Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
Vest da je protojerej-stavrofor Slobodan Petrović okončao svoj ovozemaljski život primljena je sa tugom među vernicima Toplice i šireg područja Eparhije niške. Njegovo ime decenijama je bilo vezano za parohijski život u Prokuplju, ali i za odgovornu službu arhijerejskog namesnika, koju je bez prekida obavljao od 2013. godine.
Prema saopštenju Eparhije niške, prota Slobodan Petrović upokojio se u utorak, 28. aprila 2026. godine. Rođen je 25. septembra 1960. godine u selu Jablanica kod Kruševca, u porodici Milivoja i Spasene Petrović. Već u ranim godinama opredelio se za crkveni put i upisao Bogosloviju Svetih Kirila i Metodija u Prizrenu, koju je završio početkom osamdesetih godina.
Nedugo po završetku školovanja zasnovao je porodicu. U brak sa Evicom Lukić stupio je 1984. godine, a iste godine započeo je i svoju svešteničku službu. Rukopoložen je najpre u čin đakona, a potom i u čin sveštenika, čime je započeo život u potpunosti posvećen Crkvi i narodu.
Njegova prva parohija u Velikom Bonjincu bila je kratka, ali važna etapa. Već 1985. godine dolazi u Prokuplje, gde ostaje sve do odlaska u penziju u jesen 2025. godine. Upravo na toj, trećoj prokupačkoj parohiji, prota Slobodan izgradio je odnos sa vernicima koji nije bio samo službeni, već duboko ličan i dugotrajan.
Služba koja je nosila odgovornost i poverenje
Tokom godina, njegovo svešteničko delovanje prepoznato je i kroz crkvena odlikovanja. U čin protonamesnika unapređen je 2011. godine, a dve godine kasnije i u čin protojereja. Iste, 2013. godine, poverena mu je dužnost arhijerejskog namesnika topličkog, koju je obavljao sve do završetka aktivne službe.
Ta dužnost nije bila samo administrativna. Podrazumevala je stalnu brigu o sveštenstvu, usklađivanje parohijskog života i neposredan kontakt sa narodom. U tom periodu ostavio je jasan trag u organizaciji crkvenog života u ovom delu Eparhije niške.
Posebno priznanje dobio je 2017. godine, kada mu je dodeljeno pravo nošenja naprsnog krsta. Ovo odlikovanje u crkvenom poretku ima posebnu težinu jer svedoči o dugogodišnjoj službi koja je ocenjena kao odgovorna i postojana.
Oproštaj u Prokuplju i povratak rodnoj Jablanici
Zaupokojena liturgija biće služena u četvrtak, 30. aprila 2026. godine, u hramu Svetog Velikomučenika Prokopija u Prokuplju, sa početkom u 8 časova. Nakon toga, u podne, biće služeno svešteničko opelo.
Po završetku opela biće sahranjen u rodnoj Jablanici, gde je njegov život i započeo. Time se zatvara krug jednog svešteničkog puta koji je od prvih dana do poslednjih godina bio vezan za služenje Crkvi.
Vest o njegovom upokojenju podseća na generaciju sveštenika koji su svoj rad gradili tiho, bez isticanja, ali sa jasnim osećajem dužnosti. Za mnoge vernike u Toplici, prota Slobodan nije bio samo parohijski sveštenik, već neko kome su se obraćali u važnim trenucima života, od krštenja do poslednjeg ispraćaja.
Njegovo ime ostaje u sećanju parohija u kojima je služio, a predstojeći dani biće prilika da se verni narod od svog omiljenog prote oprosti u molitvi.
Sutra će se u Manastiru Pokrova Presvete Bogorodice služiti zaupokojena liturgija i opijelo, a vekovna svetinja Gornji Brčeli čuva sećanje na monahinju koja je ostavila dubok duhovni trag.
Od detinjstva u siromaštvu do monaškog podviga na Atosu i povratka u rodno selo, gde je decenijama bio oslonac ljudima u nevolji - život starca Akakija obeležili su molitva, skromnost i susreti sa znamenitim duhovnicima.
Protojerej-stavrofor Žarko Uskoković podizao je svetinje i u godinama rata čuvao narod i nadu, ostajući na svom mestu onda kada je bilo najteže i najneizvesnije.
Oproštaj od poštovanog monaha biće upriličen 21. aprila u Petrovaradinu, gde će biti služene zaupokojena Liturgija i opelo, dok će njegovo telo biti položeno u manastiru Grgeteg, uz prisustvo vernika, sveštenstva i monaštva.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.
Hiljadugodišnji manastir na obali Dnjepra, povezan s počecima pravoslavlja u staroj Rusiji, u središtu je spora između ukrajinskih vlasti, crkvenih struktura i vernika koji strahuju za njegovu sudbinu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.
Nakon transplantacije jetre u Istanbulu, uprkos ogromnoj žrtvi prijatelja koji je pokušao da mu spasi život donacijom organa, jerej Bogdan Stjepanović okončao je svoj ovozemaljski život.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Uz molitve poglavara Srpske pravoslavne crkve, sveštenstva, porodice i prijatelja, na večni počinak ispraćena majka bivšeg predsednika Republike Srpske Milorada Dodika.
U razgovoru za radio emisiju „Iz perspektive večnosti“, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o pritiscima, klevetama i reakcijama tokom velikog sabranja vernika u Hramu Svetog Save.
Osvećenje Himelstira zakazano je za oktobar 2026. godine, a mitropolit nemački veruje da bi ova svetinja mogla da preraste u duhovno i kulturno središte Srba u Nemačkoj i mesto koje će ih učiniti vidljivijim u javnom životu.
U paraklisu Svetog Luke Krimskog služena je arhijerejska liturgija, obeleženo unapređenje u čin protonamesnika i upućene poruke o spoju medicine, vere i služenja čoveku u jednoj od najvažnijih zdravstvenih ustanova u Srbiji.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Hiljadugodišnji manastir na obali Dnjepra, povezan s počecima pravoslavlja u staroj Rusiji, u središtu je spora između ukrajinskih vlasti, crkvenih struktura i vernika koji strahuju za njegovu sudbinu.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.