Reč greh dolazi od starog biblijskog izraza koji doslovno znači "promašiti cilj" ili pogrešiti put.
Greh predstavlja svesno udaljavanje čoveka od Boga, njegovih zapovesti i ljubavi prema bližnjem.
Reč greh dolazi od starog biblijskog izraza koji doslovno znači "promašiti cilj" ili pogrešiti put.
On nije samo određeni postupak koji je zabranjen, već stanje u kojem čovek svojom voljom bira ono što ga odvaja od Boga i narušava odnos sa drugim ljudima. Zato se greh može učiniti ne samo delom, već i rečju, mišlju, željom ili svesnim propuštanjem da učinimo dobro.
U greh se ubrajaju postupci kojima čovek povređuje drugoga, ali i unutrašnja stanja koja hrane takvo ponašanje. Mržnja, zavist, gordost, osuđivanje drugih, zloba, ogovaranje, laž, kleveta, gnev, nepravda, pohlepa i sebičnost predstavljaju grešne načine odnosa prema bližnjem.
Shutterstock/Nenad Cavoski
Greh je samoživost, samozaljubljenost i samozatvorenost
Crkva govori i o gresima protiv čovekovog odnosa prema Bogu, kao što su neverovanje, bogohulstvo, idolopoklonstvo i svesno odbacivanje Božijih zapovesti.
Greh može biti i u onome što čovek ne učini. Kada neko može da pomogne, a namerno odbije da pomogne; kada vidi nepravdu, ali iz sebičnosti odluči da ćuti; kada zna šta je dobro, ali ga svesno ne čini, i takvo ponašanje može predstavljati greh.
Zbog toga se u pravoslavnom razumevanju čovek ne poziva samo da izbegava zlo, već i da čini dobro.
- Greh je pre svega nedostatak ljubavi. Greh je vrhunski egoizam. To je samoživost, samozaljubljenost i samozatvorenost. Kad god izaberemo svoje zadovoljstvo umesto potrebe mog bližnjeg, to je greh. Kad god izaberemo svoje zadovoljstvo koje povređuje drugog, to je greh. Kad god se zatvorimo u svoj mali svet u kome smo samozadovoljani, to je smrt ljubavi. A gde nema ljubavi, tu je i duhovna smrt.
Pravoslavna vera nas uči da krst koji nosimo nije samo spoljašnje stradanje, već i unutrašnja borba da sačuvamo dobrotu i milosrđe čak i onda kada smo povređeni.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U besedi za petak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto čovek ne prepoznaje pogubnost greha i zašto je očišćenje uma prvi korak ka povratku Bogu.
Zašto oni koji su uvereni da su uvek u pravu često ne vide potrebu za pokajanjem i kako se gordost prikriva iza sopstvenih opravdanja pokazuje pouka ruskog pravoslavnog podvižnika.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima