Od drevne tradicije do savremenog umetničkog izraza, u Galeriji Kolarčeve zadužbine susreću se različite škole, tehnike i poetike.
Na Studentskom trgu, u Galeriji Kolarčeve zadužbine, trenutno su izložena dela umetnika iz različitih krajeva sveta. "Svetlost Logosa" okupila je 103 autora iz 18 zemalja, koji su predtavili ukupno 124 ikone. pružajući publici priliku da na jednom mestu upozna različite ikonopisne škole, tehnike i autorske pristupe.
O obimu ovogodišnjeg izdanja najbolje govori podatak da je na konkurs pristiglo 305 ikona 208 autora iz 23 zemlje sa četiri kontinenta. Međunarodni umetnički savet odabrao je 109 radova 91 autora, dok je postavka dopunjena sa još 15 ikona 12 počasnih izlagača.
Ipak, ova postavka nije samo pregled velikog broja umetničkih dela. Njena posebnost je u pitanju koji otvara pred posetiocem: kako danas stvarati umetnost oslonjenu na sakralnu tradiciju, a istovremeno pronaći lični i savremeni umetnički izraz?
Ikona između tradicije i savremenog izraza
Posebno mesto u ovogodišnjoj postavci zauzima prof. dr Jorgos Kordis iz Grčke, jedan od najznačajnijih savremenih ikonopisaca. Njegovo učešće donosi izložbi dodatnu međunarodnu dimenziju, ali istovremeno podseća na jedno od ključnih pitanja savremenog ikonopisa: kako sačuvati suštinu tradicije, a ne pretvoriti je u puko ponavljanje starih obrazaca.
Kordis smatra da savremeni ikonopisci treba da nastave tradiciju, ali i da pronađu način da joj daju sopstveni izraz. Upravo taj odnos prema nasleđu može se prepoznati i u raznovrsnosti radova predstavljenih u Beogradu.
Na izložbi se susreću umetnici iz Srbije, Grčke i Rumunije sa autorima iz Rusije, Belorusije, Ukrajine, Sjedinjenih Američkih Država, Libana, Perua, Filipina, Kube i drugih zemalja. Razlikuju se njihovi umetnički senzibiliteti, pristupi i tehnike, ali ih povezuje posvećenost sakralnoj umetnosti.
Među nagrađenim radovima nalazi se "Psalam 90" Antonine Sidneve, autorke poreklom iz Rusije koja danas živi i radi u Grčkoj. Za ovu ikonu, rađenu jajčanom temperom na drvetu, pripala joj je Velika nagrada "Svetlost Logosa".
Nagrada za harmoniju kolorističkog rešenja dodeljena je Mariji Antić za delo "Emanuil", dok je Alin Bogdan Pater nagrađen za originalnost izraza živopisane ikone "Sveti Simeon Stolpnik". Nagrada mladom autoru sakralne umetnosti pripala je Luki Šukiloviću za delo "Nerukotvoreni obraz".
Među pohvaljenim radovima posebno se izdvaja raznovrsnost tehnika. „Sretenje“ Renate Trifković urađeno je kao mozaik na panju libanskog kedra, dok je "Kosovski boj" Jelene Marković izveden jajčanom emulzijom i pigmentom na lipovoj dasci sa pozlatom. Tu su i dela nastala kombinovanjem različitih tehnika, što pokazuje koliko je širok prostor u kojem se danas kreće savremeni ikonopis.
Od daske i freske do kamena
Ono što ovoj postavci daje dodatnu vrednost jeste činjenica da publika nije mogla da vidi samo završena dela već i način na koji ona nastaju. U okviru pratećeg programa održan je međunarodni masterklas, tokom kojeg su umetnici iz Srbije, Grčke i Rumunije stvarali pred publikom.
Tokom 2. i 3. septembra predstavljene su tri tradicionalne tehnike sakralne umetnosti: ikonopis na dasci, fresko slikarstvo na svežem malteru i izrada ikone u kamenu. Jorgos Kordis i prof. dr Todor Mitrović vodili su deo posvećen ikonopisu na dasci, dok su prof. Andrej Mušat i Luka Novaković demonstrirali fresko slikarstvo. Kristina i Andrej Raileanu predstavili su dva pristupa radu u kamenu, slikanje i rezbarenje.
