damask, a Damasku je glava Resin; i do šezdeset i pet godina satrće se Jefrem tako da više neće biti narod.

9. I glava je Jefremu Samarija, a Samariji je glava sin Remalijin. Ako ne verujete, nećete se održati. 10. I još reče Gospod Ahazu govoreći: 11. „Išti znak od Gospoda Boga svog, išti ozdo iz dubine ili ozgo s visine.” 12. A Ahaz reče: „Neću iskati, niti ću kušati Gospoda.” 13. Tada reče Isaija: „Slušajte sada, dome Davidov; malo li vam je što dosađujete ljudima, nego dosađujete i Bogu mom? 14. Zato će vam sam Gospod dati znak; eto devojka će zatrudneti i rodiće sina, i nadenuće mu ime Emanuilo.

Na večernji

Prva knjiga Mojsijeva (5,32; 6,1-8)

32. A Noju kad bi pet stotina godina, rodi Noje Sima, Hama i Jafeta.

1. A kad se ljudi počeše množiti na zemlji, i kćeri im se narodiše. 2. Videći sinovi Božji kćeri čovečije kako su lepe uzimaše ih za žene koje hteše. 3. A Gospod reče: „Neće se duh moj do veka preti s ljudima, jer su telo; neka im još sto i dvadeset godina.” 4. A beše tada divova na zemlji; a i posle, kad se sinovi Božji sastajahu sa kćerima čovečijim, pa im one rađahu sinove; to behu silni ljudi, od starine na glasu.

5. I Gospod videći da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihova svagda samo zle, 6. pokaja se Gospod što je stvorio čoveka na zemlji, i bi mu žao u srcu. 7. I reče Gospod: „Hoću da istrebim sa zemlje ljude, koje sam stvorio, od čoveka do stoke i do sitne životinje i do ptica nebeskih; jer se kajem što sam ih stvorio.” 8. Ali Noje nađe milost pred Gospodom.

Priče Solomonove (6,20-35; 7,1)

20. Čuvaj, sine moj, zapovest oca svog, i ne ostavljaj nauke matere svoje. 21. Priveži ih sebi na srce zasvagda, i spuči ih sebi oko grla. 22. Kuda god pođeš, vodiće te; kad zaspiš, čuvaće te; kad se probudiš, razgovaraće te; 23. jer je zapovest žižak, i nauka je videlo, i put je životni karanje koje poučava; 24. da te čuvaju od zle žene, od jezika kojim laska žena tuđa.

25. Ne zaželi u srcu svom lepote njene, i nemoj da te uhvati veđama svojim. 26. Jer sa žene kurve spada čovek na komad hleba, i žena pusta lovi dragocenu dušu. 27. Hoće li ko uzeti ognja u nedra a haljine da mu se ne upale? 28. Hoće li ko hoditi po živom ugljevlju a nogu da ne ožeže? 29. Tako biva onome koji ide k ženi bližnjega svog; neće biti bez krivice ko je se god dotakne.

30. Ne sramote lupeža koji ukrade da nasiti dušu svoju, budući gladan; 31. nego kad ga uhvate plati samosedmo, da sve imanje doma svog. 32. Ali ko učini preljubu sa ženom, bezuman je, dušu svoju gubi ko tako čini; 33. muke i ruga dopada, i sramota se njegova ne može izbrisati. 34. Jer je ljubavna sumnja žestoka u muža i ne štedi na dan osvete; 35. ne mari ni za kakav otkup, i ne prima ako ćeš i mnogo darova davati.

1. Sine, čuvaj reči moje, i zapovesti moje sahrani kod sebe.