U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici služena je Sveta zaupokojena liturgija nad odrom dvanaestogodišnjeg Jovana Kneževića, čiji je tragičan i iznenadan odlazak duboko potresao porodicu, crkvenu zajednicu i sve koji su ga poznavali. Prerano nastradali Jovan potiče iz svešteničke porodice, od oca protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije.
Liturgiju je služio protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, uz sasluženje brojnog sveštenstva Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke, u prisustvu mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. U hramu su se sabrali članovi porodice, rodbina, prijatelji i verni narod, koji su u molitvenom poretku Crkve potražili utehu i oslonac u teškom trenutku.
Tišina koja govori više od reči
Tokom bogosluženja posebno je naglašena molitva za upokoj duše mladog Jovana, kao i hrišćanska nada u vaskrsenje i život budućeg veka, koja u pravoslavnoj veri predstavlja temeljni odgovor na smrt i gubitak. Liturgijsko sećanje na pokojnika, po crkvenom predanju, ne predstavlja samo oproštaj, već i molitveno predavanje Bogu čoveka koji je završio svoj zemaljski put.
mitropolija.com
Nakon Svete zaupokojene liturgije, mitropolit Joanikije je sa sveštenstvom služio pomen nad Jovanovim odrom. U nastavku, sabranima se obratio protojerej Nikola Pejović, čiju je besedu Crkva prenela u celosti, naglašavajući njenu pastirsku i teološku dimenziju, ali i pokušaj da se porodici i prisutnima donese reč utehe u trenutku bola.
Porodica i verni narod ujedinjeni u bolu
U svom obraćanju, otac Nikola Pejović govorio je o hrišćanskom razumevanju stradanja, pozivajući se na biblijske tekstove i iskustvo Crkve kroz vekove. Istakao je da se u pravoslavnom shvatanju smrt ne posmatra kao kraj, već kao prelazak, i da se u Hristovom raspeću i vaskrsenju nalazi odgovor na pitanje patnje i gubitka. Posebno je naglasio da se porodici Knežević, kroz njihovu veru i dostojanstvo u bolu, ukazuje snaga hrišćanskog podnošenja iskušenja.
mitropolija.com
Mali Jovan sa mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem
Nakon molitvenog dela u hramu, odar sa telom dvanaestogodišnjeg Jovana ispraćen je u crkvu Manastir Kosijerevo, gde će biti nastavljeno opelo i poslednje bogosluženje. Prema najavi, Sveta zaupokojena liturgija biće služena i sutra, u petak 1. maja, sa početkom u 9 časova, dok je opelo zakazano za 13 časova. Sahrana će biti obavljena u 14 časova na mesnom groblju kod manastira Kosijerevo.
Uz molitve, tišinu i sabranost, crkveni obred još jednom je pokazao ulogu koju pravoslavna tradicija ima u trenucima smrti – da porodici i prisutnima pruži molitvenu podršku, zajedništvo i veru da se život ne završava granicom zemaljskog postojanja, već se nastavlja u nadi vaskrsenja.
Oproštaj od poštovanog monaha biće upriličen 21. aprila u Petrovaradinu, gde će biti služene zaupokojena Liturgija i opelo, dok će njegovo telo biti položeno u manastiru Grgeteg, uz prisustvo vernika, sveštenstva i monaštva.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Uz molitve poglavara Srpske pravoslavne crkve, sveštenstva, porodice i prijatelja, na večni počinak ispraćena majka bivšeg predsednika Republike Srpske Milorada Dodika.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u besedi se prisetio nesebične ljubavi uglednog privrednika Vidaka Radevića prema svetinjama i narodu, ističući da dela učinjena u slavu Božiju ostaju sačuvana i nakon zemaljskog rastanka.
Protojerej Mihail Bregvadze tvrdi da je odluka povezana sa okolnostima smrti, dok majka pokojnice odbacuje njegove navode i traži da se ne iznose nepotvrđene tvrdnje o ovoj porodičnoj tragediji.
U molitvenom prisustvu mitropolita Joanikija, ostroške bratije i brojnih vernika, ispraćen je monah čiji je život bio posvećen Bogu, molitvi i ljubavi prema bližnjima, uz poruku da smrt nije kraj, već prelazak u novi život.
Smrt Marije Belečiju i njene trinaestogodišnje ćerke Izabele potresla je Italiju, a opelo je otvorilo teško pitanje pravoslavnog odnosa prema grehu, odgovornosti i Božijem milosrđu.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.