KAKO SE PRAVI NAJBOLJI SLAVSKI KOLAČ: Vesna iz Čačka je veštinu učila u manastiru i otkriva kako jedan tajni sastojak daje poseban ukus
Dvadeset pet godina vežbe i dar za ukrašavanje učinili su da jedan kolač postane simbol čuvanja tradicije.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
U Dvorskome hramu Svetog apostola Andreja Prvozvanog, pod svodovima koji pamte istoriju i lične molitve srpskih vladara, krsna slava doma Karađorđevića ove godine dobila je ton sabranosti i duboke crkvene ozbiljnosti. Nije to bio tek protokolarni događaj, već istinski liturgijski trenutak u kojem se porodično predanje spojilo sa puninom crkvenog života.
Karađorđevići slave Svetog Andreja Prvozvanog od 1890. godine, kada je prestolonaslednik Petar Karađorđević doneo odluku da, umesto dotadašnjeg zaštitnika doma Svetog Klimenta, kraljevska porodica kao svoju krsnu slavu proslavlja Svetog Andreja Prvozvanog.
Svetu arhijerejsku liturgiju, povodom krsne slave kraljevskog doma, služio je patrijarh srpski Porfirije. Uz domaćina, prestolonaslednika Aleksandra Karađorđevića, i članove kraljevske porodice, u molitvenom sabranju učestvovali su i arhijereji Srpske pravoslavne crkve: mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, episkopi šumadijski Jovan, braničevski Ignatije, valjevski Isihije i šabački Jerotej. Njihovo prisustvo dalo je liturgiji karakter vidljivog svedočanstva jedinstva i kontinuiteta Crkve.
Liturgijsko sabranje nastavljeno je činom blagosiljanja slavskih darova i lomljenja slavskog kolača, koji je Patrijarh Porfirije izvršio zajedno sa prestolonaslednikom Aleksandrom i članovima kraljevskog doma. U tom gestu, jednostavnom i prepunom značenja, ogleda se suština krsne slave – predavanje doma i porodice Bogu, uz zahvalnost i molitvu za budućnost.
Obraćajući se prisutnima, patrijarh Porfirije nije govorio jezikom protokola, već je uputio poruku koja prevazilazi jedan dan u godini. Poželevši da porodica Karađorđević „bude prva po poverenju u Boga, prva u nadanju i da prvenstvuje u ljubavi“, Patrijarh je jasno naglasio da se istinsko prvenstvo ne meri titulama, već spremnošću da se prednjači u veri i odgovornosti prema bližnjima. Takav put, kako je istakao, ne ostaje bez Božjeg prisustva.
Njegovoj Svetosti sasluživali su arhimandrit Gerasim, sabrat manastira Hilandara, jerej Mihailo Rapajić, starešina Dvorske crkve, protođakoni Dragan Radić i Radomir Vrućinić, kao i đakon Vasilije Perić, čime je liturgija dobila pun i dostojanstven tok, primeren značaju mesta i praznika.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Proslavi krsne slave prisustvovali su i predstavnici drugih verskih zajednica: nadbiskup beogradski kardinal Ladislav Nemet i beogradski muftija Mustafa Jusufspahić, kao i članovi Krunskog veća i brojni visoki gosti iz zemlje i inostranstva. Njihovo prisustvo svedočilo je da krsna slava, iako duboko ukorenjena u pravoslavnom predanju, nosi i širu poruku – poruku susreta, poštovanja i zajedničke molitve za mir i dobro.
Na Belom dvoru toga dana nije se slavila samo porodična tradicija. Slavilo se pamćenje, odgovornost i zavet da se vera ne nosi kao znak prošlosti, već kao živo opredeljenje koje obavezuje i danas.
Dvadeset pet godina vežbe i dar za ukrašavanje učinili su da jedan kolač postane simbol čuvanja tradicije. Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori. Zivotni put Svetog Andreja galilejskog ribara do mučenika na krstu u obliku slova X, obeležio je hrišćanstvo od Svete zemlje do obala Crnog mora. Izbor novog zaštitnika kraljevskog doma osvetljava put dinastije kroz tragedije, istorijske prekretnice i večnu vezu sa verom.
Liturgija kao središte porodičnog i crkvenog sabranja

Poruka patrijarha Porfirija i šire značenje slave
KAKO SE PRAVI NAJBOLJI SLAVSKI KOLAČ: Vesna iz Čačka je veštinu učila u manastiru i otkriva kako jedan tajni sastojak daje poseban ukus
SA SLAVSKOM SVEĆOM NIKADA NE RADITE OVO – TO NE DONOSI BOLJITAK U KUĆI: Slobodan Vučetić otkriva kako se prave i ispravno upotrebljavaju voštanice (VIDEO)
DANAS JE VELIKI PRAZNIK I SLAVA: Ove tri stvari o Svetom Andreju Prvozvanom mora da zna svaki vernik
PROMENILI KRSNU SLAVU JER IM JE STARA DONOSILA NESREĆU: Karađorđevići danas 135. put slave Svetog Andreja Prvozvanog
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Dok se po društvenim mrežama šire brojni „recepti“ za slavu, protojerej Srećko Zečević objašnjava šta je zaista potrebno pripremiti i zašto je to važnije od bogate trpeze.
Na svakoj slavskoj trpezi ono zauzima sveto mesto — simbol je vaskrsenja, zajedništva i zahvalnosti Bogu. Evo zašto se njegovo posluženje smatra molitvom, a ne običajem.
Slavski kolač zapravo simboliše Hrista, koji je hleb života, a vino kojim se kolač preliva prilikom osveštavanja označava Hristovu krv, koja je tekla iz njegovih rana. Odmah nakon osveštavanja, ukućani uzimaju po komadić kolača, a zatim ga seku i služe drugim gostima uz ručak.
U razgovoru za radio emisiju „Iz perspektive večnosti“, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o pritiscima, klevetama i reakcijama tokom velikog sabranja vernika u Hramu Svetog Save.
Osvećenje Himelstira zakazano je za oktobar 2026. godine, a mitropolit nemački veruje da bi ova svetinja mogla da preraste u duhovno i kulturno središte Srba u Nemačkoj i mesto koje će ih učiniti vidljivijim u javnom životu.
U paraklisu Svetog Luke Krimskog služena je arhijerejska liturgija, obeleženo unapređenje u čin protonamesnika i upućene poruke o spoju medicine, vere i služenja čoveku u jednoj od najvažnijih zdravstvenih ustanova u Srbiji.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
U Ježevici, nadomak Čačka, srednjovekovni zidovi i živo narodno sabranje stapaju se u istu priču, od predanja o 1330. godini do današnjih okupljanja vernika i praznika koji i dalje pune manastirsku portu.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.
Svakodnevni vodič kroz Petrovski post sa predlozima posnih obroka, molitvama i duhovnim poukama velikih svetitelja pravoslavlja.