Poglavar Srpske pravoslavne crkve u besedi u hramu Svetog Georgija poručio da se istinska pobeda ne meri moći, već vernošću Hristovom pozivu i zajednicom koja prevazilazi pravila ovog sveta.
U hramu posvećenom Svetom Georgiju na Čukarici sabrali su se vernici, noseći sa sobom i lične radosti i tihe brige, dok je svetu liturgiju služio patrijarh srpski Porfirije, upućujući reči koje su odzvanjale dublje od zidova velelepnog zdanja.
Između prividnog poraza i istinske pobede
U besedi, patrijarh Porfirije usmerio je pažnju vernika ka ličnosti Svetog Georgija, ne kao istorijskoj figuri, već kao živom svedoku vere:
- Mi slavimo Svetog Georgija koji je živ u radosti Gospodnjoj, živ u zajednici sa Hristom. On je naša mera i merilo, iako utemeljen na veri delovalo je da je trenutni gubitnik, a nije nam primer za ugled car Dioklecijan i svi njemu podobni.
U tim rečima otvorena je jasna linija razgraničenja između onoga što izgleda kao pobeda u očima ljudi i onoga što ima večnu vrednost. Patrijarh je podsetio da istorija često pamti moćne, ali da Crkva pamti verne. U tom svetlu, figura Dioklecijana postaje simbol prolazne sile, dok Sveti Georgije ostaje trajno merilo vere.
Zakon koji nadilazi sve ljudske zakone
Središnji deo besede bio je posvećen sudaru dva poretka, onog koji oblikuje čovek i onog koji dolazi od Hrista. Patrijarh nije ublažavao ton:
- Znajmo, dakle, da zakon Hristov nadilazi svaki zakon, da pravila Njegova nadilaze svaka pravila koja može da postavi bilo koji čovek, pa i najsavršeniji, i znajmo da zakon Hristov i pravila života koja je On uspostavio nisu mila zakonima i pravilima koje postavljaju ljudi, nisu mila pravilima i zakonima života i da često dolaze u frontalni sukob sa tim zakonima.
Foto: SPC
Soček patrijarha u porti hrama Svetog Đorđa na Čukarici
Ove reči nisu bile upućene kao apstraktna teološka misao, već kao poziv na preispitivanje ličnog izbora: kome pripadamo i po kom zakonu živimo. U završnici, patrijarh Porfirije dodatno je zaoštrio poruku:
- Zakon Hristov, krst i vera smetaju onima koji uspostavljaju zakone ovog sveta, jer se oni uspostavljaju da bi pojedinci i grupe ljudi postigli svoje interese i svoje ciljeve, često ciljeve koji narušavaju ciljeve zbog kojih je svako od nas stvoren, to jest narušavaju cilj – jedan, jedinstveni i jedini cilj – a to je naše spasenje, što nije ništa drugo nego zajednica sa Bogom i zajednica među braćom, a to nije ništa drugo nego Crkva.
Liturgijsko sabranje na Čukarici time je dobilo širi smisao – ne samo kao obeležavanje praznika, već kao podsećanje na temeljnu napetost između vere i sveta, između prolaznog uspeha i trajnog smisla.
Uz patrijarha su sasluživali brojni sveštenoslužitelji, dok je hramovna slava bila i prilika da se iskaže zahvalnost dobrotvorima koji su svojim prilozima pomogli očuvanje i unapređenje ovog svetog mesta. Ipak, ono što je ostalo najupečatljivije nisu bila imena ni zasluge, već reči koje su, poput zvona tog jutra, nastavile da odzvanjaju i nakon što se narod razišao.
U drevnoj svetinji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovom silasku u smrt kao pobedi nad najvećim neprijateljem čoveka, dok su vernici poneli snažnu poruku nade i utehe.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru vladika Dositej je na praznik Svetog vladike Nikolaja rukopoložio dugogodišnjeg đakona i pojca Željka Jovanovića u sveštenički čin.
Klirik Ukrajinske pravoslavne crkve Vladislav Volkov upokojio se u Finskoj, a njegov odlazak potresao je porodicu, vernike i sveštenstvo, koje je pokrenulo akciju prikupljanja pomoći njegovoj supruzi i dvoje male dece.
Obeležavanje svetitelja zaštitnika porodice kroz vekove je sačuvalo svoje mesto u životu srpskih porodica, ali su se uz molitvu, slavski kolač i sveću razvili i brojni narodni običaji koji nisu deo crkvenog učenja
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Posle čitanja Jevanđelja, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o lepoti Božije tvorevine, blagodati Duha Svetog i pozvao vernike da svoju svakodnevicu usklade sa Svetim pismom.
Kroz učenja Svetog Grigorija Palame i primere iz Jevanđelja poglavar SPC je u besedi podsetio vernike koliko molitva, poniznost i istinska vera oblikuju naš život i zajednicu, dok je mladog službenika Sinoda rukopoložio u čin đakona.
Vernici svih generacija osjetili su snagu molitve i zajedništva, podsećajući se da jedini pravi kompas kroz život vodi kroz Hrista, ljubav i nesebično služenje bližnjima.
Tumačeći priču o bogatašu i Lazaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao da Gospod nije socijalni reformator, već Bog ljubavi koji svakom daje ono što mu je potrebno za spasenje.
U razgovoru za grčku Pemptousa TV, mitropolit bački Irinej govorio je o velikom odzivu vernika u Beogradu, posledicama komunističkog nasleđa i misiji Crkve u duhovnoj obnovi čoveka.
Posle čitanja Jevanđelja, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o lepoti Božije tvorevine, blagodati Duha Svetog i pozvao vernike da svoju svakodnevicu usklade sa Svetim pismom.
Mitropolit Fotije poručio im je da donose blagoslov srpskih svetinja i podsetio da je Kosmet naš Jerusalim i Sion, mesto iz kojeg i danas izvire zavetna snaga srpskog naroda.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
Često se ljudi zaklinju u najbliže i u Boga zbog sitnica, ali pravoslavno učenje poziva na oprez: Hristos je rekao da čovekova reč treba da bude "da" ili "ne", dok Crkva zakletvu prihvata samo u posebnim okolnostima.
Samo nekoliko skromnih sastojaka dovoljno je za slatkiš koji može da se služi i topao i hladan, a recept se nalazi u knjizi "Ko posti, dušu gosti", posvećenoj jednostavnim i ukusnim jelima za dane posta.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto se iza prividne slobode često krije put koji vodi ka duhovnom rasulu, gubitku smisla i udaljavanju od života.