SA SLAVSKOM SVEĆOM NIKADA NE RADITE OVO – TO NE DONOSI BOLJITAK U KUĆI: Slobodan Vučetić otkriva kako se prave i ispravno upotrebljavaju voštanice (VIDEO)
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Plamen sveće u hrišćanstvu nikada nije samo svetlost. On je tiha molitva koja stoji uspravno pred ikonom, znak žrtve koja se prinosi bez reči i svedočanstvo nade koja ne sagoreva. U tom tankom stubu voska sabrana je radost krštenja, tišina molitve, svečanost venčanja i dostojanstvo poslednjeg ispraćaja. Zato je svaka prava voštanica više od predmeta – ona je produžena ruka vere. A iza nje često stoje ljudi čije se ime retko čuje, ali čiji rad traje decenijama. Jedan od njih je Slobodan Vučetić, voskar iz čačanskog sela Ježevica.
RINA
Voskar Slobodan Vučetić
Vekovi svetlosti u mirisu voska
Voskarski zanat, postojan poput samog plamena, spada među najstarije veštine očuvanja svetlosti u narodnoj i crkvenoj tradiciji. U vremenima kada nije bilo električne rasvete, ručno pravljena sveća od pčelinjeg voska bila je i nužnost i svetinja. Obasjavala je domove, crkve, trpeze, ali i sva tužna i radosna čovekova stanja. I danas, uprkos brzini i veštačkim rešenjima, voskari čuvaju nasleđe koje miriše na med, prirodu i sećanja predaka.
Zanat naučen u tišini manastira
Za Slobodana Vučetića vosak nije samo materijal, već odgovor na životni poziv. Voskarskim zanatom bavi se već 29 godina, a prve korake naučio je u velikoj svetinji male srpske Svete Gore – u manastiru Preobraženje u Ovčar Banji. Tamo je, kako kaže, razumeo da je sveća – jedna od najčistijih žrtava Bogu. Zanat mu je pomogao da izdržava porodicu, ali i da ostane u veri, radeći posao koji nosi dublji smisao.
RINA
Izrada voštanica
– Sveća se provlači kroz čovekov život od rođenja pa do upokojenja. Pali se za znamenje deteta kada se u crkvi uzima vodica, na krštenju, na venčanju, pri opelu. Voštanica ima svrhu i namenu kroz ceo čovekov vek. Zato i govorim da su ove sveće mnogo važne – tada se ugađa Bogu i prinosi čista žrtva. Tako smo naučili u manastiru i njeno značenje, pa sam tako i ušao u ovaj posao – priča Slobodan.
Tajne ručne izrade voštanice
Za razliku od masovne proizvodnje, prava voštanica, tvrdi on, može da nastane samo pod rukom majstora. Vosak je živ materijal – sporo prima toplotu, sporo se hladi i traži strpljenje.
– Mogu tri do četiri puta da menjam oblik dok radim jednu sveću, kao kada se mesi jufka za uštipke. Dužina zavisi od debljine, obično ide oko osam sveća u kilogramu. Radimo desetku, šesticu, peticu – sve po potrebi – objašnjava.
U narodu se i danas može čuti da „livenje“ ili „kićenje“ sveće na slavskoj trpezi navodno nagoveštava rodnu godinu. Slobodan to mirno odbacuje kao praznoverje.
– Fitilj mora da odgovara debljini sveće da bi ravnomerno gorela. Kod parafinskih sveća stavlja se tanji fitilj pa brže izgore. To nema nikakve veze sa crkvenim predanjem – kaže.
RINA
Slobodan Vučetić izrađuje voštanice već 29 godina
Kako se dobija sveća koja gori dva dana
Posebnu pažnju, dodaje, zahteva i hlađenje. Što duže sveća stoji, sporije i ravnomernije gori.
