Sotona čoveka ne navodi na greh naglo i otvoreno, već postepeno, kroz misli, osećanja i navike koje deluju bezazleno.
U pravoslavnom učenju đavo nije apstraktna ideja niti književni simbol, već personifikacija zla – stvarna duhovna ličnost koja deluje u svetu, navodi čoveka na greh i potom ga uporno odvraća od pokajanja i povratka Bogu.
Prema pravoslavlju, đavo čoveka ne navodi na greh naglo i otvoreno, već postepeno, kroz misli, osećanja i navike koje deluju bezazleno. Njegovo osnovno oružje nije sila, već obmana.
Najpre čoveku predlaže greh kao nešto malo, prolazno i opravdano: kao odgovor na nepravdu, kao utehu u slabosti ili kao "ljudsku" potrebu.
Greh se tada prikazuje kao nešto što neće ostaviti posledice, kao nešto što "svi rade" i zbog čega se ne treba previše uznemiravati.
Kada čovek padne u greh, delovanje se ne zaustavlja.
Shutterstock/fotokita
Oružje đavola je obmana, ne sila
Naprotiv, tada započinje druga, još opasnija faza. Đavo nastoji da učvrsti čoveka u grešnom stanju i da ga odvoji od pokajanja. U prvom trenutku, on umanjuje težinu učinjenog, uliva lažni mir i sugeriše da nema potrebe za ispovešću, jer je Bog "ionako milostiv" i sve oprašta.
Na taj način, savest se uspavljuje, a greh se potiskuje i zaboravlja.
Ako, međutim, savest ne prestane da opominje i čovek pokaže nameru da se pokaje, strategija se menja. Tada se greh prikazuje kao pretežak, neoprostiv i sraman. Umesto nade, u srce se unosi očajanje, a umesto vere u Božju milost – strah i beznađe.
Na to je posebno upozoravao Prepodobni Varsanufije Optinski.
- Kada đavo zna da je čovek počinio neki težak greh, on svim snagama pokušava da spreči grešnika da se pokaje. Da bi to postigao, on se trudi da "umanji" težinu greha, sugerišući da ga je Gospod već oprostio i da u tome nema ništa loše. To radi dok čovek ne zaboravi svoj greh - objašnjavao je svetac pa govorio o još jednoj i to mnogo opasnijoj đavoljoj zamci:
- Ali, ako čovek i dalje pokušava da ode kod sveštenika sa namerom da se pokaje ili, obrnuto - potpuno zaboravi - đavo pokušava da ga ubedi da je njegov greh toliko veliki da mu Bog nikada neće oprostiti, i da prema njemu neće biti milosti. Eto koliko lukavo on deluje... Zato je pokajanje, iskreno i brzo, toliko važno.
Dok se rasprave najčešće vode oko marama i kapa, sveštenik pri hramu Svetog Ilije na Mirijevu objašnjava zašto upadljiva garderoba, neprimerene boje i zanemarivanje crkvenog bontona mnogo češće dovode do opomena u hramu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U besedi za sredu 5. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da svi narodi moraju stati pred Hrista, a ono što danas odlučimo o veri oblikuje večnu sudbinu svakog od nas.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Simeona Novog Bogoslova po starom i Blagovesti po novom kalendaru. Katolici slave Navještenje (Blagovesti), dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
U Vranju je služen pomen stradalima, dok su reči poglavara Srpske pravoslavne crkve o ubijenim devojčicama, izgubljenom miru i savesti čovečanstva otvorile pitanje - kuda ide svet ako zaboravi vrednost života.