DA LI JE ALKOHOL POSTAN I SME LI SE KONZUMIRATI U DANE UZDRŽANJA: Teolog jasno objasnio da li uzalud postite ako pijete
Suština posta je uzdržavanje, pa ako neko nije u stanju da prevlada svoje strasti, onda se uzalud u njega i upustio.
Odgovor na ovo pitanje može se, inače, naći i u Prvoj poslanici Korinćanima apostola Pavla.
Halal je standard koji se primenjuje u proizvodnji hrane namenjene islamskom svetu, a među njegovim pravilima je i molitva muslimana pre početka proizvodnje.
Zbog toga se među pravoslavnim vernicima može postaviti pitanje da li takva hrana predstavlja prepreku za hrišćanina i kako prema njoj treba postupati.
Na pitanje o odnosu pravoslavnih prema prehrambenim proizvodima koji nose halal oznaku, odgovorio je otac Ljubo Milošević na sajtu Svetosavlje, navodeći primer iz svog svešteničkog iskustva.
- Sećam se jednog poznatog i priznatog ruskog prote koji je za proskomidiju koristio košer jevrejsko vino "Maniševič". Jako je prijatno i slatko, a zaista čisto vino od grožđa konkord koje je pred-naznačeno za jevrejsku pashu. I na primedbe mene mladog sveštenika, punog entuzijazma, da je košer neprihvatljiv za nas on me je pogledao, osmehnuo se, i zatim imjaslovno prekrstio flašu i skoro šaljivo rekao: "E, pa više nije“. Jedino ostaje da ne verujemo u silu živonosnog znaka I H NI KA kojim se blagosilja i osvećuje - objasnio je otac Ljubo.

Otac Ljubo podseća da pravoslavna Crkva ima molitve pre jela, kojima se hrana blagosilja i Bogu se prinosi zahvalnost.
- Imamo molitve pre jela i mi naš obed osvećujemo njom. "Očenaš" je epicentar svake naše molitve. Dakle, treba se moliti pre i posle jela onako kako nam Crkva zapoveda i svi ovi problemi su rešeni. Mi ne samo što blagodarimo Bogu da nas je nahranio za ovaj dan, nego još osvećujemo hranu koju jedemo. Ispovedamo Hrista i kada jedemo da nije isto kao onda kada su za vreme Sveti Kiprijana jeli žrtvenu hranu i za to bili osuđeni kao pali. Da su je blagosiljali Hristom umrli bi mučenički.
Govoreći o odnosu prema hrani i postu, otac Ljubo podseća da hrana predstavlja samo jedan deo posta, ali ne i njegovu suštinu. Kako navodi, post se ne može poistovetiti sa samim pravoslavljem.
Odgovor na ovo pitanje može se, inače, naći i u Prvoj poslanici Korinćanima. Tu apostol Pavle rešava veliku dilemu tadašnjih hrišćana - da li sme da se jede meso koje je prethodno prineseno kao žrtva paganskim idolima, a zatim prodato na pijaci (kasapnici).

"Sve što se prodaje na kasapnici, jedite, ništa ne ispitujući savesti radi. Jer je Gospodnja zemlja i sve što je na njoj. Ako li vas ko od nevernika pozove, i hoćete ići, jedite sve što se pred vas iznese, ništa ne ispitujući savesti radi. Ako li vam pak ko reče: Ovo je idolska žrtva, ne jedite radi onoga koji vas izvesti i radi savesti; jer je Gospodnja zemlja i sve što je na njoj." (1. Kor 10, 25–28)
Sveti apostol Pavle naglašava da hrišćanin ne treba da opterećuje savest istraživanjem porekla hrane, podsećajući da je "Gospodnja zemlja i sve što je na njoj". Istovremeno, kada se pitanje hrane poveže sa idolskom žrtvom i može da utiče na savest drugog čoveka, apostol ukazuje na obzir prema njegovoj savesti.
BONUS VIDEO
Suština posta je uzdržavanje, pa ako neko nije u stanju da prevlada svoje strasti, onda se uzalud u njega i upustio.
Na liturgiji u Sabornom hramu u Podgorici, episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, govorio je o pravom smislu posta, opasnostima savremenih ideologija i tri iskušenja koja vernici moraju izbegavati.
Od Rаја i prvog pada, preko Isusovog posta u pustinji, do Evharistije — otac Jefrem Mets obјašnjava zašto način na koji jedemo određuje našu duhovnu јasnoću, poslushnost i sposobnost da primimo Božje darove.
Kako tri različite verske tradicije koriste uzdržavanje od hrane i molitvu da bi ojačale duhovnu disciplinu, približile se Bogu i razvile solidarnost prema bližnjima – prikaz jednog dana posta u svakoj religiji.
Posle više od godinu dana pripreme, molitve i proučavanja vere, članovi porodice krstili su se tokom liturgije.
Strah nas ne približava Bogu i ne može zaštititi našu decu od svih tuga, naglašava čtec Sergije.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Kada neko više ne želi da bude deo našeg života, insistiranje i pokušaj da ga zadržimo može samo produbiti bol.
U besedi za petak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovu molitvu i otkriva šta ona govori o božanskoj ljubavi, jedinstvu Svete Trojice i očišćenju srca od greha.
Ruski svetitelj objašnjavao je kako neprestana potraga za razonodom može da prikrije unutrašnju prazninu i potisne brigu o bližnjima, molitvu i duhovni život.
Posle više od godinu dana pripreme, molitve i proučavanja vere, članovi porodice krstili su se tokom liturgije.
Strah nas ne približava Bogu i ne može zaštititi našu decu od svih tuga, naglašava čtec Sergije.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.