Reč greh dolazi od starog biblijskog izraza koji doslovno znači "promašiti cilj" ili pogrešiti put.
Greh predstavlja svesno udaljavanje čoveka od Boga, njegovih zapovesti i ljubavi prema bližnjem.
Reč greh dolazi od starog biblijskog izraza koji doslovno znači "promašiti cilj" ili pogrešiti put.
On nije samo određeni postupak koji je zabranjen, već stanje u kojem čovek svojom voljom bira ono što ga odvaja od Boga i narušava odnos sa drugim ljudima. Zato se greh može učiniti ne samo delom, već i rečju, mišlju, željom ili svesnim propuštanjem da učinimo dobro.
U greh se ubrajaju postupci kojima čovek povređuje drugoga, ali i unutrašnja stanja koja hrane takvo ponašanje. Mržnja, zavist, gordost, osuđivanje drugih, zloba, ogovaranje, laž, kleveta, gnev, nepravda, pohlepa i sebičnost predstavljaju grešne načine odnosa prema bližnjem.
Shutterstock/Nenad Cavoski
Greh je samoživost, samozaljubljenost i samozatvorenost
Crkva govori i o gresima protiv čovekovog odnosa prema Bogu, kao što su neverovanje, bogohulstvo, idolopoklonstvo i svesno odbacivanje Božijih zapovesti.
Greh može biti i u onome što čovek ne učini. Kada neko može da pomogne, a namerno odbije da pomogne; kada vidi nepravdu, ali iz sebičnosti odluči da ćuti; kada zna šta je dobro, ali ga svesno ne čini, i takvo ponašanje može predstavljati greh.
Zbog toga se u pravoslavnom razumevanju čovek ne poziva samo da izbegava zlo, već i da čini dobro.
- Greh je pre svega nedostatak ljubavi. Greh je vrhunski egoizam. To je samoživost, samozaljubljenost i samozatvorenost. Kad god izaberemo svoje zadovoljstvo umesto potrebe mog bližnjeg, to je greh. Kad god izaberemo svoje zadovoljstvo koje povređuje drugog, to je greh. Kad god se zatvorimo u svoj mali svet u kome smo samozadovoljani, to je smrt ljubavi. A gde nema ljubavi, tu je i duhovna smrt.
Pravoslavna vera nas uči da krst koji nosimo nije samo spoljašnje stradanje, već i unutrašnja borba da sačuvamo dobrotu i milosrđe čak i onda kada smo povređeni.
Protojerej Andrej Jefanov objašnjava zašto monaški postrig nije obična životna odluka i upozorava šta bi značilo napustiti put koji je čovek dobrovoljno izabrao.
Jedna vernica upitala je oca Viktora Nišikova može li dobrota da opravda ružne reči, a njegov odgovor otvara ozbiljno pitanje o grehu, pokajanju i tome šta se zaista nalazi u čovekovom srcu.
Na jubilarnom 50. izdanju manifestacije u Beloj Vodi priznanje je pripalo mitropolitu kruševačkom, koji je govorio o lepoti, dobroti, odnosu prema Bogu i bližnjima, ali i o iskušenjima koja čoveka udaljavaju od večnih vrednosti.
Ako čovek ponižava druge, vređa ih, osuđuje i prema njima pokazuje prezir, ne može očekivati da će takav odnos ostati bez posledica po njegov duhovni život.
U besedi za 16. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje zbog čega je spasenje ljudi za Gospoda bilo poput hrane bez koje ne može da bude.
Pored posta, vernici se uzdržavaju i od različitih oblika telesnog zadovoljstva i luksuza, među kojima su intimni odnosi, upotreba kozmetike i parfema, kao i nošenje kožne odeće.