Sve što je pred ikonama nije otpad, već deo svetinje. Jedan od najpoznatijih duhovnika sa Svete gore otkriva kako da sačuvate blagodat i svetinju u svom domu.
U domovima pravoslavnih vernika kandilo zauzima posebno mesto. Njegov plamen nije samo ukras porodičnog ikonostasa, već i simbol vere, molitve i blagoslova u domu. Ipak, mnogi u neznanju prave greške kada je reč o vodi kojom peru kandilo i o ostatku fitilja, ne znajući da i prema tim sitnim detaljima treba pristupiti sa poštovanjem.
Voda iz kandila nije obična – evo gde ne sme da završi
Starci sa Svete Gore uvek su učili vernike da je i voda koja dolazi u dodir sa kandilom sveta. Kandilo osvetljava ikone, pred njim se uznosi molitva, i zato je neprikladno da se takva voda izliva u odvode koji vode u nečista mesta.
– Ikone u svojim kućama postavite na istok, a kandila nemojte prati u sudoperama u kojima perete tanjire, jer se ta voda sliva u nečiste jame. Tu vodu sipajte u saksije sa cvećem. Isto tako, ni ostatke od fitilja nemojte bacati u smeće nego ih spalite, a pepeo od njih opet stavite u saksije sa cvećem.
Mali gestovi koji čuvaju veliku blagodat
Učenje svetih otaca jasno pokazuje da se pobožnost ogleda i u malim, svakodnevnim gestovima. Vodu od pranja kandila najbolje je sipati u zemlju — u saksije sa cvećem, u dvorište ili pored drveta — kako bi se ona vratila prirodi, a ne otišla u kanalizaciju.
Isto pravilo važi i za ostatke žiška (fitilja). On je goreo pred ikonama i upijao osveštano ulje. Zato ga ne treba bacati u kantu za smeće. Najprikladnije je da se pažljivo spali, a pepeo stavi u saksiju ili u zemlju.
Zašto je ovo važno za vernika
Poštovanje kandila, ikona i svega što je posvećeno Bogu nije puka forma, već način da vernik svakodnevno živi svoju veru. Time se pokazuje zahvalnost i strahopoštovanje prema svetinji. Iako se radi o naizgled malim stvarima, upravo one grade duh doma u kome Gospod prebiva.
Takvo bogopoštovanje čuva blagodat i podseća nas da je svaka svetinja dar Božiji koji zaslužuje pažnju, ljubav i poštovanje. Sve što je osvećeno — i voda, i ulje, i fitilj — zaslužuje poseban odnos, jer je i kroz te male stvari Gospod prisutan u našem domu.
Eparhija niška poklonila je osmeh i sigurnost Predragu i Anđeli Antić i njihovim sinovima, koji su, uz blagoslov i slavsku ikonu, uselili u svoj novi dom, izgrađen snagom vere, ljubavi i zajedništva.
U vremenu sve većih globalnih napetosti, mnogi vernici sve češće posežu za zapisanim upozorenjima svetih otaca. Od Svetog Pajsija do starca Jefrema, njihove poruke danas zvuče kao odjek stvarnosti koja se upravo pred nama odvija.
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.
Od Marije Magdalene do gotovo zaboravljenih imena – otkrivamo ko su bile žene koje su ponele miro, šta su zatekle na mestu Hristovog pogrebenja i zbog čega se njihova uloga i danas tumači na različite načine.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Otkrijte duboku simboliku odabira Blažene Ksenije da nakon što joj se muž upokojio, nosi njegovu odeću i kako je kroz ovu transformaciju postala snažan svetionik vere i duhovnog oslobođenja.
Branković godinama gradi bratske veze Srbije sa pravoslavnim narodima širom sveta i kao ambasador svetosavlja sa članovima udruženja je rado viđen, gde god se nađe.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za Nedelju 2. sedmice po Vaskrsu vodi kroz susrete koji ne ostavljaju prostor za ravnodušnost, već rađaju reč koja ostaje zauvek ista.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Artemona po starom i Svetog mučenika Vasilija Amasijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Nedelju Dobrog pastira, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Upozorenje velikog srpskog duhovnika 20. veka razotkriva uzrok koji mnogi izbegavaju da priznaju i pokazuje zašto se izlaz ne traži oko nas, već u ličnoj promeni.
Odlazak bugarskog arhijereja iz hrama Svetog Đorđa u Carigradu, nakon odluke o učešću predstavnika drugih crkava u službi, razotkrio je napetosti koje su se već danima gomilale iza svečanog poretka vaskršnje službe.