Poglavar Srpske pravoslavne crkve u besedi u hramu Svetog Georgija poručio da se istinska pobeda ne meri moći, već vernošću Hristovom pozivu i zajednicom koja prevazilazi pravila ovog sveta.
U hramu posvećenom Svetom Georgiju na Čukarici sabrali su se vernici, noseći sa sobom i lične radosti i tihe brige, dok je svetu liturgiju služio patrijarh srpski Porfirije, upućujući reči koje su odzvanjale dublje od zidova velelepnog zdanja.
Između prividnog poraza i istinske pobede
U besedi, patrijarh Porfirije usmerio je pažnju vernika ka ličnosti Svetog Georgija, ne kao istorijskoj figuri, već kao živom svedoku vere:
- Mi slavimo Svetog Georgija koji je živ u radosti Gospodnjoj, živ u zajednici sa Hristom. On je naša mera i merilo, iako utemeljen na veri delovalo je da je trenutni gubitnik, a nije nam primer za ugled car Dioklecijan i svi njemu podobni.
U tim rečima otvorena je jasna linija razgraničenja između onoga što izgleda kao pobeda u očima ljudi i onoga što ima večnu vrednost. Patrijarh je podsetio da istorija često pamti moćne, ali da Crkva pamti verne. U tom svetlu, figura Dioklecijana postaje simbol prolazne sile, dok Sveti Georgije ostaje trajno merilo vere.
Zakon koji nadilazi sve ljudske zakone
Središnji deo besede bio je posvećen sudaru dva poretka, onog koji oblikuje čovek i onog koji dolazi od Hrista. Patrijarh nije ublažavao ton:
- Znajmo, dakle, da zakon Hristov nadilazi svaki zakon, da pravila Njegova nadilaze svaka pravila koja može da postavi bilo koji čovek, pa i najsavršeniji, i znajmo da zakon Hristov i pravila života koja je On uspostavio nisu mila zakonima i pravilima koje postavljaju ljudi, nisu mila pravilima i zakonima života i da često dolaze u frontalni sukob sa tim zakonima.
Foto: SPC
Soček patrijarha u porti hrama Svetog Đorđa na Čukarici
Ove reči nisu bile upućene kao apstraktna teološka misao, već kao poziv na preispitivanje ličnog izbora: kome pripadamo i po kom zakonu živimo. U završnici, patrijarh Porfirije dodatno je zaoštrio poruku:
- Zakon Hristov, krst i vera smetaju onima koji uspostavljaju zakone ovog sveta, jer se oni uspostavljaju da bi pojedinci i grupe ljudi postigli svoje interese i svoje ciljeve, često ciljeve koji narušavaju ciljeve zbog kojih je svako od nas stvoren, to jest narušavaju cilj – jedan, jedinstveni i jedini cilj – a to je naše spasenje, što nije ništa drugo nego zajednica sa Bogom i zajednica među braćom, a to nije ništa drugo nego Crkva.
Liturgijsko sabranje na Čukarici time je dobilo širi smisao – ne samo kao obeležavanje praznika, već kao podsećanje na temeljnu napetost između vere i sveta, između prolaznog uspeha i trajnog smisla.
Uz patrijarha su sasluživali brojni sveštenoslužitelji, dok je hramovna slava bila i prilika da se iskaže zahvalnost dobrotvorima koji su svojim prilozima pomogli očuvanje i unapređenje ovog svetog mesta. Ipak, ono što je ostalo najupečatljivije nisu bila imena ni zasluge, već reči koje su, poput zvona tog jutra, nastavile da odzvanjaju i nakon što se narod razišao.
U drevnoj svetinji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovom silasku u smrt kao pobedi nad najvećim neprijateljem čoveka, dok su vernici poneli snažnu poruku nade i utehe.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru vladika Dositej je na praznik Svetog vladike Nikolaja rukopoložio dugogodišnjeg đakona i pojca Željka Jovanovića u sveštenički čin.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".