Poglavar Srpske pravoslavne crkve u besedi u hramu Svetog Georgija poručio da se istinska pobeda ne meri moći, već vernošću Hristovom pozivu i zajednicom koja prevazilazi pravila ovog sveta.
U hramu posvećenom Svetom Georgiju na Čukarici sabrali su se vernici, noseći sa sobom i lične radosti i tihe brige, dok je svetu liturgiju služio patrijarh srpski Porfirije, upućujući reči koje su odzvanjale dublje od zidova velelepnog zdanja.
Između prividnog poraza i istinske pobede
U besedi, patrijarh Porfirije usmerio je pažnju vernika ka ličnosti Svetog Georgija, ne kao istorijskoj figuri, već kao živom svedoku vere:
- Mi slavimo Svetog Georgija koji je živ u radosti Gospodnjoj, živ u zajednici sa Hristom. On je naša mera i merilo, iako utemeljen na veri delovalo je da je trenutni gubitnik, a nije nam primer za ugled car Dioklecijan i svi njemu podobni.
U tim rečima otvorena je jasna linija razgraničenja između onoga što izgleda kao pobeda u očima ljudi i onoga što ima večnu vrednost. Patrijarh je podsetio da istorija često pamti moćne, ali da Crkva pamti verne. U tom svetlu, figura Dioklecijana postaje simbol prolazne sile, dok Sveti Georgije ostaje trajno merilo vere.
Zakon koji nadilazi sve ljudske zakone
Središnji deo besede bio je posvećen sudaru dva poretka, onog koji oblikuje čovek i onog koji dolazi od Hrista. Patrijarh nije ublažavao ton:
- Znajmo, dakle, da zakon Hristov nadilazi svaki zakon, da pravila Njegova nadilaze svaka pravila koja može da postavi bilo koji čovek, pa i najsavršeniji, i znajmo da zakon Hristov i pravila života koja je On uspostavio nisu mila zakonima i pravilima koje postavljaju ljudi, nisu mila pravilima i zakonima života i da često dolaze u frontalni sukob sa tim zakonima.
Foto: SPC
Soček patrijarha u porti hrama Svetog Đorđa na Čukarici
Ove reči nisu bile upućene kao apstraktna teološka misao, već kao poziv na preispitivanje ličnog izbora: kome pripadamo i po kom zakonu živimo. U završnici, patrijarh Porfirije dodatno je zaoštrio poruku:
- Zakon Hristov, krst i vera smetaju onima koji uspostavljaju zakone ovog sveta, jer se oni uspostavljaju da bi pojedinci i grupe ljudi postigli svoje interese i svoje ciljeve, često ciljeve koji narušavaju ciljeve zbog kojih je svako od nas stvoren, to jest narušavaju cilj – jedan, jedinstveni i jedini cilj – a to je naše spasenje, što nije ništa drugo nego zajednica sa Bogom i zajednica među braćom, a to nije ništa drugo nego Crkva.
Liturgijsko sabranje na Čukarici time je dobilo širi smisao – ne samo kao obeležavanje praznika, već kao podsećanje na temeljnu napetost između vere i sveta, između prolaznog uspeha i trajnog smisla.
Uz patrijarha su sasluživali brojni sveštenoslužitelji, dok je hramovna slava bila i prilika da se iskaže zahvalnost dobrotvorima koji su svojim prilozima pomogli očuvanje i unapređenje ovog svetog mesta. Ipak, ono što je ostalo najupečatljivije nisu bila imena ni zasluge, već reči koje su, poput zvona tog jutra, nastavile da odzvanjaju i nakon što se narod razišao.
U drevnoj svetinji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovom silasku u smrt kao pobedi nad najvećim neprijateljem čoveka, dok su vernici poneli snažnu poruku nade i utehe.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru vladika Dositej je na praznik Svetog vladike Nikolaja rukopoložio dugogodišnjeg đakona i pojca Željka Jovanovića u sveštenički čin.
Na Krstovdan u manastiru Blagoveštenje kablarsko biće održana svečanost 11. drvorezbarske kolonije "Krst patrijarha Pavla", uz izložbu ručno izrađenih krstova i dodelu nagrada učesnicima.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Krsna slava Hrama Rođenja Presvete Bogorodice proslavljena je liturgijom, molitvom i slavskom trpezom, a mitropolit dabrobosanski u besedi je govorio o milosti Božjoj i značaju Presvete Bogorodice u istoriji spasenja ljudskog roda.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Prema predanju, za istoriju ovog manastira vezuju se Sveti Sava, kralj Dragutin i despot Đurađ Branković, a upravo je u vreme Brankovića Sveti Stefan postao njegov nebeski zaštitnik.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Na Krstovdan u manastiru Blagoveštenje kablarsko biće održana svečanost 11. drvorezbarske kolonije "Krst patrijarha Pavla", uz izložbu ručno izrađenih krstova i dodelu nagrada učesnicima.
Krsna slava Hrama Rođenja Presvete Bogorodice proslavljena je liturgijom, molitvom i slavskom trpezom, a mitropolit dabrobosanski u besedi je govorio o milosti Božjoj i značaju Presvete Bogorodice u istoriji spasenja ljudskog roda.
Praznik je počeo liturgijom u manastiru i besedom sveštenika Jovana Cvetkovića o veri i istrajnosti svetih Joakima i Ane, a potom je ulicama grada prošla svečana litija.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice, posle svete liturgije i lomljenja slavskog kolača, vernici su prošli ulicama grada moleći se za mir, zdravlje i napredak.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenice Minodoru, Mitrodoru i Nimfodoru po starom kalendaru, dok se po novom obeležava Začeće Svetog Jovana Krstitelja. Katolička crkva obeležava Svetog Pija iz Pietrelčine, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veliki praznik.
Posle zdravstvenih problema, starici je potrebna je svakodnevna pomoć, a porodica traži način da joj obezbedi odgovarajuću negu; sveštenik Viktor Nikišov ukazao je na ono što u takvoj situaciji treba uzeti u obzir.