U trenucima kada reč lako preraste u svađu, jedno monaško pravilo nudi jednostavan izlaz: ćutanje, molitva i pogled na sebe umesto na tuđe greške, kao put ka unutrašnjem miru i razrešenju konflikta.
Dva glasa sudaraju se u istoj kući: jedan želi da objasni, dokaže i popravi drugog, dok se drugi povlači u tvrdoglavom otporu. Rečenice postaju oštrije, ton se podiže, a ono što je počelo kao razgovor pretvara se u tiho nadmetanje ko će koga prekinuti. U toj tački prekida, gde reč više ne rađa razumevanje, nego tenziju, otvara se pitanje: gde prestaje govor, a počinje duhovni pad? Odgovor na tu unutrašnju napetost nudi jedna pouka Prepodobnog Josifa Optinskog.
- Vežbaj da više ćutiš i stalno ponavljaj u mislima: "Bogorodice Djevo, raduj se, blagodatna Marijo, Gospod je s tobom" do kraja, i tako ćeš izbeći mnoge grehe. Sveti Oci uče: "Ne govori nikome ko te ne sluša." Bolje je moliti se za svoju sestru nego joj držati predavanja. Smatraj sebe bezvrednim i gorim od svih ostalih na svetu, nikoga nikada ni za šta ne osuđuj i oprosti svima, i tada ćeš se spasti bez truda - govorio je Prepodobni Josif Optinski.
U tom kratkom duhovnom uputstvu sabrano je pravilo koje razbija logiku svakodnevnog konflikta: umesto potrebe da se bude u pravu, nudi se ćutanje; umesto rasprave – molitva; umesto osude – prepoznavanje sopstvene mere. Josif Optinski ne negira reč, ali je stavlja pod meru smirenja, gde govor prestaje da bude oružje, a postaje odgovornost.
Na kraju, ostaje jednostavna, ali zahtevna slika: čovek koji prestaje da insistira da ga drugi čuju i počinje da uči kako da u tišini čuje sebe pred Bogom. Tu, kaže pouka, počinje izlaz iz mnogih unutrašnjih zapleta.
Čitanje Jevanđelja za četvrtak 7. sedmice po Vaskrsu
shutterstock.com/Mircea Moira
Jevanđelje
Dela svetih apostola, začalo 48 (25,13-19)
13. A pošto prođe nekoliko dana, Agripa car i Vernikija siđoše u Kesariju da pozdrave Festa. 14. I budući da onde boraviše mnogo dana, izloži Fest caru Pavlovu stvar govoreći: Jednog čoveka ostavio je Feliks kao sužnja, 15. povodom kojeg, kad ja bejah u Jerusalimu, pojaviše se prvosveštenici i starešine judejske zahtevajući da se on osudi.
16. Ja im odgovorih da nije običaj u Rimljana da se preda neki čovek na smrt pre nego se optuženi suoči sa onima koji ga tuže i ne dobije priliku za odbranu od optužbe. 17. A kada se oni ovde sastadoše, nikakva odlaganja ne učinih, no sutradan sedoh na sudijsku stolicu i zapovedih da dovedu čoveka. 18. Oko njega stadoše tužioci i nijedne krivice koje ja pretpostavljah ne iznesoše. 19. Nego imahu protiv njega nekakva pitanja o svom veroispovedanju, i o nekom Isusu koji je umro, za kojega Pavle tvrđaše da je živ.
Jevanđelje po Jovanu, 55. zač. (16,23-33)
23. I u onaj dan nećete me pitati ništa.“23. „Zaista, zaista vam kažem da što god zaištete od Oca u ime moje, daće vam.“ 24. Do sada ne iskaste ništa u ime moje; ištite i dobićete, da radost vaša bude ispunjena. 25. Ovo sam vam govorio u pričama; ali dolazi čas kad vam više neću govoriti u pričama, nego ću vam otvoreno javiti o Ocu. 26. U onaj dan ćete u ime moje zaiskati, i ne kažem vam da ću ja umoliti Oca za vas: 27. jer sam Otac ljubi vas, zato što ste vi ljubili mene, i verovali da ja od Boga izađoh. 28. Izađoh od Oca, i došao sam na svet; opet ostavljam svet, i idem Ocu.
29. Rekoše mu učenici njegovi: „Eto sad otvoreno govoriš, i priču nikakvu ne govoriš. 30. Sada znamo da sve znaš, i ne treba da te ko pita. Po tome verujemo da ti od Boga izađe.“ 31. Isus im odgovori: „Sada li verujete? 32. Evo dolazi čas, i već je došao, da se razbegnete svaki na svoju stranu, a mene sama ostavite: ali nisam sam, jer je Otac sa mnom. 33. Ovo sam vam kazao, da u meni mir imate. U svetu ćete imati žalost; ali ne bojte se, ja sam pobedio svet.“
U svojoj knjizi "Lestvica" svetitelj je opisao kako se u molitvi javljaju zevanje, smeh i rasejanost, ukazujući da iza tih prekida pažnje stoji dublja borba za sabranost pred Bogom.
U trenucima kada reč lako preraste u svađu, jedno monaško pravilo nudi jednostavan izlaz: ćutanje, molitva i pogled na sebe umesto na tuđe greške, kao put ka unutrašnjem miru i razrešenju konflikta.
Nekadašnji vojnik i neznabožac tvrdio je da izvršava Božju zapovest kada je podizao kelije u pustom kraju Egipta, a ubrzo su mu počele pristizati hiljade monaha i učenika.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U trenucima kada problemi deluju nepomirljivo, pouka svetogorskog starca pokazuje da se izlaz ne nalazi u sili, već u smirenju i unutrašnjoj postojanosti koja menja ishod.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Svetitelj objašnjava zašto se čovek i nakon izgovorenog praštanja vraća u vrtlog samoprekora i kako se iz tog začaranog kruga izlazi ka miru koji ne traži novo suđenje sebi.
Dok jedni neprestano preživljavaju juče, a drugi strepe od sutra, jedna pouka arhimandrita Save Majuka razbija tu unutrašnju tišinu i vraća fokus na jedini trenutak koji čovek zaista ima - sada.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Jedan od najvažnijih praznika u islamu donosi dane molitve, darivanja i porodičnog okupljanja, a posebnu pažnju privlače tradicionalne čestitke i običaji koji se vekovima prenose među muslimanima.
Dok jedni neprestano preživljavaju juče, a drugi strepe od sutra, jedna pouka arhimandrita Save Majuka razbija tu unutrašnju tišinu i vraća fokus na jedini trenutak koji čovek zaista ima - sada.