Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.
Pismo zahvalnosti koje je iguman manastira Vatoped, arhimandrit Jefrem, uputio patrijarhu srpskom Porfiriju, predstavlja snažno svedočanstvo o duhovnoj povezanosti i bratstvu koje je tokom višednevne posete vatopedskog bratstva Srbiji dobilo i svoju konkretnu, vidljivu potvrdu.
Nakon povratka u manastir Vatoped, iguman Jefrem uputio je pismo zahvalnosti u kojem je posebno istakao toplinu dočeka, gostoprimstvo i očinsku ljubav koju su, kako navodi, doživeli tokom boravka među srpskim vernicima i crkvenim predstavnicima. U tom tonu, pismo ne ostaje samo na protokolarnom izrazu zahvalnosti, već dobija ličnu i duhovnu dimenziju.
- Dozvolite nam da iskažemo svoje duhovno ukrepljenje i radost koju smo zadobili tokom, iako veoma kratkog, boravka među vašim blagočestivim i bogobojažljivim stadom - navodi se u pismu arhimandrita Jefrema Vatopedskog, koji dodaje da ih je posebno dotakla autentična i postojana vera pravoslavnog srpskog naroda. Ta vera, kako ističe, ostaje snažna i postojana i u vremenu brojnih iskušenja i teškoća.
U istom delu pisma, iguman ukazuje i na trud i posvećenost patrijarha Porfirija, naglašavajući njegovu brigu za duhovni život poverenog mu naroda. Taj deo pisma jasno pokazuje da se zahvalnost ne odnosi samo na organizaciju posete, već i na širi doživljaj crkvenog života i zajedništva.
Zahvaljujući na pozivu da se prečasni Pojas Presvete Bogorodice donese na celivanje i blagoslov srpskom narodu, iguman Jefrem u pismu prenosi i odluke manastirskog sabora koje imaju dugoročan i konkretan karakter. Vatoped je, naime, odlučio da pruži podršku mladima koji se školuju u okviru Srpske pravoslavne crkve.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije i iguman Jefrem
U tom okviru predviđeno je da deset siromašnih studenata Bogoslovskog fakulteta dobijaju mesečnu stipendiju od 500 evra, kao i da najbolji student svake godine bude nagrađen posrebrenom ikonom Presvete Bogorodice. Pored toga, najboljim učenicima svakog razreda Bogoslovije Svetog Save biće uručene posrebrene ikone kao znak pažnje i ohrabrenja.
Ove odluke, kako se navodi u pismu, nisu samo materijalna pomoć, već izraz želje da se mladi ljudi učvrste u veri i da im se pruži podsticaj u njihovom obrazovanju i duhovnom sazrevanju.
Iguman Jefrem se u nastavku pisma ponovo osvrće na sam boravak Pojasa Presvete Bogorodice u Srbiji, naglašavajući njegovu duhovnu težinu i značaj za vernike. U tom delu pisma on iznosi i svoje uverenje da taj događaj prevazilazi uobičajene okvire crkvenih poseta.
- Smireno smatramo, Vaša Svetosti, da prisustvo najsvetijeg Pojasa Presvete Bogorodice u Srbiji nije slučajan događaj, već znak posebne bogomaterinske zaštite i blagonaklonosti prema Vašoj časnoj ličnosti i Vašem narodu - stoji u pismu, kojim se dodatno naglašava duhovni značaj čitave posete.
Posmatrano u celini, pismo igumana Vatopeda ne deluje kao formalna zahvalnica, već kao lično svedočanstvo o doživljenom jedinstvu vere, u kojem se susret Svete Gore i Srbije razume kao nastavak jedne šire, žive i neprekinute duhovne veze.
Dok su vernici u tišini prilazili Časnom pojasu i ostavljali priloge, malo ko je slutio da će ti darovi postati pomoć porodicama na Kosovu i Metohiji koje žive u neizvesnosti, ali čuvaju veru i ognjišta.
Dok u Hramu Svetog Save traje poslednja liturgija pred Časnim pojasom, vernici pristižu da se još jednom poklone svetinji koju je za nešto više od dve sedmice celivalo više od 800.000 ljudi.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Taraha, Prova i Andronika po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svete mučenike Markijana i Martirija. Katolička crkva obeležava spomen na Blaženu Katarinu Kotromanić, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Posle više od milion poklonika, brojnih tumačenja i optužbi u javnosti, Srpska pravoslavna crkva iznela je tri ključne činjenice o dolasku svetinje, ulozi manastira Vatopeda i prilozima vernika.
Po blagoslovu patrijarha Porfirija i uz saglasnost igumana manastira Vatoped, uveden je poseban način prilaska svetinji kako bi svi poklonici mogli da prime blagoslov bez dugog zadržavanja u redovima.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je da je od dolaska Pojasa Presvete Bogorodice kroz Hram Svetog Save prošlo čak 478.000 vernika, dok se redovi za poklonjenje i dalje ne smanjuju, a boravak svetinje u Beogradu traje do 6. juna.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.