STRAHOTA U ALBANIJI! Poznati sveštenik pao sa krova crkve! U TEŠKOM STANJU, HELIKOPTEROM PREBAČEN ZA TIRANU!
Otac Viso je popravljao krov crkve kada se on urušio, a on propao unutar crkvenog objekta.
Ono što ovu crkvu čini posebnom jeste veličanstveni drveni ikonostas iz 18. veka.
Postoje mesta gde se zemlja i nebo dotiču na najlepši mogući način, a hrišćanska duša to najbolje oseti tamo gde se miris tamjana meša sa mirisom morske soli. Upravo jedno takvo mesto, ušuškano podno surovih planinskih vrhova, a okrenuto ka nepreglednom plavetnilu mora, jeste Stara Himara u Albaniji.
Iznad njenih kamenih kuća, kao večni stražar i duhovni svetionik, ponosno uzdiže svoje krstove Crkva svih svetih.
Kada pogledate stare kamene zidove ove svetinje, pred očima vam se ne pojavljuje samo građevina, već živa istorija jednog vernog naroda. Ova trobrodna bazilika nije nikla slučajno.
Istorija ove svetinje vezuje se za drugu polovinu 18. veka, i vreme osmanske vladavine. Hram je podignut oko 1775. godine na direktan podsticaj i nakon nadahnutih propovedi velikog pravoslavnog prosvetitelja i misionara, Svetog Kozme Etolskog, koji je prepoznao da bez pismenosti nema ni očuvanja vere.
Žedan Boga i vođen ljubavlju prema svom narodu, Sveti Kozma je upravo ovde posadio seme vere i pismenosti, podstakavši gradnju crkve i otvaranje prve škole u okviru nje.
Godine 1775. kada je hram podignut, njegov kompleks postao je u to vreme kako centar pismenosti, tako i očuvanja pravoslavnog identiteta među lokalnim stanovništvom u vreme kada su Turci pretili da ga unište.
U arhitektonskom smislu, crkva je sagrađena kao monumentalna trobrodna bazilika. Unutrašnjost hrama karakterišu dva velika uzdužna arkadna luka koja počivaju na masivnim kamenim stubovima.
Ipak, ono što ovu crkvu čini posebnom jeste veličanstveni drveni ikonostas iz 18. veka.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Ikonostas je rađen u duborezu i predstavlja pravo remek-delo postvizantijske umetnosti. U stručnim krugovima širom Balkana važi za jedan od najređih, najvrednijih i najbolje sačuvanih primeraka crkvenog duboreza u ovom delu Evrope. Zbog svoje neverovatne vrednosti bio je čak i na meti profesionalnih međunarodnih kradljivaca antikviteta.
Takođe, godine 1878. godine, uz crkvu je dozidan i prepoznatljivi visoki kameni zvonik koji i danas dominira ovim predelom i čini Crkvu još monumentalnijom.
Najteži period za crkvu, kao i za celokupnu Albansku pravoslavnu crkvu, nastupio je sa dolaskom Enver Hodžinog komunističkog režima. Godine 1967. Albanija je proglašena za prvu potpuno ateističku državu na svetu.
Verski objekti su masovno rušeni, a oni koji su preživeli pretrpeli su strašna skrnavljenja.
Crkva svih Svetih u Himari pretrpela je ponižavajuću sudbinu - država ju je konfiskovala i pretvorila u magacin za skladištenje pomorandži.
Iako su ikone i crkveni inventar stradali, sama kamena struktura i deo ikonostasa su srećom preživeli ove decenije duhovnog mraka.
Padom komunizma počeo je dug i mukotrpan proces obnove crkvenog života pod vođstvom arhiepiskopa Anastasija.
Crkva Svih Svetih je proglašena za zaštićeni spomenik kulture Albanije, čime je počela njena postepena restauracija.
Ova duga istorijska golgota konačno je zaokružena u junu 2026. godine. Na praznik Svih svetih, mitropolit đirokasterski Natanail svečano je i liturgijski osveštao ovaj obnovljeni istorijski hram, uz sasluženje brojnog sveštenstva i vernog naroda.
Tako je ova crkva sada živo srce i najveći pravoslavni hram u Himari, koji ponosno svedoči o pobedi Hrista nad decenijama zaborava.
BONUS VIDEO
Otac Viso je popravljao krov crkve kada se on urušio, a on propao unutar crkvenog objekta. Vernici i istoričari zabrinuti zbog plana albanskog Ministarstva kulture da hram pretvori u muzejski prostor, što ugrožava duhovni i kulturni identitet sela. Posle decenija progona i zabrane vere, pravoslavni narod Đirokastre dočekao je patrijaršijskog egzarha Anastasa Janulatosa, a već sutradan u gradu je prvi put posle 25 godina služena arhijerejska liturgija. Za verni narod ovaj prizor je posebno bolan jer Crkva Svetog Nikole nije obična stara građevina.
Arhitektonsko čudo i kameni zvonik
Vreme stradanja i magacin za pomorandže

Novo osvećenje hrama
STRAHOTA U ALBANIJI! Poznati sveštenik pao sa krova crkve! U TEŠKOM STANJU, HELIKOPTEROM PREBAČEN ZA TIRANU!
ALBANIJA CRKVU PRETVARA U MUZEJ! Albanac koji je prešao u pravoslavlje poručuje: “Varaju se ako misle da će tako promeniti veru lokalnog stanovništva”
ĐAVO JE SVRGNUT SA PRESTOLA, HRISTOS JE PONOVO U ALBANIJI: Obeleženo 35 godina od povratka pravoslavlja u rodno mesto Envera Hodže i celu zemlju
NA NAJVULGARNIJI NAČIN OSKRNAVLJENA JEDNA OD NAJPOZNATIJIH PRAVOSLAVNIH SVETINJA U REGIONU: Polunage turistkinje izazvale buru među vernicima (FOTO, VIDEO)
Posle više od godinu dana pripreme, molitve i proučavanja vere, članovi porodice krstili su se tokom liturgije.
Strah nas ne približava Bogu i ne može zaštititi našu decu od svih tuga, naglašava čtec Sergije.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Kada neko više ne želi da bude deo našeg života, insistiranje i pokušaj da ga zadržimo može samo produbiti bol.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Na jednom zapisu vidi se prilazak naoružanih uniformisanih lica, dok drugi beleži demoliranje ikonostasa i pucanje u svetinju.
Za verni narod ovaj prizor je posebno bolan jer Crkva Svetog Nikole nije obična stara građevina.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.