KAKO PREVAZIĆI SMRT BLIŽNJIH: Sveštenik savetuje da počnete da čitate OVU knjigu, tu je sve zapisano
Protojerej Jovan Radović, paroh podgorički, odgovarao je na pitanja slušalaca radija "Svetigora" u emisiji "Pitajte sveštenika".
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
U pravoslavlju se smrt ne posmatra kao kraj čovekovog postojanja, već kao prelazak iz zemaljskog života u večnost.
Ipak, i pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet.
Strah od nepoznatog, rastanak od porodice i svega što su tokom života voleli često nadjačavaju utehu koju pruža hrišćanska vera.
Pravoslavno učenje, međutim, podseća da smrt nije nestanak duše niti konačno odvajanje od onih koji su otišli pre nas. Vera u večni život počiva na Hristovom vaskrsenju, kojim je smrt izgubila svoju poslednju reč.
Zbog toga se hrišćani mole za upokojene, verujući u Božju milost i nadu da život ne prestaje smrću tela.
O tome šta se, prema učenju Svetih otaca, događa sa dušom u trenutku smrti, a što bi trebalo da predstavlja i veliku utehu svima koji se smrti plaše, govorio je i mitropolit Svjatogorski Arsenije, podsećajući na predanje koje posebno govori o susretu duše sa onima koje je tokom zemaljskog života poštovala i za koje se molila.
Njegove reči posebno privlače pažnju zbog svedočenja koja se, kako navodi, mogu čuti i u običnim porodicama, u trenucima kada se čovek oprašta od života.
- Sveti Oci kažu da kada čovek umre, Bog šalje duši u susret, da se ne plaši da pređe u večnost, one svete koje je duša poštovala i kojima se molila, i one srodnike za koje se duša molila. Kao što se često dešava, kada čovek umire, on kaže: "Mama je došla i rekla da me vodi kod sebe". Odnosno, ova javljanja u našim prostim porodicama potvrđuju te svetootačke reči - istakao je mitropolit svjatogorski Arsenije.
Bonus video
Protojerej Jovan Radović, paroh podgorički, odgovarao je na pitanja slušalaca radija "Svetigora" u emisiji "Pitajte sveštenika". Sveštenik kaže da će u njihovim srcima ostati upamćena po rečima koje je stalno ponavljala: @Volite se i slažite se!" i "Ništa lepše od lepoga braka!" Crkva od prvih vekova uči da su Liturgija, pomeni i iskrena molitva za pokojne dragocena pomoć njihovim dušama. Ad i pakao nisu sinonimi. Budi deo Religija.rs zajednice.
KAKO PREVAZIĆI SMRT BLIŽNJIH: Sveštenik savetuje da počnete da čitate OVU knjigu, tu je sve zapisano
"UMRLA JE HEKLAJUĆI STOLNJAK!" Otac Predrag objavio je potresnu priču o baki svoje supruge, ali je i pokazao kako je Gospod prisutan u životima svakoga od nas
OVAKO DUŠE BLIŽNJIH MOŽEMO IZVUĆI IZ PAKLA: Arhimandrit Haralampos o jednom od najvećih podviga koje bi svi trebalo da učinimo za svoje upokojene
KO IDE U AD, A KO U PAKAO? Sveštenik objasnio razliku između dva pojma koja vernici često poistovećuju
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Prema pravoslavnom predanju, duša nakon smrti samo započinje drugačiji način života.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.