UPALITI VEŠ-MAŠINU NA CRVENO SLOVO ILI NE? Sveštenik Predrag Popović odgovorio na pitanje koje godinama deli vernike
Odakle potiče strah da će se dogoditi nešto loše ako se radi na praznik i šta je zapravo najvažnije tog dana prema učenju Crkve.
Đakon iz Katane prošao je kroz tamnicu, gladovanje i surovo mučenje, ali ono što je učinio neposredno pre smrti ostalo je zabeleženo kao snažno svedočanstvo vere u Hrista.
Srpska pravoslavna crkva 24. avgusta proslavlja Svetog mučenika Evploa, đakona iz Katane na Siciliji, koji je postradao zbog vere u Hrista u vreme velikih progona hrišćana za vreme cara Dioklecijana. Njegovo stradanje svedoči o snazi vere koja se ne odriče Hrista ni pred najtežim iskušenjima.
U vreme Dioklecijanove vladavine na Siciliju je poslat vojvoda Pentagur sa zadatkom da pronađe i pogubi hrišćane. Vernici su se tada skrivali, pa među stanovništvom nije bilo lako pronaći one koji su otvoreno ispovedali Hristovu veru.
Evpl je, međutim, nastavio da služi hrišćanima. Neko ga je prijavio vlastima, optužujući ga da odlazi među skrivene hrišćane i da im čita svetu knjigu. Bila je to knjiga Svetog Jevanđelja, koju je Evplo nosio sa sobom i iz koje je poučavao vernike.
Zbog toga je izveden pred sud, a Jevanđelje mu je obešeno oko vrata. Potom je odveden u tamnicu, gde je proveo sedam dana bez hrane. Posle tamnovanja predat je mučiteljima.
Prema predanju, kada su počeli da ga tuku gvozdenim motkama, Sveti Evplo je ostao nepokolebljiv. Obratio se sudiji rečima kojima je pokazao da fizička muka ne može slomiti čoveka koji se uzda u Božju pomoć. Njegov odgovor bio je svedočenje vere koja ne zavisi od spoljašnjih okolnosti i koja se ne povlači pred strahom od stradanja.
Na kraju je Sveti Evpl izveden na gubilište. Ni tada nije prestao da svedoči o Hristu. Otvorio je Sveto Jevanđelje i dugo čitao okupljenom narodu. Njegovo poslednje svedočenje nije bilo usmereno na sopstveno stradanje, već na Hrista i Njegovu reč.
Prema crkvenom predanju, svedočenje Svetog Evploa ostavilo je snažan utisak na prisutne i mnogi su tada prihvatili hrišćansku veru. Sveti Evpl je potom pogubljen 304. godine, a Srpska pravoslavna crkva ga pamti kao svetitelja i mučenika koji je i u času smrti ostao veran Jevanđelju koje je propovedao.
Njegove čudotvorne mošti danas se, prema predanju, nalaze u mestu Vico della Batonia, u blizini Napulja.
Spomen Svetog mučenika Evploa podseća vernike da hrišćanska vera nije samo pripadnost Crkvi, već i spremnost da se Hristova reč živi i onda kada to zahteva žrtvu. Evpl je svoje svedočenje potvrdio ne samo propovedima, već i sopstvenim životom i stradanjem. Zato njegovo ime ostaje povezano sa vernošću Jevanđelju i hrabrošću da se vera ispovedi i u najtežim okolnostima.
BONUS VIDEO
Odakle potiče strah da će se dogoditi nešto loše ako se radi na praznik i šta je zapravo najvažnije tog dana prema učenju Crkve.
Od Ilindana do Uspenja Presvete Bogorodice, vernici će tokom ovog meseca proslaviti neke od najpoštovanijih svetitelja, a posebnu pažnju obratiće na to da slavska trpeza bude pripremljena u skladu sa crkvenim pravilima.
U vreme cara Antioha IV Epifana porodica je odbila da prihvati idolopoklonstvo, a njihovo svedočanstvo vekovima ostaje primer istrajnosti, hrabrosti i poverenja u Boga.
Postradao je zbog vere u Hrista, a njegovo mučeništvo ostalo je jedno od najznačajnijih svedočanstava vere prve Crkve i primer hrišćanske postojanosti koji se vekovima prenosi.
Budi deo Religija.rs zajednice.
U pravoslavnom učenju vera i dela ne posmatraju se kao odvojene stvari.
U pravoslavlju se kadi da bi se simbolički uznela molitva Bogu, prizvala blagodat Svetog duha i unelo duhovno osvećenje i mir u prostor i ljude.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Manastir Tumane će u nedelju, 22. novembra, svečano proslaviti praznik Svetog Nektarija Eginskog, čija se čestica moštiju trajno čuva u ovoj svetinji.
Crkva uči da je svaki čovek Božija tvorevina i da život nerođenog deteta ima istu vrednost i dostojanstvo kao život svakog drugog ljudskog bića.
Snimak Čupića iz hrama objavili su "Studenti Raška".
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Odgovor sveštenika otvara i važnije pitanje: kako da uspomena na preminule bude podsticaj za molitvu, a ne predmet sujeverja.
Bio je lekar, izučavao je grčku filozofiju, propovedao Hristovu reč i, prema crkvenom predanju, naslikao prve ikone Majke Božje.
Sveštenik Jevgenije Murzin otkriva zašto strah od Božje kazne nije isto što i strahopoštovanje prema Bogu i kako savršena ljubav oslobađa čoveka od strepnje.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Prema crkvenom učenju, anđeli su bestelesna duhovna bića koja služe Bogu i izvršavaju njegovu volju.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnom učenju vera i dela ne posmatraju se kao odvojene stvari.
U pravoslavlju se kadi da bi se simbolički uznela molitva Bogu, prizvala blagodat Svetog duha i unelo duhovno osvećenje i mir u prostor i ljude.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.