Sotona čoveka ne navodi na greh naglo i otvoreno, već postepeno, kroz misli, osećanja i navike koje deluju bezazleno.
U pravoslavnom učenju đavo nije apstraktna ideja niti književni simbol, već personifikacija zla – stvarna duhovna ličnost koja deluje u svetu, navodi čoveka na greh i potom ga uporno odvraća od pokajanja i povratka Bogu.
Prema pravoslavlju, đavo čoveka ne navodi na greh naglo i otvoreno, već postepeno, kroz misli, osećanja i navike koje deluju bezazleno. Njegovo osnovno oružje nije sila, već obmana.
Najpre čoveku predlaže greh kao nešto malo, prolazno i opravdano: kao odgovor na nepravdu, kao utehu u slabosti ili kao "ljudsku" potrebu.
Greh se tada prikazuje kao nešto što neće ostaviti posledice, kao nešto što "svi rade" i zbog čega se ne treba previše uznemiravati.
Kada čovek padne u greh, delovanje se ne zaustavlja.
Shutterstock/fotokita
Oružje đavola je obmana, ne sila
Naprotiv, tada započinje druga, još opasnija faza. Đavo nastoji da učvrsti čoveka u grešnom stanju i da ga odvoji od pokajanja. U prvom trenutku, on umanjuje težinu učinjenog, uliva lažni mir i sugeriše da nema potrebe za ispovešću, jer je Bog "ionako milostiv" i sve oprašta.
Na taj način, savest se uspavljuje, a greh se potiskuje i zaboravlja.
Ako, međutim, savest ne prestane da opominje i čovek pokaže nameru da se pokaje, strategija se menja. Tada se greh prikazuje kao pretežak, neoprostiv i sraman. Umesto nade, u srce se unosi očajanje, a umesto vere u Božju milost – strah i beznađe.
Na to je posebno upozoravao Prepodobni Varsanufije Optinski.
- Kada đavo zna da je čovek počinio neki težak greh, on svim snagama pokušava da spreči grešnika da se pokaje. Da bi to postigao, on se trudi da "umanji" težinu greha, sugerišući da ga je Gospod već oprostio i da u tome nema ništa loše. To radi dok čovek ne zaboravi svoj greh - objašnjavao je svetac pa govorio o još jednoj i to mnogo opasnijoj đavoljoj zamci:
- Ali, ako čovek i dalje pokušava da ode kod sveštenika sa namerom da se pokaje ili, obrnuto - potpuno zaboravi - đavo pokušava da ga ubedi da je njegov greh toliko veliki da mu Bog nikada neće oprostiti, i da prema njemu neće biti milosti. Eto koliko lukavo on deluje... Zato je pokajanje, iskreno i brzo, toliko važno.
Dok se rasprave najčešće vode oko marama i kapa, sveštenik pri hramu Svetog Ilije na Mirijevu objašnjava zašto upadljiva garderoba, neprimerene boje i zanemarivanje crkvenog bontona mnogo češće dovode do opomena u hramu.
Po sastojcima skroman, a po ukusu raskošan desert, idealan za dane kada tipik dopušta beli mrs, sa slojevima vanile, keksa i čokolade koji se tope u ustima.
Zbog krvavog napada u katoličkoj crkvi tokom mise, sud je izrekao kazne kakve se retko viđaju, povukavši oštru granicu između islama kao vere i nasilja koje pokušava da se sakrije iza njegovog imena.
Jevanđeljska priča koja se čita na bogosluženjima uvodi vernike u drugi korak pripreme za Veliki post i otvara pitanje povratka, oproštaja i radosti koja ne liči ni na jednu ljudsku pravdu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U jednoj od svojih pouka, svetogorski starac objašnjava zašto diplomirani bogoslovi, bez iskustva molitve i života, više zbunjuju nego što preobražavaju vernike - i kako jedan pravi jerej menja sve u svojoj parohiji.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Ksenofonta i Mariju po starom kalendaru i Svetog Teodora Stratilata po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Jeronima Emilijanija, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
U jednoj od svojih pouka, svetogorski starac objašnjava zašto diplomirani bogoslovi, bez iskustva molitve i života, više zbunjuju nego što preobražavaju vernike - i kako jedan pravi jerej menja sve u svojoj parohiji.
Koordinator Odseka za dijalog u javnoj sferi Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objašnjava kako pokušaji brisanja crkvene tradicije otkrivaju sukob između iskonskih vrednosti i kvazi „napretka“.