KAKO SAMI SEBI UNIŠTAVAMO DUŠU I LIŠAVAMO SE SVAKE NADE: Sveti Jovan Kronštatski o onome što dosta ljudi radi i tako se nesvesno bacaju u očaj
Sveti oci učili su da svaka greška može da postane pouka ukoliko čovek iz nje izvuče duhovnu korist.
Gospod i pre nego što ga zamolimo sve čuje i sve zna, opominjao je starac Ilija.
U pravoslavlju, molitva predstavlja lični, živi razgovor i sjedinjenje čoveka sa Bogom. Ona nije samo mehaničko izgovaranje reči već duhovni lek, izraz ljubavi, vere i način da se postigne duhovni mir i blagodat.
Pravoslavna crkva uči da Bog čuje svaku iskrenu molitvu koja dolazi iz čistog srca.
U životu se, međutim, dešava da se ljudi iskreno i istrajno mole, a da im molitve, uprkos tome, ostanu neuslišene. Zbog toga se često kod vernika javlja pitanje da li su negde pogrešili dok su se molili, da li su izgovorili prave reči, kao i da li postoji neka molitva koja je posebno ugodna Bogu, da će zahvaljujući njoj Gospod im ispuniti svaku želju.
Pravoslavna crkva, međutim, uči da Bog ne gleda samo na reči molitve već, pre svega, na stanje ljudskog srca. Molitva koja je Bogu ugodna nije ona koja poseduje posebnu formu, već ona koja se uznosi s verom, smirenjem i poverenjem u Božju volju.
Čovek često moli za ono što smatra dobrom, dok Bog, koji poznaje ceo njegov život i večni ishod njegovog puta, daje ono što je za njegovo spasenje zaista korisno, čak i onda kada to čoveku u trenutku nije razumljivo.
To je najbolje objasnio starac Ilija Optinski:
- Kakva je molitva najugodnija Bogu? Nema ništa lepše od molitve "Očenaš". Sam Gospod nam je dao u Jevanđelju po Mateju ili po Luki. Gospod i pre nego što ga zamolimo sve čuje i sve zna. Mi možemo da mislimo da se naša molitva ne ispunjava, ali i tu se projavljuje ljubav Božja. Jer, Bog sve čini za čovekovo dobro i nikada ne čini zlo čoveku - rekao je starac Ilija i dodao:
- Recimo, čovek se moli za ozdravljenje i čini mu se da mu Gospod ne ispunjava molitvu. Međutim, Gospod je ispunjava, ali mi želimo odmah da ozdravimo. Kakav je uzvišeniji plan za čoveka i čemu njegove patnje? Da bi to čoveku donelo dobrobit u izobilju, ne samo na zemlji već i u večnosti... Pošto čovek nastavlja da živi, Gospod želi da ga sustigne bolest da bi bio verniji, da bi se više molio i, samim tim, više i dobio. Ili neko se moli za nečji život, ali Bog zna da mu to neće doneti plodove u večnosti jer, ako nastavi da živi, više će grešiti.
Sveti oci učili su da svaka greška može da postane pouka ukoliko čovek iz nje izvuče duhovnu korist.
Upravo je molitva most koji povezuje čoveka sa neiscrpnim izvorom Božje ljubavi i milosrđa.
Mnogi podvižnici kroz vekove svedočili su da je upravo dar suza bio jedan od najvećih darova koje su primili tokom svog duhovnog života.
Sveti oci učili su da čovek ne može istinski voleti Gospoda ako ostaje ravnodušan prema nevolji drugoga.
Sveti oci često su govorili da je nestrpljenje jedan od najvećih neprijatelja duhovnog života.
Vernici ne bi trebalo svetiteljima da se obraćaju kao nekome ko ispunjava prolazne želje, već kao nebeskim zastupnicima pred Gospodom.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
Crkva uči da Gospod nije dužan da ispuni svaku ljudsku želju, već da čoveku daruje ono što je za njegovo spasenje.
Veliki duhovnik našeg vremena upozoravao je da problem ne mora biti u bahatosti i otvorenoj oholosti, već u uverenju da smo dovoljno dobri, zbog čega prestajemo da preispitujemo sopstvene postupke i slabosti.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Vernici često zanemare kako prilaze Svetoj čaši.
Za pravoslavnog hrišćanina sloboda ne znači da čovek može da radi sve što želi i da sam sebi određuje šta je dobro, a šta zlo.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Manastir obeležava 540 godina od osnivanja, 270 godina od osvećenja hrama i dve decenije od obnove monaškog života, uz podsećanje na njegovu veliku duhovnu i kulturnu ulogu kroz istoriju.
Umesto mlevenog mesa, koriste se sočni komadi svinjetine i mnogo crnog luka, a završni korak receptu daje poseban ukus.
Protojerej Mihail Bregvadze tvrdi da je odluka povezana sa okolnostima smrti, dok majka pokojnice odbacuje njegove navode i traži da se ne iznose nepotvrđene tvrdnje o ovoj porodičnoj tragediji.