– Sveža sveća mora da odstoji pre upotrebe. Šestice, gde ide šest sveća u kilogramu, gore i do 18 sati. Radio sam i velike, od pola kilograma, za Veliki petak i plaštanicu – gore dva dana i dve noći. To jasno govori šta je pravi vosak, a šta nije – zaključuje Slobodan.
Pokreti ruku u radionici liče na tihu molitvu. Valjanje mora biti jednako s obe strane da bi sveća bila pravilna, cilindrična i lepa. Završni vrh oblikuje se daščicom pod uglom od 45 stepeni. Kao i kod ručnog razvijanja kora za pitu, presuđuje iskustvo. Vosak, za razliku od drugih materijala, dopušta ispravke, ali ne trpi brzinu.
RINA
Voštanice
Voskarski zanat Slobodana Vučetića i danas čuva svetlost koja vekovima prati narod kroz najvažnije trenutke života. U svakoj njegovoj sveći sabrana je tišina manastira u kojem je učio, miris pčelinjaka, toplina doma i trag molitve koja se diže ka nebu.
Dok god pred ikonama stoji upaljena voštanica, dok se na krsnim slavama i u hramovima prinosi svetlost kao čista žrtva, biće i onih koji će, poput Slobodana, strpljivo čuvati zanat kroz koji vera dobija svoj vidljivi plamen.
Krsna slava nije samo porodična svetkovina, već sveti dan kada se vera, molitva i gostoprimstvo sjedinjuju u toplini doma, a domaćin s poštovanjem i radošću dočekuje svakog gosta kao brata u Hristu.
Prema crkvenom poretku, proslavljanje sveca zaštitnika doma ne započinje trpezom, već molitvom na večernjoj službi, kada vernik sabira srce i misli u zahvalnosti Bogu i svom svetitelju.
Iako su naši stari znali prigodne zdravice, mnogi danas nisu sigurni kako da pozdrave domaćina, izgovore čestitku i učestvuju u prvom obredu koji sledi čim pređu prag slavske kuće.
Jedna naizgled bezazlena rečenica često napravi zid tamo gde želimo promenu - veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava zašto baš tu najčešće gubimo ono što pokušavamo da spasemo.
Povodom 40 godina od nuklearne katastrofe, poglavar Katoličke crkve povezao ekološku krizu, sukobe i tehnološku moć u poruku koja otvara pitanje savremene etike odlučivanja i granica globalne vlasti.
Dok se broj dolazaka na Atos višestruko povećava usled ratova i nesigurnosti Svetoj zemlji, manastiri prvi put posle dugo vremena suočavaju se sa ozbiljnim izazovom.
Ovaj spomenik čuva sećanje na Markovdansku litiju i susrete ispred kuće Đečevića, koji godinama povezuju vernike i potvrđuju tradiciju međusobnog poštovanja u gradu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Dok se po društvenim mrežama šire brojni „recepti“ za slavu, protojerej Srećko Zečević objašnjava šta je zaista potrebno pripremiti i zašto je to važnije od bogate trpeze.
Jedna naizgled bezazlena rečenica često napravi zid tamo gde želimo promenu - veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava zašto baš tu najčešće gubimo ono što pokušavamo da spasemo.
Dok se broj dolazaka na Atos višestruko povećava usled ratova i nesigurnosti Svetoj zemlji, manastiri prvi put posle dugo vremena suočavaju se sa ozbiljnim izazovom.
Ovaj spomenik čuva sećanje na Markovdansku litiju i susrete ispred kuće Đečevića, koji godinama povezuju vernike i potvrđuju tradiciju međusobnog poštovanja u gradu.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
U Mioču i Sjeverinu grade se novi hramovi posvećeni Svetom Nikoli i Svetim mironosicama, a poseta mitropolita Atanasija pokazala je da su ovi projekti mnogo više od gradnje - znak zajedništva i duhovne obnove
Dok vernici obeležavaju njen dan molitvama i procesijama, istorijski izvori otkrivaju složen životni put, ali i neslaganja o poreklu, identitetu i načinu na koji je vekovima predstavljana u različitim sredinama.