NEMA ĐAVOLU NIŠTA MILIJE NEGO KAD OVO KAŽETE ILI, JOŠ BOLJE - URADITE! Otac Joil o onome što dosta ljudi čini, a i ne zna da ih vodi pravo u propast!
Najveća zabluda savremenog sveta jeste sigurnost u "novo sutra".
Povrediti drugog, to je teška rana, upozorava mitropolit.
Pokajanje je temelj hrišćanskog života i predstavlja potpunu promenu čovekovog unutrašnjeg bića, a ne samo puko osećanje krivice ili formalno nabrajanje grehova. Ono je proces u kojem čovek prepoznaje svoj greh, okreće leđa pogrešnom putu i ponovo usmerava svoj život ka zajednici sa Bogom.
Pokajanje se u pravoslavnoj teologiji smatra "drugim krštenjem” jer obnavlja blagodat koja je čoveku data na krštenju, a koju je kasnije izgubio čineći grehe.
Pokajanje je apsolutno ključno i neophodno za spasenje. Bez njega je nemoguće doživeti duhovni preporod niti ući u Carstvo nebesko.
Međutim, mitropolit Atanasije Limasolski upozorava da iskreno pokajanje ne znači i da će čovek izbeći posledice greha koje je počinio prema nekom drugog.
On kaže da ćemo za taj greh, pre ili kasnije, morati da platimo.
Naime, kada čovek nekome nanese duboku bol rečima, nepravdom, izdajom, poniženjem ili postupkom kojim je narušio njegovo poverenje, takav greh ne ostaje samo između čoveka i Boga, jer je u njega uključen i onaj kome je nepravda učinjena. - Kada povredimo neku osobu, ona, ako je pri crkvi, neće nas sigurno proklinjati, neće ni gunđati na nas, ali njena rana i bol sigurno će pasti na nas kao ogroman teret. To je veoma teška stvar.
Bog prima pokajanje čoveka, ali ostaje činjenica da je drugome nanet bol i da čovek mora da se suoči sa posledicama svog postupka. BONUS VIDEO
Najveća zabluda savremenog sveta jeste sigurnost u "novo sutra". Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara. Posebno je opasno podsmevati se drugome kada mislimo da smo u nečemu bolji, uspešniji ili moralniji. Prošlost čoveku nije data da je iznova živi.
Upravo na tu odgovornost upozorava mitropolit Atanasije Limasolski.
Mitropolit posebno ukazuje na to da iskreno pokajanje ne treba mešati sa mišlju da je time sve završeno.

- Povrediti drugog, to je teška rana. Odnosno, doći će vreme kada ćemo to morati da platimo. Reći ćete: "Ali, ja sam se pokajao!" Da, pokajao si se, ali drugi je bio ranjen. Pokajao si se i Bog prima tvoje pokajanje, nego da se ispuni pokajanje tvoje, nažalost moraš to i da platiš. Obično se ove stvari vrate... - objasnio je mitropolit Atanasije.
NEMA ĐAVOLU NIŠTA MILIJE NEGO KAD OVO KAŽETE ILI, JOŠ BOLJE - URADITE! Otac Joil o onome što dosta ljudi čini, a i ne zna da ih vodi pravo u propast!
ŠTA BI BILO SA HRISTOM DA DANAS PROŠETA SVETOM: Odgovor Svetog Serafima Rouza ledi krv u žilama i otkriva sve licemerje savremenog sveta!
NIKAD OVO NE RADITE, DA NE BISTE DOBILI LIČNO BOGA ZA PROTIVNIKA! Prepodobni Nil Sinajski o onome što je Gospodu baš mrsko!
OVAKO ČOVEK SAM SEBI UPROPAŠĆAVA ŽIVOT, A DA TOGA NIJE NI SVESTAN! Starac Tadej o velikoj zamci đavola, u koju svi, pre ili kasnije, upadnemo!
Čovek često sreću poistovećuje sa ispunjenjem sopstvenih želja, ne razmišljajući da ono što želi možda nije u skladu sa Božijom voljom.
Svaki dan pruža priliku da čovek iznova bira između poslušnosti Bogu i ugađanja svojim željama.
Svaki odnos, koji ostane opterećen nepravdom, ostavlja trag i u duši čoveka.
Sotona čoveka ne navodi na greh naglo i otvoreno, već postepeno, kroz misli, osećanja i navike koje deluju bezazleno.
Otac Dejan je ukazao da se u crkvi vodi računa o poretku tokom bogosluženja i da on ima svoju svrhu.
Sveti oci nisu slučajno uzdržanje od hrane, kao i od alkohola, smatrali važnim delom duhovne borbe.
U besedi za petak 15. sedmice po Duhovima svetitelj govori o ljudskoj nemoći, Hristovoj čistoti i sili Njegove žrtve, objašnjavajući zašto samo ono što je čisto može da isceli ono što je ranjeno grehom.
Pouka svetogorskog starca otvara pitanje zbog čega se greh više ne krije, već se često predstavlja kao sloboda, dok se moral, uzdržanje i pobožan život sve češće proglašavaju zaostalima.
Ruski knez Aleksandar Nevski preminuo je 1263. godine i prvo je bio sahranjen u gradu Vladimiru.
Sveti oci nisu slučajno uzdržanje od hrane, kao i od alkohola, smatrali važnim delom duhovne borbe.
U srpskom narodu ovaj dan poznat je i kao jesenji Sveti Jovan i Jovan Glavosek.
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Prepodobna Teodora Aleksandrijska. Katolička crkva obeležava spomendan Svetih mučenika Prota i Hijacinta, dok Jevreji večeras dočekuju Roš Hašanu, a za muslimane je petak dan džuma-namaza.
Pouka svetogorskog starca otvara pitanje zbog čega se greh više ne krije, već se često predstavlja kao sloboda, dok se moral, uzdržanje i pobožan život sve češće proglašavaju zaostalima.
Plamen se širi planinskim područjem u blizini jedne od najvećih pravoslavnih svetinja na Balkanu, dok se sa posebnom pažnjom prati situacija oko manastirskog kompleksa i dalje širenje požara.