Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
Vest da je protojerej-stavrofor Slobodan Petrović okončao svoj ovozemaljski život primljena je sa tugom među vernicima Toplice i šireg područja Eparhije niške. Njegovo ime decenijama je bilo vezano za parohijski život u Prokuplju, ali i za odgovornu službu arhijerejskog namesnika, koju je bez prekida obavljao od 2013. godine.
Prema saopštenju Eparhije niške, prota Slobodan Petrović upokojio se u utorak, 28. aprila 2026. godine. Rođen je 25. septembra 1960. godine u selu Jablanica kod Kruševca, u porodici Milivoja i Spasene Petrović. Već u ranim godinama opredelio se za crkveni put i upisao Bogosloviju Svetih Kirila i Metodija u Prizrenu, koju je završio početkom osamdesetih godina.
Nedugo po završetku školovanja zasnovao je porodicu. U brak sa Evicom Lukić stupio je 1984. godine, a iste godine započeo je i svoju svešteničku službu. Rukopoložen je najpre u čin đakona, a potom i u čin sveštenika, čime je započeo život u potpunosti posvećen Crkvi i narodu.
Njegova prva parohija u Velikom Bonjincu bila je kratka, ali važna etapa. Već 1985. godine dolazi u Prokuplje, gde ostaje sve do odlaska u penziju u jesen 2025. godine. Upravo na toj, trećoj prokupačkoj parohiji, prota Slobodan izgradio je odnos sa vernicima koji nije bio samo službeni, već duboko ličan i dugotrajan.
Služba koja je nosila odgovornost i poverenje
Tokom godina, njegovo svešteničko delovanje prepoznato je i kroz crkvena odlikovanja. U čin protonamesnika unapređen je 2011. godine, a dve godine kasnije i u čin protojereja. Iste, 2013. godine, poverena mu je dužnost arhijerejskog namesnika topličkog, koju je obavljao sve do završetka aktivne službe.
Ta dužnost nije bila samo administrativna. Podrazumevala je stalnu brigu o sveštenstvu, usklađivanje parohijskog života i neposredan kontakt sa narodom. U tom periodu ostavio je jasan trag u organizaciji crkvenog života u ovom delu Eparhije niške.
Posebno priznanje dobio je 2017. godine, kada mu je dodeljeno pravo nošenja naprsnog krsta. Ovo odlikovanje u crkvenom poretku ima posebnu težinu jer svedoči o dugogodišnjoj službi koja je ocenjena kao odgovorna i postojana.
Oproštaj u Prokuplju i povratak rodnoj Jablanici
Zaupokojena liturgija biće služena u četvrtak, 30. aprila 2026. godine, u hramu Svetog Velikomučenika Prokopija u Prokuplju, sa početkom u 8 časova. Nakon toga, u podne, biće služeno svešteničko opelo.
Po završetku opela biće sahranjen u rodnoj Jablanici, gde je njegov život i započeo. Time se zatvara krug jednog svešteničkog puta koji je od prvih dana do poslednjih godina bio vezan za služenje Crkvi.
Vest o njegovom upokojenju podseća na generaciju sveštenika koji su svoj rad gradili tiho, bez isticanja, ali sa jasnim osećajem dužnosti. Za mnoge vernike u Toplici, prota Slobodan nije bio samo parohijski sveštenik, već neko kome su se obraćali u važnim trenucima života, od krštenja do poslednjeg ispraćaja.
Njegovo ime ostaje u sećanju parohija u kojima je služio, a predstojeći dani biće prilika da se verni narod od svog omiljenog prote oprosti u molitvi.
Sutra će se u Manastiru Pokrova Presvete Bogorodice služiti zaupokojena liturgija i opijelo, a vekovna svetinja Gornji Brčeli čuva sećanje na monahinju koja je ostavila dubok duhovni trag.
Od detinjstva u siromaštvu do monaškog podviga na Atosu i povratka u rodno selo, gde je decenijama bio oslonac ljudima u nevolji - život starca Akakija obeležili su molitva, skromnost i susreti sa znamenitim duhovnicima.
Protojerej-stavrofor Žarko Uskoković podizao je svetinje i u godinama rata čuvao narod i nadu, ostajući na svom mestu onda kada je bilo najteže i najneizvesnije.
Oproštaj od poštovanog monaha biće upriličen 21. aprila u Petrovaradinu, gde će biti služene zaupokojena Liturgija i opelo, dok će njegovo telo biti položeno u manastiru Grgeteg, uz prisustvo vernika, sveštenstva i monaštva.
Od dovratnika do vitrine, neke navike u rasporedu svetinja potiču iz pogrešnih tumačenja, a prema učenju Crkve, mesto koje im dajemo otkriva koliko razumemo njihovu pravu ulogu u svakodnevnom životu.
Dok je javnost gledala glamur, iza zatvorenih vrata vodila se tiha borba za starateljstvo, pravo na izbor i detinjstvo oslobođeno uticaja kontroverzne verske organizacije kojoj je bivši suprug glumice Kejti Holms ostao veran.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Uz molitve poglavara Srpske pravoslavne crkve, sveštenstva, porodice i prijatelja, na večni počinak ispraćena majka bivšeg predsednika Republike Srpske Milorada Dodika.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Patrijarh Porfirije i Vladimir Kokanović razgovarali su o konkretnim oblicima saradnje Crkve i državne uprave, podršci eparhijama u dijaspori i očuvanju crkvenih i kulturnih dobara koja povezuju srpski narod u regionu i svetu.
Posle istupa načelnika Odeljenja bezbednosti u Beranama Željka Babovića, Eparhija tvrdi da je javnost dovedena u zabludu, detaljno objašnjava šta se zaista dogodilo u Manastiru Đurđevi Stupovi i ukazuje na širi problem bezbednosti građana.
U Mioču i Sjeverinu grade se novi hramovi posvećeni Svetom Nikoli i Svetim mironosicama, a poseta mitropolita Atanasija pokazala je da su ovi projekti mnogo više od gradnje - znak zajedništva i duhovne obnove
Uz molitve poglavara Srpske pravoslavne crkve, sveštenstva, porodice i prijatelja, na večni počinak ispraćena majka bivšeg predsednika Republike Srpske Milorada Dodika.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.