Taj susret sa samim procesom stvaranja približava publici ono što se često ne vidi kada se pred njom nađe gotova ikona. Iza završnog izgleda dela stoje znanje, precizan zanat, poznavanje materijala i godine iskustva.
Radovi nastali tokom masterklasa uključeni su u postavku i biće dostupni publici do zatvaranja izložbe 16. septembra.
Pažnju privlače i tri ikone radionice manastira Svete Jelisavete iz Minska, koje su prvi put predstavljene beogradskoj publici. Reč je o delima "Presveta Bogorodica Brzopomoćnica", "Hristos Spasitelj" i "Sveti Nikola".
Radionica neguje vizantijsku i starorusku ikonopisnu tradiciju, a poznata je i po izuzetnom zanatskom radu na rizama i drugim elementima sakralne umetnosti. Njeno prisustvo u Beogradu tako donosi još jedan pogled na način na koji se drevno umetničko nasleđe čuva i prenosi novim generacijama.
Beograd kao mesto susreta ikonopisaca
Ovogodišnja "Svetlost Logosa" ima i širu međunarodnu dimenziju. Više od 20 inostranih izlagača doputovalo je u Beograd, od Sjedinjenih Američkih Država do Libana, kako bi učestvovali na izložbi i pratećem programu.
Zato Galerija Kolarčeve zadužbine tokom trajanja postavke nije samo prostor u kojem se posmatraju umetnička dela. Ona je i mesto susreta umetnika, stručnjaka i publike, ali i različitih pristupa sakralnoj umetnosti.
U tom svetlu i sam naziv izložbe dobija dodatnu težinu. "Svetlost Logosa" ne suprotstavlja tradiciju savremenom izrazu, već pokazuje da između njih može da postoji dijalog. Ikonopisac ostaje oslonjen na nasleđe, ali to ne znači da mora samo da ponavlja ono što je već viđeno.
Religija.rs
Izložba ikona "Svetlost Logosa" u galeriji Kolarčeve zadužbine
Izložba je prvi veliki javni segment dvogodišnjeg projekta "Svetlost Logosa: Digitalno umrežavanje, obrazovanje i inkluzija za održivi razvoj savremene sakralne umetnosti", koji je podržao UNESCO kroz Međunarodni fond za kulturnu raznolikost.
Projekat će od 2026. do 2028. godine povezivati umetnike, stručnjake i institucije kroz međunarodne susrete, masterklasove i razvoj specijalizovane digitalne platforme.
I možda je upravo to najzanimljiviji utisak koji posetilac može poneti iz galerije: savremeni ikonopis nije umetnost zarobljena između prošlosti i sadašnjosti. On se menja, razvija i traži nove načine da govori savremenom čoveku, a da pritom ne izgubi vezu sa tradicijom iz koje je potekao.
Do 16. septembra posetioci Galerije Kolarčeve zadužbine mogu da pogledaju međunarodnu postavku i upoznaju različite puteve kojima savremena sakralna umetnost danas ide. Na jednom mestu susreću se tradicija, novi umetnički izrazi, različite tehnike i kulture, ali i ono što je možda najvažnije, živi proces stvaranja.
U pravoslavnoj ikonografiji može se susresti neobičan prikaz Jovana Krstitelja s krilima i… sopstvenom odsečenom glavom u rukama. Šta znači ova neobična predstava i koju poruku nosi za vernike?
Čudo u Vlahernskom hramu postalo je temelj jedne od najmoćnijih ikona — simbola zastupništva Majke Božje, anđela i svetih, koji i danas uliva veru i nadu hrišćanima širom sveta.
Od dovratnika do vitrine, neke navike u rasporedu svetinja potiču iz pogrešnih tumačenja, a prema učenju Crkve, mesto koje im dajemo otkriva koliko razumemo njihovu pravu ulogu u svakodnevnom životu.
Od antičkih predstava jahača do pravoslavne ikonografije, lik Svetog Georgija otkriva slojevito tumačenje borbe, vere i unutrašnje promene, koje i danas privlače pažnju vernika i umetnika.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.