Rukopis iz 12. veka, nastao po narudžbini kneza Miroslava, zbog svoje osetljivosti javnosti se izlaže svega nekoliko dana godišnje
Miroslavljevo jevanđelje ne može se često videti u muzejskoj postavci. Zbog velike starosti i osetljivosti rukopisa, javnosti se izlaže veoma retko. Zato je izložba u Narodnom muzeju Srbije posebna prilika za sve koji žele da vide jednu od najvrednijih knjiga srpske istorije i duhovnosti.
Povodom Međunarodnog dana pismenosti, posetioci mogu da pogledaju Miroslavljevo jevanđelje 8, 9. i 10. septembra 2026. godine. Narodna biblioteka Srbije, koja brine o zaštiti stare i retke knjige, propisala je da ovaj rukopis može da bude izložen najviše deset dana godišnje. Zbog toga se Miroslavljevo jevanđelje pred publikom može videti samo u posebnim prilikama.
Za pravoslavnog čoveka ovaj rukopis nije samo važan spomenik srpske kulture i pismenosti. Miroslavljevo jevanđelje je bogoslužbena knjiga, jevanđelistar, koja sadrži odlomke iz četiri jevanđelja. Njegova istorija zato je tesno povezana sa životom Crkve i razvojem hrišćanske pismenosti među Srbima.
Knjiga nastala u vreme Stefana Nemanje
Miroslavljevo jevanđelje nastalo je osamdesetih godina 12. veka. Pisano je na pergamentu i ima 181 list. Na poslednjem listu nalazi se zapis iz kojeg saznajemo da je knjigu poručio humski knez Miroslav, brat velikog župana Stefana Nemanje.
Na poslednjem ispisanom listu potpisan je i dijak Gligorije. Smatra se da je bio pisar ili minijaturista koji je radio na rukopisu. Njegovo ime ostalo je zapisano uz knjigu koja je kroz vekove sačuvana do naših dana.
Miroslavljevo jevanđelje pisano je staroslovenskim jezikom srpske redakcije i raškom ortografijom. Po svom sastavu je jevanđelistar, odnosno bogoslužbena knjiga sa delovima četiri jevanđelja.
Tekst je ispisan perom u dve kolumne, mrkom i crnom bojom, dok je većina naslova i drugih ukrasa izvedena crvenom bojom. Rukopis ima čak 296 minijatura. Crtane su perom, zatim bojene četkicom i ukrašavane zlatom.
Na njegovim stranicama tako su zajedno sačuvani sveta reč, pismo i umetnost. Za ljude koji su ga stvarali knjiga nije bila samo predmet u koji je trebalo upisati tekst. Bila je namenjena crkvenoj upotrebi i zato je izrađena sa posebnom pažnjom.
SPC
Miroslavljevo jevanđelje
Miroslavljevo jevanđelje čuva trag srpske pravoslavne tradicije
Danas se o Miroslavljevom jevanđelju najčešće govori kao o najstarijem sačuvanom srpskom ilustrovanom ćiriličnom rukopisu. Njegov značaj za srpsku pismenost i kulturu je nesumnjiv, ali važno je imati na umu i njegovu prvobitnu namenu.
Ovo je bila bogoslužbena knjiga. Tekstovi iz četiri jevanđelja bili su namenjeni čitanju na bogosluženjima. Zato Miroslavljevo jevanđelje svedoči i o tome koliko je sveta reč bila važna u životu srednjovekovnog srpskog naroda.
U vreme kada knjige nisu bile štampane, prepisivanje svetih tekstova bio je dug i zahtevan posao. Pisari su pažljivo ispisivali svaku stranicu, dok su umetnici ukrašavali rukopise. Tako su knjige vekovima čuvale tekstove Svetog pisma i prenosile ih iz jednog naraštaja u drugi.
Miroslavljevo jevanđelje danas se čuva u Narodnom muzeju u Beogradu, dok se jedan njegov list nalazi u Nacionalnoj biblioteci u Sankt Peterburgu.
Ni njegov današnji povez nije originalan. Kožni povez koji se sada nalazi na knjizi verovatno potiče iz 14. veka i, prema pretpostavkama stručnjaka, preuzet je sa nekog drugog rukopisa.
