Kada je reč o morskoj hrani, dozvoljeno je jesti samo one ribe koje imaju i peraja i krljušt.
Jevreji i muslimani ne konzumiraju svinjsko meso, a u slučaju Jevreja to je zato što ono ne ispunjava košer uslove, dok muslimani to nazivaju halal.
Šta životinje čini košer?
U Bibliji, Bog navodi dva uslova koja životinja mora da ispuni da bi bila košer (prikladna za ishranu) za Jevrejina: životinje moraju da preživaju (da žvaću svoju prežvakanu hranu) i da imaju rascep na kopitu. Svinje, na primer, imaju rascepljena kopita, ali ne preživaju, pa se meso svinje i svi njeni proizvodi ne mogu jesti.
Kada je reč o morskoj hrani, dozvoljeno je jesti samo one ribe koje imaju i peraja i krljušt.
Izvor u Bibliji
Evo prevoda izvorne Božje zapovesti iz 5. Mojsijeve (Ponovljeni zakon), poglavlje 14, stihovi 8–10:
"I svinja, jer ima rascepljeno kopito, ali ne preživljuje, nečista je za vas. Ne jedite njihovo meso i ne dotičite se njihovih leševa. Ovo možete jesti od svega što je u vodi: sve što ima peraja i krljušt možete jesti. A sve što nema peraja i krljušt, ne jedite; to je nečisto za vas."
Razlog za izbegavanje "nekošer" ishrane
Shutterstock/Drazen Zigic
Iako zapovest o pridržavanju košer ishrane spada u kategoriju zakona koji ne moraju delovati logično, Jevreji ih poštuju zato što ih je Bog zapovedio.
Međutim, iz tih pravila mogu se izvesti i moralne pouke.
Evo nekoliko koje se često navode:
Ptice i mnoge životinje koje nisu dozvoljene za ishranu su grabljivice, dok su dozvoljene životinje uglavnom biljojedi. Zapoveđeno je da ne jedemo životinje okrutne prirode, kako ne bismo tu prirodu preneli i na sebe.
Zapovest oplemenjuje osobu i razvija samodisciplinu.
Zabrana svinjetine nije jedinstvena za judaizam - ista se nalazi i u islamu - što svedoči o zajedničkim korenima ovih abrahamovskih religija. Istorijski gledano, zabrana je možda bila povezana i sa zdravstvenim rizicima, poput trihineloze - bolesti izazvane parazitima koji se nalaze u nedovoljno termički obrađenom svinjskom mesu.
Zašto muslimani ne jedu svinjetinu?
Shutterstock/Prostock-studio
Jedno od najpoznatijih verskih pravila u svetu jeste zabrana konzumiranja svinjskog mesa među muslimanima. Ova zabrana duboko je ukorenjena u islamskim verovanjima, a razumevanje njenog značaja zahteva pogled u principe islama, Kuran i učenja proroka Muhameda.
Islamski propisi o ishrani poznati su kao halal - što znači "dozvoljeno" i temelje se na Kuranu i hadisima (izrekama i delima proroka Muhameda). Nasuprot tome, haram označava ono što je zabranjeno.
Svinjsko meso jasno je označeno kao haram.
Shutterstock/Sener Dagasan
Kuran više puta eksplicitno zabranjuje svinjetinu. U suri El-Bekare (2:173) piše:
"On vam zabranjuje samo: strv, krv, svinjsko meso i ono što je zaklano u nečije drugo ime osim Allahovo."
Slični stihovi nalaze se i u surama El-Ma'ide (5:3), El-En'am (6:145) i En-Nahl (16:115). Ove zabrane svinjsko meso označavaju kao nečisto i nedozvoljeno za konzumaciju.
Za muslimane, odricanje od svinjetine nije samo dijetetsko pravilo, već izraz poslušnosti Alahovim zapovestima i oblik bogosluženja koji pokazuje posvećenost veri. Islamski zakoni o ishrani imaju za cilj da očuvaju i telesno i duhovno zdravlje, a svinjetina se smatra štetnom i nečistom.
Naravno, neki elementi judaizma - poput svešteničkog porekla - prate očevu liniju. Ali što se tiče samog pripadanja narodu Izraela - sve polazi od majke, ili konverzije.
Studija pod nazivom Globalna verska slika, objavljena u ponedeljak 9. juna, drugo je izdanje ovog demografskog izveštaja o religijama, koje "Pew Research Center" sprovodi od 2010. godine.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Četvorodnevni boravak Svetog Oca doneće susrete sa stotinama hiljada vernika, mladima, preživelima seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi i evropskim liderima, uz molitve u Notr Damu i Lurdu.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.