Reči pustinjaka iz 6. veka nude jednostavan odgovor na pitanje zašto nemir opstaje i kako se prekida bez borbe sa samim sobom.
Um savremenog čoveka retko ima predah. Misli se nižu bez reda, strasti se prikazuju kao potrebe, a nemir se prihvata kao nešto što se podrazumeva. Tražimo olakšanje u brzini, u buci, u kratkim savetima koji brzo izblede. Pravoslavno predanje, međutim, ne nudi prečice. Ono nudi lek – tih, postojan i dubok. Upravo na tom mestu jedna pouka Prepodobnog Varsanufija Velikog pokazuje put ka izlazu, ne obećanjem lakog rešenja, već stvarnim ozdravljenjem unutrašnjeg čoveka.
Lek koji deluje i kada ga ne razumemo
Prepodobni Varsanufije Veliki je govorio:
- Neprestano prizivanje imena Božijeg jeste lečenje koje ubija ne samo demone, nego i samo njihovo delovanje. Kao što lekar stavlja lekove ili meleme na ranu bolesnika, i oni deluju a da pri tome bolesnik i ne zna kako to biva, upravo tako i Ime Božije, kada se priziva, ubija sve strasti, mada mi ne znamo kako se to zbiva.
U ovim rečima nema tajanstvene magije, ali ima jasne duhovne logike. Prepodobni Varsanufije ne govori o umirivanju sebe sopstvenom snagom, već o delovanju blagodati. Kao što telo ne mora da razume kako lek deluje da bi ozdravilo, tako ni duša ne mora da shvati način na koji Ime Božije čisti srce. Od čoveka se ne traži da sve objasni, već da ostane veran molitvi i da je ne prekida čim izostane osećaj.
Oružje koje ne povređuje, već leči
Ova pouka danas zvuči snažno upravo zato što ne laska čoveku. Ona ga ne oslobađa borbe, ali mu pokazuje oružje koje ne ranjava, već leči. Prizivanje Imena Božijeg u pravoslavlju nije povlačenje iz života, već njegovo tiho osvećenje. Tamo gde se misli stišavaju, a strasti gube snagu, počinje isceljenje koje ne traži aplauz, ali menja čoveka iznutra.
Čitanje Jevanđelja za petak Sedmice bludnog sina
Shutterstock/Natasha Zakharova
Jevanđelje
Prva saborna poslanica Svetog apostola Jovana Bogoslova, začalo 70 (2,7-17)
7. Braćo, ne pišem vam zapovest novu, nego zapovest staru koju imaste od početka. Zapovest stara jeste reč koju čuste od početka. 8. Opet vam pišem zapovest novu, ono što je istinito u njemu i u vama: da tama prolazi i svetlost istinita već sija. 9. Onaj koji govori da je u svetlosti, a mrzi brata svoga, u tami je sve do sada. 10. Onaj koji ljubi brata svoga, u svetlosti prebiva, i sablazni u njemu nema;
11. a koji mrzi brata svoga, u tami je, i u tami hodi, i ne zna kuda ide, jer mu tama zaslepi oči. 12. Pišem vam, dečice, da su vam oprošteni gresi radi imena Njegova. 13. Pišem vam, oci, jer ste poznali Onoga koji je od početka. Pišem vam, mladići, jer ste pobedili nečastivoga. Pisah vam, deco, jer ste poznali Oca. 14. Pisah vam, oci, jer ste poznali Onoga koji je od početka. Pisah vam, mladići, jer ste jaki i reč Božija u vama prebiva i pobedili ste nečastivoga.
15. Ne ljubite sveta ni što je u svetu. Ako neko ljubi svet, ljubavi Očeve nema u njemu; 16. jer sve što je u svetu: pohota telesna, i pohota očiju, i nadmenost življenja, nije od Oca, nego je od sveta. 17. I svet prolazi i pohota njegova; a onaj koji tvori volju Božiju ostaje vavek.
Jevanđelje po Marku, začalo 63. (14,3-9)
3. I kad on beše u Vitaniji u kući Simona gubavoga i seđaše za trpezom, dođe žena sa sudom od alavastra, punim pravog skupocenog nardovog mirisa, i razbivši sud izli mu na glavu.4. A behu neki koji negodovahu među sobom govoreći: „Zašto se taj miris prosipa tako?5. Jer se mogaše taj miris prodati za više od trista dinara i dati siromasima.” I vikahu na nju.
6. A Isus reče: „Ostavite je; što joj smetate? Ona čini dobro delo na meni.7. Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoćete možete im dobro činiti; a mene nemate svagda.8. Ona je učinila što je mogla; pomazala je unapred telo moje za pogreb.9. Zaista vam kažem: Gde se god bude propovedalo jevanđelje ovo po svemu svetu, kazaće se za spomen njezin i ovo što ona učini.”
Dok svet često nagrađuje nepravdu, podviznik iz Odese iz 20. veka pokazuje kako čuvanje savesti i hodanje “uskim putem” postaje jedini pravi odgovor na okrutnost života.
Pouka podvižnice iz Svetopsovske pustinje otkriva kako zemlja koja nas hrani, pokajanje i briga za bližnje mogu biti jedina zaštita u vreme nesigurnosti i straha.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja upozorava roditelje da se prve godine ne mogu vratiti i objašnjava zašto ono što dete tada čuje i vidi često postaje temelj njegovih budućih izbora, navika i odnosa prema dobru.
Umesto odgovora, ljutnje i potrebe da dokažemo ko je u pravu, veliki ruski duhovnik upućuje na molitvu za onoga koji nas je povredio, otkrivajući put kojim se čuva mir srca i umnožava hrišćanska ljubav.
U vremenu u kojem se sve češće gubi osećaj za meru, pouka ruskog svetitelja nas podseća da izbor društva nije nevažna odluka, već duhovna prekretnica koja može čoveka voditi ka uzdizanju ili ka postepenom unutrašnjem padu.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.