Pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada nas povreda i ljutnja potpuno savladaju, a sopstvena snaga više nije dovoljna da zaustavi ono što se događa u nama.
Bes ume da preuzme čoveka toliko da tuđa uvreda postane važnija od sopstvenog mira. Kada ljutnja preraste u mržnju, teško je zaustaviti misli koje traže osvetu i nove razloge za gnev. Sveti pravedni Aleksije Mečev savetuje da se tada ne oslanjamo na sopstvenu snagu, već da se iskreno obratimo Presvetoj Bogorodici.
- Ako osetiš kako u tebi ključa bes ili mržnja prema nekome, zavapi Majci Božjoj: "Vladičice, pomozi mi, slab sam, ne mogu ništa da učinim, želim da budem blag, zato mi pomozi." Moli se od srca, u suzama, i onda, znaj, kao što majka trči što brže može ka svom detetu kada plače, kada mu se nešto desi, tako nas i Presveta voli i uvek će pomoći - govorio je Sveti pravedni Aleksije Mečev.
Njegova pouka ne traži od čoveka da sopstvenim snagama odmah ugasi bes. Prvi korak je mnogo jednostavniji: priznati da smo slabi i zatražiti pomoć. Umesto da gnev dobija još prostora u mislima, treba ga prekinuti molitvom.
Čitanje Jevanđelja za ponedeljak 17. sedmice po Duhovima
Shutterstock/Natasha Zakharova
Jevanđelje
Večernja
Prva knjiga Mojsijeva (28,10-17)
10. A Jakov otide od Virsaveje idući u Haran. 11. I dođe na jedno mesto, i ondje zanoći, jer sunce beše zašlo; i uze kamen na onom mestu, i metnu ga sebi pod glavu, i zaspa na onom mestu. 12. I usni, a to lestve stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo, i gle, anđeli Božji po njima se penjahu i slažahu; 13. i gle, na vrhu stajaše Gospod, i reče: „Ja sam Gospod Bog Avrama oca tvog i Bog Isakov; tu zemlju na kojoj spavaš tebi ću dati i semenu tvom;
14. i semena će tvoga biti kao praha na zemlji, te ćeš se raširiti na zapad i na istok i na sever i na jug, i svi narodi na zemlji blagosloviće se u tebi i u semenu tvom. 15. I evo, ja sam s tobom, i čuvaću te kuda god pođeš, i dovešću te natrag u ovu zemlju, jer te neću ostaviti dokle god ne učinim što ti rekoh. 16. A kad se Jakov probudi od sna, reče: „Zacelo je Gospod na ovom mestu; a ja ne znah.“ 17. I uplaši se, i reče: „Kako je strašno mesto ovo! Ovde je doista kuća Božja, i ovo su vrata nebeska.
27. A kad se navrše ti dani, osmoga dana i posle neka prinose sveštenici na oltaru žrtve vaše paljenice i žrtve vaše zahvalne, i primiću vas, govori Gospod Gospod.
1. I odvede me opet k vratima spoljašnjim od svetinje, koja gledaju na istok, a ona behu zatvorena. 2. I reče mi Gospod: „Ova vrata neka budu zatvorena i da se ne otvoraju, i niko da ne ulazi na njih, jer je Gospod Bog Izrailjev ušao na njih; zato neka budu zatvorena. 3. Za kneza su; sam knez neka seda na njima da jede hleb pred Gospodom; kroz trem od ovih vrata neka ulazi i istim putem neka izlazi.” 4. I odvede me k severnim vratima pred dom; i videh, i gle, dom Gospodnji beše pun slave Gospodnje, i padoh na lice svoje.
Priče Solomonove (9,1-11)
1. Premudrost sazida sebi kuću, i otesa sedam stupova; 2. pokla stoku svoju, rastvori vino svoje, i postavi sto svoj. 3. Posla devojke svoje, te zove svrh visina gradskih: 4. „Ko je lud, neka se uvrati ovamo.” I bezumnima veli: 5. „Hodite, jedite heba mog, i pijte vina koje sam rastvorila. 6. Ostavite ludost i bićete živi, i idite putem razuma.” 7. Ko uči potsmevača, prima sramotu; i ko kori bezbožnika, prima rug. 8. Ne karaj potsmevača da ne omrzne na te; karaj mudra, i ljubiće te. 9. Kaži mudrome, i biće još mudriji; pouči pravednoga, i znaće više. 10. Početak je mudrosti strah Gospodnji, i znanje je svetih stvari razum. 11. Jer će se mnom umnožiti dani tvoji i dodaće ti se godine životu.
