OVO JE JEDNO OD NAJVEĆIH DELA PRED BOGOM! Sveti Siluan je tvrdio da se za njega dobija ogromna nagrada za kojom svi čeznu!
U pravoslavnoj tradiciji mnogi podvižnici učili su da nema istinske ljubavi bez spremnosti da se oprosti.
Upravo je molitva most koji povezuje čoveka sa neiscrpnim izvorom Božje ljubavi i milosrđa.
U vremenu kada su ljudi često opterećeni brigama, neizvesnošću i sopstvenim problemima, Crkva nas podseća na jednu veliku istinu - da nijedno dobro delo nije toliko snažno kao iskrena molitva za bližnjeg.
Molitva nije samo reč izgovorena usnama, već izraz ljubavi koja prevazilazi svaku udaljenost i svaku ljudsku nemoć. Kada pred Gospoda prinesemo ime čoveka za koga se molimo, pokazujemo da njegovo breme nosimo zajedno sa njim, da ga nismo zaboravili i da verujemo u Božju milost.
Sveti Oci učili su da je molitva za drugoga najuzvišeniji oblik hrišćanske ljubavi.
Dok se molimo za svoje bližnje, za rodbinu, prijatelje, komšije, pa čak i za one koji su nas uvredili ili ožalostili, naše srce se oslobađa sebičnosti i postaje sposobno da prima blagodat Božju. Takva molitva menja pre svega onoga ko se moli, učeći ga smirenju, trpljenju i poverenju u Promisao Božji.
Gospod vidi svaku suzu prolivenu u molitvi, svaki uzdah iz dubine srca i svaku reč upućenu za spasenje drugoga čoveka. Zato hrišćanin nikada ne smatra da je nemoćan pred tuđom patnjom.
Čak i kada ne može da pomogne delom, može da pomogne molitvom, a upravo je molitva most koji povezuje čoveka sa neiscrpnim izvorom Božje ljubavi i milosrđa.
O tome je govorio i Sveti Gavrilo Gruzijski:
"Kada se moliš za nekog čoveka, Gospod ga prima u svoj zagrljaj. On ga okružuje ljubavlju i brigom. Ti možeš samo da se moliš i da nastojiš da se približiš Gospodu, da postaneš Hristov prijatelj. A kada postaneš Njegov prijatelj, prvo što će te upitati biće: ‘Šta želiš? Reci Mi, zamoli Me da nešto učinim za tebe.’ A ti ćeš odgovoriti: ‘Gospode, imam jednog takvog čoveka. Učini za njega ono što možeš.’ I Hristos će to odmah ispuniti."
U pravoslavnoj tradiciji mnogi podvižnici učili su da nema istinske ljubavi bez spremnosti da se oprosti.
Vernici ne bi trebalo svetiteljima da se obraćaju kao nekome ko ispunjava prolazne želje, već kao nebeskim zastupnicima pred Gospodom.
Sveti oci su često govorili da nevolje imaju posebnu ulogu u duhovnom životu.
Sveti oci učili su da svaka greška može da postane pouka ukoliko čovek iz nje izvuče duhovnu korist.
Gospod i pre nego što ga zamolimo sve čuje i sve zna, opominjao je starac Ilija.
Pravoslavno učenje nas podseća da život nije dat da bismo ga u potpunosti razumeli, već da bismo ga živeli u veri, strpljenju i poslušanju.
Pravoslavno predanje uči da se odnos sa Bogom ne stvara naglo niti samo spoljašnjim pravilima, već promenom srca i načina života.
Crkva uči da Gospod nije dužan da ispuni svaku ljudsku želju, već da čoveku daruje ono što je za njegovo spasenje.
Vatrogasna služba u Kareji pojačala pripravnost, kontrolišu se putevi, održavaju vežbe i uvode novi sistemi za rano otkrivanje dima.
Duhovnik Ruske pravoslavne crkve ostavio je kratku, ali snažnu pouku o tome kako male slabosti mogu da promene čovekov odnos prema drugima, materijalnom i Bogu.
Ruski jeroshimonah ostavio je dubok trag u životima mnogih vernika, a kraj svog monaškog puta dočekao je u blizini srpske svetinje na Atosu.
Veliki gruzijski svetitelj ostavio je snažnu poruku o osuđivanju, dobroti i ljudskim slabostima, otkrivajući zašto osuda ne popravlja onoga kome je upućena, već najpre menja naše sopstveno srce.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Dva brata na putu ka moru otkrila su da najveće blago nije ono koje se može poneti u rancu, već ono koje ostaje zauvek u srcu.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Spoj meke teletine, domaćih mlečnih proizvoda i tradicionalnog načina pripreme čini ovo jelo nezaobilaznim delom bogate trpeze.
Ruski jeroshimonah ostavio je dubok trag u životima mnogih vernika, a kraj svog monaškog puta dočekao je u blizini srpske svetinje na Atosu.
U hramu Svetog velikomučenika Prokopija svečano je obeležena hramovna slava, a Episkop valjevski Isihije pozvao je vernike da u patnji bližnjih prepoznaju priliku za ljubav, saosećanje i delatnu hrišćansku veru.