Zašto se Miroslavljevo jevanđelje tako retko izlaže
Miroslavljevo jevanđelje proglašeno je 1979. godine kulturnim dobrom od izuzetnog značaja. U junu 2005. godine upisano je na Uneskovu listu Pamćenje sveta.
Zbog njegove starosti i osetljivosti, rukopis ne može dugo da bude izložen. Pravila zaštite stare i retke knjige određuju da Miroslavljevo jevanđelje može da bude izloženo najviše deset dana tokom jedne godine.
Zato je svaki susret publike sa ovim rukopisom poseban. Posetioci Narodnog muzeja sada imaju priliku da vide knjigu nastalu pre više od osam vekova, ali i da bolje razumeju vreme u kojem je nastala.
Stručna vođenja organizovana su 8. septembra u 13 časova, 9. septembra u 13 časova i 10. septembra u 18 časova. Miroslavljevo jevanđelje danas možemo posmatrati kao dragocen spomenik srpske pismenosti, ali ono govori i mnogo više od toga. Njegove stranice podsećaju na vreme kada su se vera, knjiga i pismo razvijali zajedno.
Pred nama je rukopis koji je nastao u 12. veku, u vreme Stefana Nemanje i njegovog brata Miroslava. Više od osam vekova kasnije, on je i dalje sačuvan. U njemu su ostali tragovi pisara i umetnika koji su ga stvarali, ali i tekstovi jevanđelja koji su vekovima čitani u crkvenom životu.
Upravo zato Miroslavljevo jevanđelje nije samo stara knjiga. Ono je deo srpske pravoslavne i kulturne baštine koja je preživela vekove i koju danas imamo priliku da vidimo, makar na kratko, u Narodnom muzeju Srbije.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save patrijarh srpski podsetio je na priču o nemilosrdnom sluzi i upozorio da ne možemo iskreno tražiti Božju milost ako je sami ne pokazujemo prema drugima.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovoj svetlosti na gori Tavor i podsetio vernike da vera nije samo svedočanstvo o prošlom događaju, već poziv da dopustimo Božjoj ljubavi da preobražava, izbavlja i isceljuje naš život.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Neka od najpoznatijih pravila vezanih za sahranu i period žalosti nemaju nikakvo hrišćansko uporište, a stručnjaci upozoravaju da sujeverje može dodatno otežati proces prihvatanja gubitka.
U besedi za sredu 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje Isaijino proročanstvo sa Ovaploćenjem i objašnjava kako se kroz Gospoda Isusa Hrista prepoznaje Onaj koji je govorio kroz proroke.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Pimena Velikog i Sabor srpskih svetitelja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti i pravedni Joakim i Ana i drugi svetitelji. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Petra Klavera, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.
U najznačajnijoj srpskoj muzejskoj instituciji, posetioci mogu videti remek-delo srpske i vizantijske umetnosti iz 12. veka – duhovni i kulturni simbol naroda, koji se, zbog izuzetne osetljivosti, prikazuje svega nekoliko dana godišnje.
Naša najznačajnija muzejska institucija pruža retku priliku posetiocima da pogledaju prvi ćirilični rukopis, uz stručno vođenje kroz 180 godina muzejske tradicije.
Neka od najpoznatijih pravila vezanih za sahranu i period žalosti nemaju nikakvo hrišćansko uporište, a stručnjaci upozoravaju da sujeverje može dodatno otežati proces prihvatanja gubitka.
U besedi za sredu 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje Isaijino proročanstvo sa Ovaploćenjem i objašnjava kako se kroz Gospoda Isusa Hrista prepoznaje Onaj koji je govorio kroz proroke.
Pouka kiparskog arhijereja govori o takvim trenucima: rasejanost, umor i osećaj da ništa ne dobijamo dok stojimo u hramu lako postanu opravdanje za ostanak kod kuće.
Mitropolit budimljansko-nikšićki besedio je o nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske tokom pomena u Pivskom manastiru, što je ponovo otvorilo pitanje granica crkvene besede i verskih sloboda u Crnoj Gori.