KAKO SE PRAVI NAJBOLJI SLAVSKI KOLAČ: Vesna iz Čačka je veštinu učila u manastiru i otkriva kako jedan tajni sastojak daje poseban ukus
Dvadeset pet godina vežbe i dar za ukrašavanje učinili su da jedan kolač postane simbol čuvanja tradicije.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
U Dvorskome hramu Svetog apostola Andreja Prvozvanog, pod svodovima koji pamte istoriju i lične molitve srpskih vladara, krsna slava doma Karađorđevića ove godine dobila je ton sabranosti i duboke crkvene ozbiljnosti. Nije to bio tek protokolarni događaj, već istinski liturgijski trenutak u kojem se porodično predanje spojilo sa puninom crkvenog života.
Karađorđevići slave Svetog Andreja Prvozvanog od 1890. godine, kada je prestolonaslednik Petar Karađorđević doneo odluku da, umesto dotadašnjeg zaštitnika doma Svetog Klimenta, kraljevska porodica kao svoju krsnu slavu proslavlja Svetog Andreja Prvozvanog.
Svetu arhijerejsku liturgiju, povodom krsne slave kraljevskog doma, služio je patrijarh srpski Porfirije. Uz domaćina, prestolonaslednika Aleksandra Karađorđevića, i članove kraljevske porodice, u molitvenom sabranju učestvovali su i arhijereji Srpske pravoslavne crkve: mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, episkopi šumadijski Jovan, braničevski Ignatije, valjevski Isihije i šabački Jerotej. Njihovo prisustvo dalo je liturgiji karakter vidljivog svedočanstva jedinstva i kontinuiteta Crkve.
Liturgijsko sabranje nastavljeno je činom blagosiljanja slavskih darova i lomljenja slavskog kolača, koji je Patrijarh Porfirije izvršio zajedno sa prestolonaslednikom Aleksandrom i članovima kraljevskog doma. U tom gestu, jednostavnom i prepunom značenja, ogleda se suština krsne slave – predavanje doma i porodice Bogu, uz zahvalnost i molitvu za budućnost.
Obraćajući se prisutnima, patrijarh Porfirije nije govorio jezikom protokola, već je uputio poruku koja prevazilazi jedan dan u godini. Poželevši da porodica Karađorđević „bude prva po poverenju u Boga, prva u nadanju i da prvenstvuje u ljubavi“, Patrijarh je jasno naglasio da se istinsko prvenstvo ne meri titulama, već spremnošću da se prednjači u veri i odgovornosti prema bližnjima. Takav put, kako je istakao, ne ostaje bez Božjeg prisustva.
Njegovoj Svetosti sasluživali su arhimandrit Gerasim, sabrat manastira Hilandara, jerej Mihailo Rapajić, starešina Dvorske crkve, protođakoni Dragan Radić i Radomir Vrućinić, kao i đakon Vasilije Perić, čime je liturgija dobila pun i dostojanstven tok, primeren značaju mesta i praznika.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Proslavi krsne slave prisustvovali su i predstavnici drugih verskih zajednica: nadbiskup beogradski kardinal Ladislav Nemet i beogradski muftija Mustafa Jusufspahić, kao i članovi Krunskog veća i brojni visoki gosti iz zemlje i inostranstva. Njihovo prisustvo svedočilo je da krsna slava, iako duboko ukorenjena u pravoslavnom predanju, nosi i širu poruku – poruku susreta, poštovanja i zajedničke molitve za mir i dobro.
Na Belom dvoru toga dana nije se slavila samo porodična tradicija. Slavilo se pamćenje, odgovornost i zavet da se vera ne nosi kao znak prošlosti, već kao živo opredeljenje koje obavezuje i danas.
Dvadeset pet godina vežbe i dar za ukrašavanje učinili su da jedan kolač postane simbol čuvanja tradicije. Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori. Zivotni put Svetog Andreja galilejskog ribara do mučenika na krstu u obliku slova X, obeležio je hrišćanstvo od Svete zemlje do obala Crnog mora. Izbor novog zaštitnika kraljevskog doma osvetljava put dinastije kroz tragedije, istorijske prekretnice i večnu vezu sa verom.
Liturgija kao središte porodičnog i crkvenog sabranja

Poruka patrijarha Porfirija i šire značenje slave
KAKO SE PRAVI NAJBOLJI SLAVSKI KOLAČ: Vesna iz Čačka je veštinu učila u manastiru i otkriva kako jedan tajni sastojak daje poseban ukus
SA SLAVSKOM SVEĆOM NIKADA NE RADITE OVO – TO NE DONOSI BOLJITAK U KUĆI: Slobodan Vučetić otkriva kako se prave i ispravno upotrebljavaju voštanice (VIDEO)
DANAS JE VELIKI PRAZNIK I SLAVA: Ove tri stvari o Svetom Andreju Prvozvanom mora da zna svaki vernik
PROMENILI KRSNU SLAVU JER IM JE STARA DONOSILA NESREĆU: Karađorđevići danas 135. put slave Svetog Andreja Prvozvanog
Obeležavanje svetitelja zaštitnika porodice kroz vekove je sačuvalo svoje mesto u životu srpskih porodica, ali su se uz molitvu, slavski kolač i sveću razvili i brojni narodni običaji koji nisu deo crkvenog učenja
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Dok se po društvenim mrežama šire brojni „recepti“ za slavu, protojerej Srećko Zečević objašnjava šta je zaista potrebno pripremiti i zašto je to važnije od bogate trpeze.
Na svakoj slavskoj trpezi ono zauzima sveto mesto — simbol je vaskrsenja, zajedništva i zahvalnosti Bogu. Evo zašto se njegovo posluženje smatra molitvom, a ne običajem.
Postavka podseća na značaj manastira Visoki Dečani, Gračanice, Pećke patrijaršije i Crkve Bogorodice Ljeviške, koji vekovima čuvaju tragove vere, kulture i istorije srpskog naroda.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Početak radova blagoslovio je mitropolit mileševski Atanasije, a novi gradski prostor podsetiće buduće generacije na patrijarha Varnavu Rosića, rođenog Pljevljaka koji je predvodio SPC u burnim istorijskim vremenima.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Nova platforma Artos povezuje pravoslavna preduzeća, parohije, manastire i porodične poslove širom sveta, a njen cilj nije samo trgovina već i očuvanje hrišćanskih vrednosti, uz planove za širenje na evropske države.
Pravoslavna vera uči da ljubav ne isključuje rasuđivanje, niti praštanje podrazumeva odsustvo mudrosti.
U okviru manastira Vatoped biće podignuta ustanova vredna 3,4 miliona evra, koja će unaprediti zdravstvenu zaštitu na Atonu i nastaviti dugu tradiciju brige o bolesnima, čiji počeci vode do Hilandara i Svetog Save.