AKO VAM SE OVO DOGODI, ZNAJTE DA VAS GOSPOD UPRAVO GLEDA! Arhimandrit Kiril Pavlov o velikoj tajni Božje milosti!
Sveti oci su često govorili da nevolje imaju posebnu ulogu u duhovnom životu.
Mnogi podvižnici kroz vekove svedočili su da je upravo dar suza bio jedan od najvećih darova koje su primili tokom svog duhovnog života.
U pravoslavnoj duhovnosti suze nisu znak slabosti, već dubokog unutrašnjeg preobražaja čoveka.
Sveti oci su učili da postoje suze koje dolaze iz tuge ovoga sveta i suze koje se rađaju iz pokajanja, a upravo ove druge predstavljaju veliki dar Božji.
Kroz njih se srce omekšava, duša čisti, a čovek postaje sposoban da jasnije sagleda svoje greške, ali i neizmernu ljubav Božju.
Pokajanje nije samo svest o učinjenom grehu, već živa želja da se čovek promeni i vrati svom Stvoritelju. Kada vernik iskreno zavapi pred Bogom, priznajući svoje slabosti i nemoći, tada se u njegovom srcu rađa smirenje.
To smirenje nije poniženost, već istinito poznavanje sebe i svoje zavisnosti od Boga. U takvom stanju čovek prestaje da osuđuje druge, da se uzdiže iznad bližnjih i da svoju snagu vidi u prolaznim zemaljskim stvarima.
Mnogi podvižnici kroz vekove svedočili su da je upravo dar suza bio jedan od najvećih darova koje su primili tokom svog duhovnog života.
Te suze nisu bile izraz očajanja, već susreta sa Božjom milošću. Što se srce više približava Bogu, to jasnije vidi sopstvene nedostatke, ali istovremeno oseća i utehu koju Gospod pruža svakome ko mu prilazi sa iskrenim pokajanjem.
Sveti oci su upozoravali da je gordost najveća prepreka spasenju, dok je smirenje temelj svih vrlina. Đavo lako prilazi srcu koje je ispunjeno samoljubljem, sujetom i samopouzdanjem, ali pred smirenim čovekom gubi svoju silu.
Zato su pokajanje i plač zbog grehova smatrani snažnim oružjem u duhovnoj borbi, jer čoveka oslobađaju od obmane da može bez Boga i vraćaju ga istini o sopstvenom životu.
O značaju pokajničkih suza govorio je i Sveti Grigorije Sinait rečima:
"Kad đavo vidi nekoga da živi plačući, on tamo ne boravi, jer se boji smirenja koje dolazi od plača.“
Sveti oci su često govorili da nevolje imaju posebnu ulogu u duhovnom životu.
Sveti oci učili su da svaka greška može da postane pouka ukoliko čovek iz nje izvuče duhovnu korist.
Upravo je molitva most koji povezuje čoveka sa neiscrpnim izvorom Božje ljubavi i milosrđa.
Umesto uobičajenog unutrašnjeg otpora, svetitelj opisuje neočekivan pristup i ukazuje da se izlaz ne nalazi u pojačanoj borbi, već u smirenju koje prekida napad i menja njegov pravac.
U Bogu se spajaju pravda i milost, sila i blagost, veličina i smirenje.
Plač je spasonosan, dragi moji, govorio je profesor Jerotić.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Na prvi pogled deluju gotovo isto, ali se iza ova dva pojma kriju različiti odgovori na jedno od najvećih pitanja čoveka: šta možemo da znamo o Bogu?
Jedni na groblje odlaze baš tog dana i naručuju parastos, dok drugi smatraju da za tim nema potrebe. Sveštenik objašnjava šta je u ovakvoj situaciji najvažnije.
U svetosavskoj tradiciji i istoriji SPC, ekshumacija ima i poseban značaj kada je reč o obretenju moštiju svetitelja.
Dobro delo gubi svoj pravi smisao kada čovek počne da ga čini zbog sebe.
Pitanje koje na prvi pogled deluje jednostavno otvara jednu od najdubljih tajni vere i suočava čoveka sa granicama sopstvenog poimanja.
Nad njegovim svetih moštiju, prema predanju, dogodila su se mnoga iscelenja bolesnih.
Dobro delo gubi svoj pravi smisao kada čovek počne da ga čini zbog sebe.
Sveti oci su uvek naglašavali da, ma kakvo dete da je, ne treba ga posmatrati kao problem koji treba "slomiti“, već kao ličnost koju treba oblikovati.
Duša poseduje svojevrsni duhovni mehanizam upravljanja telom, a kao primer za to je fantomski bol, tvrdi otac Danil.
Pitanje koje na prvi pogled deluje jednostavno otvara jednu od najdubljih tajni vere i suočava čoveka sa granicama sopstvenog poimanja.
Tri jufke, sočan nadev od mlevenog mesa i luka i posebna završnica u kojoj se krajevi testa preklapaju preko nadeva daju mu izgled i ukus koji se pamte.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.