Jutrenja
Jevanđelje po Luki, začalo 4 (1,39-49)
39. A Marija ustavši onih dana otide hitno u gorski kraj, u grad Judin. 40. I uđe u dom Zaharijin, i pozdravi Jelisavetu. 41. A kad Jelisaveta ču pozdrav Marijin, zaigra dete u utrobi njenoj, i Jelisaveta se ispuni Duha Svetoga, 42. i povika uzvišenim glasom i reče: „Blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje! 43. I otkud meni ovo da dođe mati Gospoda moga meni? 44. Jer gle, kada glas pozdrava tvoga dođe u uši moje, zaigra dete od radosti u utrobi mojoj. 45. I blago onoj koja verova, da će se izvršiti što joj je kazao Gospod.” 46. I reče Marija: „Veliča duša moja Gospoda; 47. i obradova se duh moj Bogu, Spasu mome, 48. što pogleda na smernost sluškinje svoje; jer gle, od sada će me zvati blaženom svi naraštaji; 49. što mi učini veličinu Silni, i sveto ime Njegovo.
Liturgija
Poslanica Svetog apostola Pavla Filipljanima, začalo 240 (2,5-11)
5. Zato neka je u vama ista misao koja je i u Hristu Isusu, 6. koji budući u obličju Božijem, nije smatrao za otimanje to što je jednak sa Bogom, 7. nego je sebe ponizio uzevši obličje sluge, postao istovetan ljudima, i izgledom se nađe kao čovek; 8. unizio je sebe i bio poslušan do smrti, i to do smrti na krstu, 9. zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. 10. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koleno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; 11. i, da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.
Jevanđelje po Luki, začalo 54 (10,38-42; 11,27-28)
38. A kad putovahu i on uđe u jedno selo, a žena neka, po imenu Marta, primi ga u kuću svoju. 39. I u nje beše sestra po imenu Marija, koja sede kod nogu Isusovih i slušaše besedu njegovu. 40. A Marta se zauzela da ga što bolje usluži, i pristupivši mu reče: „Gospode, zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? Reci joj, dakle, da mi pomogne.” 41. A Isus odgovarajući reče joj: „Marta, Marta, brineš se i uznemiravaš za mnogo, 42. a samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobar deo izabrala koji joj se neće oduzeti.”
27. A dok on to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda i reče mu: „Blažena utroba koja te je nosila, i dojke koje si sisao!” 28. A on reče: „Vaistinu, blaženi su oni koji slušaju reč Božiju i drže je.”
Kada rezultati izostanu, lako je posumnjati u smisao svega što radimo. Pouka svetitelja podseća da nisu svi odgovori u našim rukama i otkriva kako zahvalnost može promeniti naš pogled na život.
Pouka svetogorskog starca otvara pitanje zbog čega se greh više ne krije, već se često predstavlja kao sloboda, dok se moral, uzdržanje i pobožan život sve češće proglašavaju zaostalima.
Ponekad izgovaramo svete reči dok nam misli lutaju na sve strane, a veliki svetitelj našeg vremena ostavio je jednostavan savet kako da se čovek sabere i sa ljubavlju obrati Hristu.
Pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada nas povreda i ljutnja potpuno savladaju, a sopstvena snaga više nije dovoljna da zaustavi ono što se događa u nama.
U besedi za 16. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje zbog čega je spasenje ljudi za Gospoda bilo poput hrane bez koje ne može da bude.
U besedi za subotu 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta znači kada telo preuzme primat nad duhom i zašto je preporod moguć sve do poslednjeg trenutka života.
Ako čovek ponižava druge, vređa ih, osuđuje i prema njima pokazuje prezir, ne može očekivati da će takav odnos ostati bez posledica po njegov duhovni život.
U besedi za 16. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje zbog čega je spasenje ljudi za Gospoda bilo poput hrane bez koje ne može da bude.
Pored posta, vernici se uzdržavaju i od različitih oblika telesnog zadovoljstva i luksuza, među kojima su intimni odnosi, upotreba kozmetike i parfema, kao i nošenje kožne odeće.