Reči pustinjaka iz 6. veka nude jednostavan odgovor na pitanje zašto nemir opstaje i kako se prekida bez borbe sa samim sobom.
Um savremenog čoveka retko ima predah. Misli se nižu bez reda, strasti se prikazuju kao potrebe, a nemir se prihvata kao nešto što se podrazumeva. Tražimo olakšanje u brzini, u buci, u kratkim savetima koji brzo izblede. Pravoslavno predanje, međutim, ne nudi prečice. Ono nudi lek – tih, postojan i dubok. Upravo na tom mestu jedna pouka Prepodobnog Varsanufija Velikog pokazuje put ka izlazu, ne obećanjem lakog rešenja, već stvarnim ozdravljenjem unutrašnjeg čoveka.
Lek koji deluje i kada ga ne razumemo
Prepodobni Varsanufije Veliki je govorio:
- Neprestano prizivanje imena Božijeg jeste lečenje koje ubija ne samo demone, nego i samo njihovo delovanje. Kao što lekar stavlja lekove ili meleme na ranu bolesnika, i oni deluju a da pri tome bolesnik i ne zna kako to biva, upravo tako i Ime Božije, kada se priziva, ubija sve strasti, mada mi ne znamo kako se to zbiva.
U ovim rečima nema tajanstvene magije, ali ima jasne duhovne logike. Prepodobni Varsanufije ne govori o umirivanju sebe sopstvenom snagom, već o delovanju blagodati. Kao što telo ne mora da razume kako lek deluje da bi ozdravilo, tako ni duša ne mora da shvati način na koji Ime Božije čisti srce. Od čoveka se ne traži da sve objasni, već da ostane veran molitvi i da je ne prekida čim izostane osećaj.
Oružje koje ne povređuje, već leči
Ova pouka danas zvuči snažno upravo zato što ne laska čoveku. Ona ga ne oslobađa borbe, ali mu pokazuje oružje koje ne ranjava, već leči. Prizivanje Imena Božijeg u pravoslavlju nije povlačenje iz života, već njegovo tiho osvećenje. Tamo gde se misli stišavaju, a strasti gube snagu, počinje isceljenje koje ne traži aplauz, ali menja čoveka iznutra.
Čitanje Jevanđelja za petak Sedmice bludnog sina
Shutterstock/Natasha Zakharova
Jevanđelje
Prva saborna poslanica Svetog apostola Jovana Bogoslova, začalo 70 (2,7-17)
7. Braćo, ne pišem vam zapovest novu, nego zapovest staru koju imaste od početka. Zapovest stara jeste reč koju čuste od početka. 8. Opet vam pišem zapovest novu, ono što je istinito u njemu i u vama: da tama prolazi i svetlost istinita već sija. 9. Onaj koji govori da je u svetlosti, a mrzi brata svoga, u tami je sve do sada. 10. Onaj koji ljubi brata svoga, u svetlosti prebiva, i sablazni u njemu nema;
11. a koji mrzi brata svoga, u tami je, i u tami hodi, i ne zna kuda ide, jer mu tama zaslepi oči. 12. Pišem vam, dečice, da su vam oprošteni gresi radi imena Njegova. 13. Pišem vam, oci, jer ste poznali Onoga koji je od početka. Pišem vam, mladići, jer ste pobedili nečastivoga. Pisah vam, deco, jer ste poznali Oca. 14. Pisah vam, oci, jer ste poznali Onoga koji je od početka. Pisah vam, mladići, jer ste jaki i reč Božija u vama prebiva i pobedili ste nečastivoga.
15. Ne ljubite sveta ni što je u svetu. Ako neko ljubi svet, ljubavi Očeve nema u njemu; 16. jer sve što je u svetu: pohota telesna, i pohota očiju, i nadmenost življenja, nije od Oca, nego je od sveta. 17. I svet prolazi i pohota njegova; a onaj koji tvori volju Božiju ostaje vavek.
Jevanđelje po Marku, začalo 63. (14,3-9)
3. I kad on beše u Vitaniji u kući Simona gubavoga i seđaše za trpezom, dođe žena sa sudom od alavastra, punim pravog skupocenog nardovog mirisa, i razbivši sud izli mu na glavu.4. A behu neki koji negodovahu među sobom govoreći: „Zašto se taj miris prosipa tako?5. Jer se mogaše taj miris prodati za više od trista dinara i dati siromasima.” I vikahu na nju.
6. A Isus reče: „Ostavite je; što joj smetate? Ona čini dobro delo na meni.7. Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoćete možete im dobro činiti; a mene nemate svagda.8. Ona je učinila što je mogla; pomazala je unapred telo moje za pogreb.9. Zaista vam kažem: Gde se god bude propovedalo jevanđelje ovo po svemu svetu, kazaće se za spomen njezin i ovo što ona učini.”
Dok svet često nagrađuje nepravdu, podviznik iz Odese iz 20. veka pokazuje kako čuvanje savesti i hodanje “uskim putem” postaje jedini pravi odgovor na okrutnost života.
Pouka podvižnice iz Svetopsovske pustinje otkriva kako zemlja koja nas hrani, pokajanje i briga za bližnje mogu biti jedina zaštita u vreme nesigurnosti i straha.
Kremast, mirisan i bogat, ovaj namaz od nekoliko dostupnih sastojaka odlično se slaže sa vrućom projom, hlebom, ali i kao dodatak jutarnjem ili glavnom obroku.
Svetinja čiji su temelji osvećeni 2008. godine nalazi se nadomak četiri fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a u njoj se bogoslužbeni život odvija već više od deset godina.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka objašnjava kako demonske sile u nama gube moć kada im se odlučno suprotstavimo – jednostavan put ka duhovnoj pobedi koji svakog može inspirisati.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da se promena ne dešava naglo, već u trenutku kada čovek prestane da opravdava slabost i počne da joj se suprotstavlja malim, ali doslednim unutrašnjim otporom.
U svojoj knjizi "Lestvica" svetitelj je opisao kako se u molitvi javljaju zevanje, smeh i rasejanost, ukazujući da iza tih prekida pažnje stoji dublja borba za sabranost pred Bogom.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.