Sotona čoveka ne navodi na greh naglo i otvoreno, već postepeno, kroz misli, osećanja i navike koje deluju bezazleno.
U pravoslavnom učenju đavo nije apstraktna ideja niti književni simbol, već personifikacija zla – stvarna duhovna ličnost koja deluje u svetu, navodi čoveka na greh i potom ga uporno odvraća od pokajanja i povratka Bogu.
Prema pravoslavlju, đavo čoveka ne navodi na greh naglo i otvoreno, već postepeno, kroz misli, osećanja i navike koje deluju bezazleno. Njegovo osnovno oružje nije sila, već obmana.
Najpre čoveku predlaže greh kao nešto malo, prolazno i opravdano: kao odgovor na nepravdu, kao utehu u slabosti ili kao "ljudsku" potrebu.
Greh se tada prikazuje kao nešto što neće ostaviti posledice, kao nešto što "svi rade" i zbog čega se ne treba previše uznemiravati.
Kada čovek padne u greh, delovanje se ne zaustavlja.
Shutterstock/fotokita
Oružje đavola je obmana, ne sila
Naprotiv, tada započinje druga, još opasnija faza. Đavo nastoji da učvrsti čoveka u grešnom stanju i da ga odvoji od pokajanja. U prvom trenutku, on umanjuje težinu učinjenog, uliva lažni mir i sugeriše da nema potrebe za ispovešću, jer je Bog "ionako milostiv" i sve oprašta.
Na taj način, savest se uspavljuje, a greh se potiskuje i zaboravlja.
Ako, međutim, savest ne prestane da opominje i čovek pokaže nameru da se pokaje, strategija se menja. Tada se greh prikazuje kao pretežak, neoprostiv i sraman. Umesto nade, u srce se unosi očajanje, a umesto vere u Božju milost – strah i beznađe.
Na to je posebno upozoravao Prepodobni Varsanufije Optinski.
- Kada đavo zna da je čovek počinio neki težak greh, on svim snagama pokušava da spreči grešnika da se pokaje. Da bi to postigao, on se trudi da "umanji" težinu greha, sugerišući da ga je Gospod već oprostio i da u tome nema ništa loše. To radi dok čovek ne zaboravi svoj greh - objašnjavao je svetac pa govorio o još jednoj i to mnogo opasnijoj đavoljoj zamci:
- Ali, ako čovek i dalje pokušava da ode kod sveštenika sa namerom da se pokaje ili, obrnuto - potpuno zaboravi - đavo pokušava da ga ubedi da je njegov greh toliko veliki da mu Bog nikada neće oprostiti, i da prema njemu neće biti milosti. Eto koliko lukavo on deluje... Zato je pokajanje, iskreno i brzo, toliko važno.
Dok se rasprave najčešće vode oko marama i kapa, sveštenik pri hramu Svetog Ilije na Mirijevu objašnjava zašto upadljiva garderoba, neprimerene boje i zanemarivanje crkvenog bontona mnogo češće dovode do opomena u hramu.
Kremast, mirisan i bogat, ovaj namaz od nekoliko dostupnih sastojaka odlično se slaže sa vrućom projom, hlebom, ali i kao dodatak jutarnjem ili glavnom obroku.
Svetinja čiji su temelji osvećeni 2008. godine nalazi se nadomak četiri fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a u njoj se bogoslužbeni život odvija već više od deset godina.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.