Duhovna riznica 05.02.2026 | 00:01

BOLJE I RAT, NEGO OVO DA NAS SNAĐE: Monahinja Alimpija predvidela veliku krizu i otkrila šta nas, osim molitve, može spasti

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
BOLJE I RAT, NEGO OVO DA NAS SNAĐE: Monahinja Alimpija predvidela veliku krizu i otkrila šta nas, osim molitve, može spasti
Religija.rs,Javni Domen

Pouka podvižnice iz Svetopsovske pustinje otkriva kako zemlja koja nas hrani, pokajanje i briga za bližnje mogu biti jedina zaštita u vreme nesigurnosti i straha.

U trenutku kada mnogi osećaju nesigurnost pred budućnost i pitaju se kako očuvati ono što imaju, rešenje ne leži u političkim odlukama ni u materijalnim kalkulacijama. Jedna pouka iz manastira Svetopsovska pustinja pokazuje put kroz izazove koji nisu samo spoljašnji, već i unutrašnji, kroz srce i dušu čoveka.

Dok je mati Alimpija još bila živa, predvidela je ovo vreme. Bila je protivnik prodaje imanja i zemlje:

- Najmanje 25 ari ostavite. Zemlja neće prevariti, nego će hraniti.

A zatim je upozorila da bi, u odnosu na glad, rat bio manja nevolja. Kada su je pitali kako je to moguće, odgovorila je:

- Rat čisti dušu, ispunjava nebo anđelima, a u gladi će ljudi jesti jedni druge.

Neprestano je ponavljala:

- Nedajbože. Bolje je rat. Pokajte se, ljudi, za grehe! Rat će biti zaustavljen samo sveopštim pokajanjem.

U duhu molitve i opomene dodavala je:

- Tako smo doživeli ovo vreme... Oprostite mi ako sam nekoga uznemirila. Požurite da se ispovedite i pričestite ako je moguće! Cenite ono što imate. Zahvalite se za bolest i tugu. Molite se na kolenima sa suzama, treba da požurimo da činimo dobra dela! Pomozimo gde možemo, kako možemo. Spasi nas, Gospode, grešne!

Zemlja koja hrani i molitva koja spasava

Pouka matuške Alimpije podseća nas da materijalno može da nas sačuva, ali duša zahteva pažnju i obraćenje. Očuvanje zemlje i pažljivo upravljanje onim što imamo nije samo pragmatična mera, već duhovni čin koji nas povezuje sa Božjim darovima i zajednicom.

Duhovna snaga u vremenu nesigurnosti

U trenucima nesigurnosti i straha, najviše što možemo učiniti jeste da se okrenemo molitvi, pokajanju i dobrim delima - onome što hrani unutrašnju snagu i čini da zajednica opstane. Njena reč nije samo istorijsko sećanje, već danas predstavlja praktični vodič za život u skladu sa hrišćanskim učenjem: ne čekati da oluja prođe, nego podići ruke Bogu i činiti dobro dok još možemo.

Čitanje Jevanđelja za četvrtak Sedmice bludnoga sina

SviatlanaLaza/Shutterstock
Jevađelje

 

Prva saborna poslanica Svetog apostola Jovana Bogoslova, začalo 69 (1,8-10; 2,1-6)

8. Ako rečemo da greha nemamo, sebe varamo, i istine nema u nama. 9. Ako ispovedamo grehe svoje, veran je i pravedan da nam oprosti grehe, i očisti nas od svake nepravde. 10. Ako rečemo da nismo sagrešili, pravimo ga lažom i reč njegova nije u nama.

1. Dečice moja, ovo vam pišem da ne sagrešite; i ako neko sagreši, imamo Zastupnika kod Oca, Isusa Hrista Pravednika. 2. A on je žrtva pomirenja za grehe naše, i ne samo za naše nego i svega sveta. 3. I po tome znamo da smo ga poznali, ako zapovesti njegove držimo. 4. Onaj koji govori: „Poznao sam ga”, a zapovesti njegove ne drži, laža je, i u njemu istine nema; 5. a koji drži reč njegovu, zaista je u njemu ljubav Božija dostigla savršenstvo; po tome znamo da u njemu jesmo. 6. Onaj koji govori da u njemu prebiva, dužan je da kao što On poživje i sam tako živi.

Jevanđelje po Marku, začalo 62. (13,31-37; 14,1-2)

31. Nebo i zemlja će proći, ali reči moje neće proći.32. A o danu tome ili o času niko ne zna, ni anđeli na nebu, ni Sin, do jedino Otac.33. Pazite, bdite i molite se; jer ne znate kad će vreme nastati.34. Kao što čovek odlazeći ostavi kuću svoju, i dade slugama svojima vlast, i svakome svoj posao; i vrataru zapovedi da straži.

35. Stražite, dakle, jer ne znate kada će doći gospodar kuće: uveče ili u ponoći ili u poj petlova ili ujutru,36. da ne dođe iznenada i nađe vas da spavate.37. A što vama govorim, svima govorim: Stražite!1. Behu još dva dana do praznika Pashe i beskvasnih hlebova; i tražahu prvosveštenici i književnici kako bi ga na prevaru uhvatili i ubili.2. Ali govorahu: „Ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.”