Reč greh dolazi od starog biblijskog izraza koji doslovno znači "promašiti cilj" ili pogrešiti put.
Greh predstavlja svesno udaljavanje čoveka od Boga, njegovih zapovesti i ljubavi prema bližnjem.
Reč greh dolazi od starog biblijskog izraza koji doslovno znači "promašiti cilj" ili pogrešiti put.
On nije samo određeni postupak koji je zabranjen, već stanje u kojem čovek svojom voljom bira ono što ga odvaja od Boga i narušava odnos sa drugim ljudima. Zato se greh može učiniti ne samo delom, već i rečju, mišlju, željom ili svesnim propuštanjem da učinimo dobro.
U greh se ubrajaju postupci kojima čovek povređuje drugoga, ali i unutrašnja stanja koja hrane takvo ponašanje. Mržnja, zavist, gordost, osuđivanje drugih, zloba, ogovaranje, laž, kleveta, gnev, nepravda, pohlepa i sebičnost predstavljaju grešne načine odnosa prema bližnjem.
Shutterstock/Nenad Cavoski
Greh je samoživost, samozaljubljenost i samozatvorenost
Crkva govori i o gresima protiv čovekovog odnosa prema Bogu, kao što su neverovanje, bogohulstvo, idolopoklonstvo i svesno odbacivanje Božijih zapovesti.
Greh može biti i u onome što čovek ne učini. Kada neko može da pomogne, a namerno odbije da pomogne; kada vidi nepravdu, ali iz sebičnosti odluči da ćuti; kada zna šta je dobro, ali ga svesno ne čini, i takvo ponašanje može predstavljati greh.
Zbog toga se u pravoslavnom razumevanju čovek ne poziva samo da izbegava zlo, već i da čini dobro.
- Greh je pre svega nedostatak ljubavi. Greh je vrhunski egoizam. To je samoživost, samozaljubljenost i samozatvorenost. Kad god izaberemo svoje zadovoljstvo umesto potrebe mog bližnjeg, to je greh. Kad god izaberemo svoje zadovoljstvo koje povređuje drugog, to je greh. Kad god se zatvorimo u svoj mali svet u kome smo samozadovoljani, to je smrt ljubavi. A gde nema ljubavi, tu je i duhovna smrt.
Pravoslavna vera nas uči da krst koji nosimo nije samo spoljašnje stradanje, već i unutrašnja borba da sačuvamo dobrotu i milosrđe čak i onda kada smo povređeni.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetogorski starac govorio je o čoveku koji se posle pada obraća Gospodu i otkrio šta, prema njegovom iskustvu, može da bude presudno za takvu molitvu.
Posle zdravstvenih problema, starici je potrebna je svakodnevna pomoć, a porodica traži način da joj obezbedi odgovarajuću negu; sveštenik Viktor Nikišov ukazao je na ono što u takvoj situaciji treba uzeti u obzir.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.