Duhovno vojevali, pobedili i ovenčali se slavom: Sutra su Sveti apostoli Olimp, Erast, Kvart, Rodion, Sosipater i Tercije
Oni su pripadali sedamdesetorici apostola i svoj život posvetili širenju hrišćanske vere.
Oni su pripadali sedamdesetorici apostola i svoj život posvetili širenju hrišćanske vere.
U pravoslavnom učenju vera i dela ne posmatraju se kao odvojene stvari.
U pravoslavlju se kadi da bi se simbolički uznela molitva Bogu, prizvala blagodat Svetog duha i unelo duhovno osvećenje i mir u prostor i ljude.
Susret je održan pošto je poslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno patrijarhom Porfirijem, prethodnog dana učestvovalo u molitvenim svečanostima povodom 80. rođendana patrijarha Kirila.
Snimak Čupića iz hrama objavili su "Studenti Raška".
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Oni su pripadali sedamdesetorici apostola i svoj život posvetili širenju hrišćanske vere.
Susret je održan pošto je poslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno patrijarhom Porfirijem, prethodnog dana učestvovalo u molitvenim svečanostima povodom 80. rođendana patrijarha Kirila.
U pravoslavnom učenju vera i dela ne posmatraju se kao odvojene stvari.
U pravoslavlju se kadi da bi se simbolički uznela molitva Bogu, prizvala blagodat Svetog duha i unelo duhovno osvećenje i mir u prostor i ljude.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.