Veliki srpski duhovnik 20. veka govorio je o trenucima kada čovek više ne razume zašto mu se teškoće događaju i kako upravo tada može da sačuva poverenje u Gospoda.
Kada se problemi nižu jedan za drugim, a rešenje se ne nazire, čovek lako počinje da se pita zbog čega se baš njemu sve to događa. U takvim trenucima nevolje mogu izgledati kao znak da je ostao bez Božje pomoći. Starac Tadej Vitovnički, međutim, ostavio je pouku koja ovakve trenutke sagledava drugačije.
Govoreći o odnosu čoveka prema nevoljama i Božjoj volji, otac Tadej je rekao:
- Po tome ćemo znati da smo omiljeni Gospodu, ako nam Gospod zadaje težak zadatak i mnoge nevolje u životu imamo - govorio je otac Tadej Vitovnički.
Ove reči ne znače da treba tražiti nevolju niti da je svaka patnja sama po sebi znak Božje naklonosti. Starac Tadej podseća da teškoće ne moraju značiti da je čovek zaboravljen ili napušten. Naprotiv, upravo kroz ono što mu je teško može se pokazati koliko ima vere, trpljenja i poverenja u Gospoda.
Njegova pouka zato ne nudi jednostavan odgovor na pitanje zašto nas nešto boli ili zbog čega nam je određeni put težak. Ona pažnju usmerava na način na koji čovek prihvata ono što ne može da promeni i na njegov odnos prema Bogu u takvim okolnostima.
Kada se pred čovekom zatvore vrata koja je želeo da otvori, možda je najvažnije da ne zaključi odmah da ga je Gospod ostavio. Upravo u takvom trenutku reči starca Tadeja pozivaju čoveka da sačuva poverenje u Gospoda i onda kada ne razume zbog čega prolazi kroz teškoće.
Čitanje Jevanđelja za petak 17. sedmice po Duhovima
Shutterstock/Saulich Elena
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Efescima, začalo 226 (4,17-25)
17. Ovo, dakle, govorim i svedočim u Gospodu da više ne živite kao što žive i ostali neznabošci u praznoumlju svom, 18. pomračenih misli, otuđeni od života Božijega zbog neznanja koje je u njima, zbog okamenjenosti srca njihovoga. 19. Oni otupevši predadoše sebe razuzdanosti, pa čine svaku nečistotu s pohlepom. 20. A vi tako ne upoznaste Hrista, 21. ako li ga čuste i u Njemu naučeni biste, kao što i jeste istina u Isusu, 22. da vi odbacite raniji način života staroga čoveka, koji propada u željama varljivim, 23. a da se obnavljate duhom uma svog, 24. i obucite se u novoga čoveka, sazdanoga po Bogu u pravednosti i svetosti istine.25. Zato odbacivši laž, govorite istinu svaki sa svojim bližnjim; jer smo udovi jedan drugome.
Jevanđelje Marko, začalo 53. (12,1-12)
1. I poče im govoriti u pričama: „Posadi čovek vinograd, i ogradi plotom, i iskopa pivnicu, i sagradi kulu, i dade ga vinogradarima, pa otide. 2. I kada dođe vreme, posla vinogradarima slugu da primi od vinogradara roda vinogradskoga. 3. A oni ga uhvatiše, izbiše i poslaše praznih ruku. 4. I opet im posla drugog slugu; i onoga napadoše kamenjem, i razbiše mu glavu, i poslaše ga osramoćena. 5. I opet posla drugog, i njega ubiše; i mnoge druge, jedne izbiše a druge pobiše.
6. A on imaše još jedinoga sina svoga, voljenoga, pa im najzad posla i njega, govoreći: 'Postideće se sina mojega. 7. A vinogradari oni rekoše među sobom: 'Ovo je naslednik, hodite da ga ubijemo, i naše će biti nasledstvo.' 8. I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga napolje iz vinograda." 9. Šta će, dakle, učiniti gospodar vinograda? Doći će i pogubiće vinogradare, i daće vinograd drugima. 10. Zar niste čitali u Pismu ovo: 'Kamen koji odbaciše zidari, on postade glava od ugla;' 11. To bi od Gospoda i divno je u očima našim. 12. I tražahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda; jer razumeše da za njih govori priču; i ostavivši ga otidoše.
Pouka pravoslavnog duhovnika 20. veka otkriva kako čovek može da izgubi put ka pokajanju i zašto ni očajanje ni uverenje da nema zbog čega da se menja nisu bezazleni.
Reči velikog rumunskog duhovnika o anđelu sa krštenja otvaraju pitanje koje vekovima zaokuplja vernike: ko prati čoveka kada napusti ovaj svet i kakvu mu poruku tada donosi.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Od srebroljublja i gordosti do neblagodarnosti i ravnodušnosti, svetogorski starac nabraja ponašanja koja se lako prikriju iza svakodnevnih navika, a čoveka mogu udaljiti od Boga i drugih ljudi.
Kada dođu razočaranje, gubitak i neizvesnost, lako je zaboraviti na zahvalnost, a pouka velikog ruskog duhovnika podseća zašto ni u najtežim danima ne treba izgubiti blagodarno srce.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.