Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
SPC 19. novembra slavi Svetog Pavla Ispovednika, patrijarha carigradskog, svetitelja koji je zbog odanosti pravoslavnoj veri više puta proterivan sa svog arhijerejskog prestola, a život je završio mučeničkom smrću u izgnanstvu.
Sveti Pavle živeo je u četvrtom veku, u vreme velikih crkvenih sukoba i širenja arijanskog učenja, koje je osporavalo puno božanstvo Isusa Hrista. Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Još dok je bio na samrtnoj postelji, patrijarh Aleksandar je vernicima ukazao na razliku između Pavla i Makedonija, koji je takođe bio među kandidatima za njegovog naslednika.
printscreen
Sveti Pavle Ispovednik
"Ako želite imati pastira, koji će vas učiti i koji će vam vrlinama sijati, izaberite Pavla; ako li želite imati samo ličita čoveka i spolja ukrašena, izberite Makedonija".
Narod je izabrao Pavla, ali njegov izbor nije odgovarao arijancima, niti tadašnjem caru Konstanciju, koji je podržavao njihovo učenje. Svetitelj je ubrzo zbačen sa patrijaršijskog prestola, a zajedno sa Svetim Atanasijem Velikim utočište je pronašao u Rimu. Papa Julije i car Konstans primili su ih i podržali njihovo ispovedanje pravoslavne vere.
Zahvaljujući njihovoj podršci i pismu cara Konstansa, Pavle je vraćen na svoj presto. Međutim, nakon Konstansove smrti, arijanci su ponovo ojačali i svetitelja proterali u Kukuz u Jermeniji.
Ni u izgnanstvu nije prestajao da služi Bogu. Dok je jednom prilikom služio liturgiju, arijanci su ga napali i udavili njegovim omoforom. Postradao je 351. godine, ostavši upamćen kao ispovednik koji nije odstupio od pravoslavne vere ni pred progonima ni pred smrću.
U vreme cara Teodosija, 381. godine, njegove mošti prenete su u Carigrad, a 1236. godine u Veneciju, gde se i danas nalaze. Ubrzo nakon svog patrijarha postradali su i njegovi verni klirici i sekretari Markijan i Martirije.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.