OVO JE JEDNO OD NAJVEĆIH DELA PRED BOGOM! Sveti Siluan je tvrdio da se za njega dobija ogromna nagrada za kojom svi čeznu!
U pravoslavnoj tradiciji mnogi podvižnici učili su da nema istinske ljubavi bez spremnosti da se oprosti.
Upravo je molitva most koji povezuje čoveka sa neiscrpnim izvorom Božje ljubavi i milosrđa.
U vremenu kada su ljudi često opterećeni brigama, neizvesnošću i sopstvenim problemima, Crkva nas podseća na jednu veliku istinu - da nijedno dobro delo nije toliko snažno kao iskrena molitva za bližnjeg.
Molitva nije samo reč izgovorena usnama, već izraz ljubavi koja prevazilazi svaku udaljenost i svaku ljudsku nemoć. Kada pred Gospoda prinesemo ime čoveka za koga se molimo, pokazujemo da njegovo breme nosimo zajedno sa njim, da ga nismo zaboravili i da verujemo u Božju milost.
Sveti Oci učili su da je molitva za drugoga najuzvišeniji oblik hrišćanske ljubavi.
Dok se molimo za svoje bližnje, za rodbinu, prijatelje, komšije, pa čak i za one koji su nas uvredili ili ožalostili, naše srce se oslobađa sebičnosti i postaje sposobno da prima blagodat Božju. Takva molitva menja pre svega onoga ko se moli, učeći ga smirenju, trpljenju i poverenju u Promisao Božji.
Gospod vidi svaku suzu prolivenu u molitvi, svaki uzdah iz dubine srca i svaku reč upućenu za spasenje drugoga čoveka. Zato hrišćanin nikada ne smatra da je nemoćan pred tuđom patnjom.
Čak i kada ne može da pomogne delom, može da pomogne molitvom, a upravo je molitva most koji povezuje čoveka sa neiscrpnim izvorom Božje ljubavi i milosrđa.
O tome je govorio i Sveti Gavrilo Gruzijski:
"Kada se moliš za nekog čoveka, Gospod ga prima u svoj zagrljaj. On ga okružuje ljubavlju i brigom. Ti možeš samo da se moliš i da nastojiš da se približiš Gospodu, da postaneš Hristov prijatelj. A kada postaneš Njegov prijatelj, prvo što će te upitati biće: ‘Šta želiš? Reci Mi, zamoli Me da nešto učinim za tebe.’ A ti ćeš odgovoriti: ‘Gospode, imam jednog takvog čoveka. Učini za njega ono što možeš.’ I Hristos će to odmah ispuniti."
U pravoslavnoj tradiciji mnogi podvižnici učili su da nema istinske ljubavi bez spremnosti da se oprosti.
Vernici ne bi trebalo svetiteljima da se obraćaju kao nekome ko ispunjava prolazne želje, već kao nebeskim zastupnicima pred Gospodom.
Sveti oci su često govorili da nevolje imaju posebnu ulogu u duhovnom životu.
Sveti oci učili su da svaka greška može da postane pouka ukoliko čovek iz nje izvuče duhovnu korist.
Otac Dejan upozorava da mnogi vernici prave grešku očekujući neki natprirodi znak, zbog čega neretko odlažu donošenje važnih odluka.
Gospod i pre nego što ga zamolimo sve čuje i sve zna, opominjao je starac Ilija.
Pravoslavno učenje nas podseća da život nije dat da bismo ga u potpunosti razumeli, već da bismo ga živeli u veri, strpljenju i poslušanju.
Pravoslavno predanje uči da se odnos sa Bogom ne stvara naglo niti samo spoljašnjim pravilima, već promenom srca i načina života.
Svetogorski starac je upozoravao na osobinu koja se često previđa, a koja može ozbiljno da ugrozi zajednički život.
Patrijarh Kiril služio je Svetu liturgiju u Hramu Hrista Spasitelja, dok su učesnici nosili krstove, ikone i svete mošti.
Plamen je iz metalnog bureta zahvatio trsku, suvu travu i nisko rastinje, a manastirska protivpožarna ekipa sprečila je njegovo dalje širenje.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Posebno je opasno podsmevati se drugome kada mislimo da smo u nečemu bolji, uspešniji ili moralniji.
Upravo mešanje roditelja u brak često postaje izvor nesporazuma.
Sveti Filotej Zervakos tvrdio da je svaki roditelj treba da "zakrsti" svoje dete kad ga opterećuju zdravstvene tegobe.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
General je prethodnih dana molitveno pomenut u hramovima širom srpskih zemalja, a sada je poznato kada će biti održan crkveni ispraćaj u Beogradu.
Patrijarh srpski Porfirije služio je Svetu liturgiju i obavio čin velikog osvećenja hrama, a nastojateljicu manastira, monahinju Zlatu, odlikovao činom igumanije.