OVO SVAKI ČOVEK MORA DA URADI PRE SVOJE SMRTI: Starac Arsenije otkrio kako u miru otići pred Boga, ali i bližnjima olakšati tugu!
Ma koliko čovek verovao, smrt je teška za svakoga i izaziva veliku tugu.
Običaje treba poštovati, ali ne treba od njih praviti merilo ljubavi i vernosti prema upokojenom, istakao je otac Dejan.
U srpskom narodu postoji veliki broj običaja koji prate period nakon smrti bližnjeg. Oni su se prenosili kroz generacije i mnogi ljudi ih se pridržavaju jer im pružaju osećaj reda, utehe i načina da kroz određeni period izraze žalost.
Neki običaji su se toliko ustalili da se često doživljavaju kao pravila kojih se obavezno treba pridržavati.
Jedan od takvih običaja jeste i uzdržavanje od veselja i odlaska na veselja godinu dana nakon smrti bliskog člana porodice.
Zbog toga se pojedini ljudi pitaju da li će odlaskom na svadbu ili neko drugo slavlje pre isteka godine pokazati nepoštovanje prema onome koga su izgubili.
Jedna vernica postavila je upravo takvo pitanje ocu Dejanu Krstiću, pitajući da li je ovo pravilo crkveno ili je u pitanju čist narodni običaj.
Navela je da se redovno moli za svog bližnjeg, da ga pominje na liturgiji i proskomidiji, daje milostinju i čini dobra dela za pokoj njegove duše, pa pita da li bi malo veselja pre isteka godine zaista predstavljalo nepoštovanje prema upokojenom.
Otac Dejan dao je jasan i precizan odgovor.
- Srce žali, a spoljašnje manifestacije žalosti su drugostepene. Nije svaka žalost ista, niti svi ljudi žale na isti način. Drugačija je tuga majke za detetom, drugačija za supružnikom, bratom ili sestrom, a drugačija za dedom i bakom. Naročito je bol gubitka deteta nešto što je teško porediti sa bilo kojim drugim gubitkom - najpre je istakao otac Dejan, a potom i objasnio:
- Zato ne treba meriti ljubav prema upokojenom dužinom crnine, odsustvom sa veselja ili nekim kalendarskim rokom. Važno je šta nosimo u srcu i kako tu ljubav pokazujemo: molitvom za upokojenog, pominjanjem na liturgiji, proskomidiji, milostinjom i dobrim delima. Običaje treba poštovati, ali ne treba od njih praviti merilo ljubavi i vernosti prema upokojenom.
Ma koliko čovek verovao, smrt je teška za svakoga i izaziva veliku tugu. Iako Crkva uči da smrt nije konačni kraj čovekovog postojanja, već prelazak iz prolaznog života u večnost, ljudi se lako ne mire sa gubitkom voljenih. Crni barjak i crnina kad neko blizak umre predstavljaju znak tuge i poštovanja prema preminulom, ali spadaju u domen običaja. Otac Dejan upozorava da mnogi vernici prave grešku očekujući neki natprirodi znak, zbog čega neretko odlažu donošenje važnih odluka.

OVO SVAKI ČOVEK MORA DA URADI PRE SVOJE SMRTI: Starac Arsenije otkrio kako u miru otići pred Boga, ali i bližnjima olakšati tugu!
KAKO UTEŠITI I ŠTA REĆI OSOBI KOJA JE IZGUBILA NAJVOLJENIJE? Otac Željko na primeru majke koja je ostala bez deteta dao i više nego jasan odgovor
ŠTA SA BARJAKOM I CRNINOM KAD PROĐE GODIŠNJICA: Sveštenik kaže da ih treba skloniti, a evo i gde i kako
KOJI JE TAJ TAJANSTVENI ZNAK? Sveštenik objasnio kako prepoznati Božju volju i krenuti putem koji nam je Gospod namenio!
Crkva od prvih vekova uči da su Liturgija, pomeni i iskrena molitva za pokojne dragocena pomoć njihovim dušama.
U besedi za petak 9. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da čovek nije stvoren samo za prolazni život i objašnjava zbog čega se prava priprema za večnost odvija upravo danas.
Dobra dela, sama po sebi, nisu ulaznica za raj, ističe sveštenik.
Iskusni pravoslavni duhovnik upozoravao je da u času odlaska iz ovog sveta nestaju sva opravdanja i da ostaje samo način na koji je čovek živeo.
U duhovnom smislu, preterana usmerenost na telesno zadovoljstvo zarobljava dušu i odvraća čoveka od Boga i viših, duhovnih ciljeva.
U besedi za sredu 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da će nestati zemlja i dela na njoj, ali ne i odgovornost čoveka pred Bogom.
Svetogorski starac objašnjava šta se događa u čoveku kada se smiri, zadobije blagodat Božiju i prestane da dozvoljava brigama da mu zavladaju dušom.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Njihov život bio je ispunjen propovedanjem, služenjem Crkvi, stradanjem i podnošenjem različitih iskušenja.
Ova starinska poslastica sa šljivama i bademima nosi ime Mihajla Pupina, kome je, prema predanju, upravo ona bila omiljena.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.