SA SLAVSKOM SVEĆOM NIKADA NE RADITE OVO – TO NE DONOSI BOLJITAK U KUĆI: Slobodan Vučetić otkriva kako se prave i ispravno upotrebljavaju voštanice (VIDEO)
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Plamen sveće u hrišćanstvu nikada nije samo svetlost. On je tiha molitva koja stoji uspravno pred ikonom, znak žrtve koja se prinosi bez reči i svedočanstvo nade koja ne sagoreva. U tom tankom stubu voska sabrana je radost krštenja, tišina molitve, svečanost venčanja i dostojanstvo poslednjeg ispraćaja. Zato je svaka prava voštanica više od predmeta – ona je produžena ruka vere. A iza nje često stoje ljudi čije se ime retko čuje, ali čiji rad traje decenijama. Jedan od njih je Slobodan Vučetić, voskar iz čačanskog sela Ježevica.
RINA
Voskar Slobodan Vučetić
Vekovi svetlosti u mirisu voska
Voskarski zanat, postojan poput samog plamena, spada među najstarije veštine očuvanja svetlosti u narodnoj i crkvenoj tradiciji. U vremenima kada nije bilo električne rasvete, ručno pravljena sveća od pčelinjeg voska bila je i nužnost i svetinja. Obasjavala je domove, crkve, trpeze, ali i sva tužna i radosna čovekova stanja. I danas, uprkos brzini i veštačkim rešenjima, voskari čuvaju nasleđe koje miriše na med, prirodu i sećanja predaka.
Zanat naučen u tišini manastira
Za Slobodana Vučetića vosak nije samo materijal, već odgovor na životni poziv. Voskarskim zanatom bavi se već 29 godina, a prve korake naučio je u velikoj svetinji male srpske Svete Gore – u manastiru Preobraženje u Ovčar Banji. Tamo je, kako kaže, razumeo da je sveća – jedna od najčistijih žrtava Bogu. Zanat mu je pomogao da izdržava porodicu, ali i da ostane u veri, radeći posao koji nosi dublji smisao.
RINA
Izrada voštanica
– Sveća se provlači kroz čovekov život od rođenja pa do upokojenja. Pali se za znamenje deteta kada se u crkvi uzima vodica, na krštenju, na venčanju, pri opelu. Voštanica ima svrhu i namenu kroz ceo čovekov vek. Zato i govorim da su ove sveće mnogo važne – tada se ugađa Bogu i prinosi čista žrtva. Tako smo naučili u manastiru i njeno značenje, pa sam tako i ušao u ovaj posao – priča Slobodan.
Tajne ručne izrade voštanice
Za razliku od masovne proizvodnje, prava voštanica, tvrdi on, može da nastane samo pod rukom majstora. Vosak je živ materijal – sporo prima toplotu, sporo se hladi i traži strpljenje.
– Mogu tri do četiri puta da menjam oblik dok radim jednu sveću, kao kada se mesi jufka za uštipke. Dužina zavisi od debljine, obično ide oko osam sveća u kilogramu. Radimo desetku, šesticu, peticu – sve po potrebi – objašnjava.
U narodu se i danas može čuti da „livenje“ ili „kićenje“ sveće na slavskoj trpezi navodno nagoveštava rodnu godinu. Slobodan to mirno odbacuje kao praznoverje.
– Fitilj mora da odgovara debljini sveće da bi ravnomerno gorela. Kod parafinskih sveća stavlja se tanji fitilj pa brže izgore. To nema nikakve veze sa crkvenim predanjem – kaže.
RINA
Slobodan Vučetić izrađuje voštanice već 29 godina
Kako se dobija sveća koja gori dva dana
Posebnu pažnju, dodaje, zahteva i hlađenje. Što duže sveća stoji, sporije i ravnomernije gori.
– Sveža sveća mora da odstoji pre upotrebe. Šestice, gde ide šest sveća u kilogramu, gore i do 18 sati. Radio sam i velike, od pola kilograma, za Veliki petak i plaštanicu – gore dva dana i dve noći. To jasno govori šta je pravi vosak, a šta nije – zaključuje Slobodan.
Pokreti ruku u radionici liče na tihu molitvu. Valjanje mora biti jednako s obe strane da bi sveća bila pravilna, cilindrična i lepa. Završni vrh oblikuje se daščicom pod uglom od 45 stepeni. Kao i kod ručnog razvijanja kora za pitu, presuđuje iskustvo. Vosak, za razliku od drugih materijala, dopušta ispravke, ali ne trpi brzinu.
RINA
Voštanice
Voskarski zanat Slobodana Vučetića i danas čuva svetlost koja vekovima prati narod kroz najvažnije trenutke života. U svakoj njegovoj sveći sabrana je tišina manastira u kojem je učio, miris pčelinjaka, toplina doma i trag molitve koja se diže ka nebu.
Dok god pred ikonama stoji upaljena voštanica, dok se na krsnim slavama i u hramovima prinosi svetlost kao čista žrtva, biće i onih koji će, poput Slobodana, strpljivo čuvati zanat kroz koji vera dobija svoj vidljivi plamen.
Krsna slava nije samo porodična svetkovina, već sveti dan kada se vera, molitva i gostoprimstvo sjedinjuju u toplini doma, a domaćin s poštovanjem i radošću dočekuje svakog gosta kao brata u Hristu.
Prema crkvenom poretku, proslavljanje sveca zaštitnika doma ne započinje trpezom, već molitvom na večernjoj službi, kada vernik sabira srce i misli u zahvalnosti Bogu i svom svetitelju.
Iako su naši stari znali prigodne zdravice, mnogi danas nisu sigurni kako da pozdrave domaćina, izgovore čestitku i učestvuju u prvom obredu koji sledi čim pređu prag slavske kuće.
Dok se informacije i napetosti šire brže nego ikada, pouka ruskog svetitelja otkriva jednostavan, a moćan način da mir počne u čoveku i zahvati ceo svet.
Kao nastojateljica manastira Ljubostinja više od trideset godina, ostavila je duhovno nasleđe tihe požrtvovanosti, koje ostaje večni putokaz za sve koji traže mir i utehu.
Mnogi se pitaju da li moraju oba dana u crkvu, da li je kupanje obavezno i šta se zaista računa pred Bogom - evo šta kaže crkvena praksa, a šta narodno predanje.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Dok se po društvenim mrežama šire brojni „recepti“ za slavu, protojerej Srećko Zečević objašnjava šta je zaista potrebno pripremiti i zašto je to važnije od bogate trpeze.
Dok se informacije i napetosti šire brže nego ikada, pouka ruskog svetitelja otkriva jednostavan, a moćan način da mir počne u čoveku i zahvati ceo svet.
U besedi za 32. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas podseća da sva dela koja nemaju izvor u Hristu ostaju prazna, poput loze koja ne može doneti plod ako nije povezana sa čokotom.
U trenucima najtežih životnih iskušenja i porodičnih tragedija, princeza Ileana od Rumunije pronašla je nadu i utehu među srpskim monasima i sveštenstvom u Americi.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Hramovi širom zemlje otvaraju vrata vernicima koji se okupljaju da se prisete prvih hrišćana, učestvuju u vodoosvećenju i potvrde svoj duhovni put kroz post i molitvu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Krstovdan po starom kalendaru i Svetog Atanasija Velikog po novom. Katolici obeležavaju spomendan Svete Margarete Ugarske, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.